Izložba erotskog plakata iz Poljske, nazvana “Tijelo”, može se pogledati od danas u zagrebačkom Salonu Izidor Kršnjavi. Temelji se na knjizi “Head to Toe: The Nude in Graphic Design”, u slobodnom prijevodu “Od glave do pete: Akt u grafičkom dizajnu”, izdavača Rizzolija, a koju zajednički potpisuju Mirko Ilić i Steven Heller.
U Poljskoj, zemlji čije je vodstvo danas konzervativno orijentirano, bilo da je riječ o rigidno strogim mjerama za abortus ili o umjetničkim slobodama, posjetimo pri tom i na proteste koji su odjeknuli i kod nas, a pratili su predstavu “Kletva” Olivera Frljića inspiriranu istoimenom dramom poljskog autora Stanisława Wyspiańskog, poneki i od izloženih plakata, oni naglašenije erotske prirode, možda bi mogli izazvati sablazan tog, konzervativnijeg dijela stanovništva ove zemlje, onog dijela koje se i inače voli sablažnjavati. Takvih, dežurnih “sablažnjitelja” uostalom, ima i kod nas. Upravo je zato jedno od pitanja koja Ilić i Heller postavljaju u knjizi, a može se vezati na ovu izložbu, ključno: “Seks je dugo vremena korijen uzroka straha, bedastoća i tabua... Odakle ti tabui dolaze?”.
U svakom slučaju, dok je u Europi poznata važnost poljskog plakata, barem onog iz poslijeratnog razdoblja kada je plakat još imao jači vizualan utjecaj na ulicama nego što ima danas, objava ovih plakata u spomenutoj knjizi velikog izdavača, koja ima međunarodnu distribuciju, daje im na novom značenju i ispočetka ih kontekstualizira, što je dobrodošlo. Isto se, uostalom, može reći i za mnoge primjere hrvatskog plakata zastupljene u knjizi, uostalom sve one koje nisu s engleskog govornog područja.
Izložba, u autorskoj koncepciji Mirka Ilića, našeg znamenitog autora s njujorškom adresom, prošli je mjesec bila pokazana i u Puli, u sklopu književne manifestacije Sa(n)jam knjige, a riječ je o plakatima iz zbirke Dydo koja se nalazi u Krakowu. Osim toga, sastavni je dio i projekta Runaway Art u suradnji s ALU i MSU. Među izloženim su autorima Ewa Bajek Wein, Michał Batory, Lex Drewiński, Mieczysław Górowski, Ryszard Kaja, Franciszek Starowieyski i dr. Brojčano dominiraju kazališni plakati, no ima i onih koji pozivaju na glazbena događanja, primjerice jazz koncert; instrument se na tom plakatu pretvara u golo žensko tijelo.
Heller, koji je trideset i tri godine bio art director New York Timesa, dobro primjećuje kako je kod poljskog plakata ono što je “toliko uzbudljivo jest upravo njegova sposobnost da prevari vlasti zahvaljujući nekonvencionalnom korištenju golotinje”, koje je često znalo biti nadrealno i apsurdno. Tijelo je, tumači dalje Heller, podjednako i umjetnost i politika. U knjizi, pak, dvojica autora uspoređuju američki i europski pristup golotinji, u europskom se dizajnu golotinja pojavljuje, u većini slučajeva, kao činjenica, u američkom, barem donedavno, obavijena mistikom.
Na izložbi koja je otvorena do 15. veljače neki su plakati eksplicitni, drugi su samozatajni, gotovo pa apstraktni, na prvi pogled teško ih je povezati s erotikom, traže veću gledateljevu angažiranost. Nema pravila, niti u koloritu koji je nekad posve raskošan, drugi put minimaliziran. U svakom slučaju, još jedan podsjetnik koliko je knjiga “Head to Toe” važna za one koji se nalaze izvan dominantnih strujanja, a među njima su i autori iz srednjoistočne Europe.