“Zidovi mržnje” naziv je izložbe koju u subotu otvara fotograf Jovica Drobnjak u izložbenom prostoru KIC-a.
Datum, 16. studenoga, Međunarodni je dan tolerancije, a kako nam kaže sam autor, “izložba je to koja se nikome ne bi trebala svidjeti”. Naime, izlaže fotografije preko tri stotine grafita, od kojih dobar dio poziva na mržnju, a koje je snimio posljednjih godina. Jedna je to od izložbi koja i u samoj pozivnici ima disclaimer, a u kojemu stoji: “Stavovi, mišljenja i pozivi zastupani na izloženim radovima ne odražavaju niti predstavljaju stavove Kulturno informativnog centra i samog autora.”
Suorganizator je izložbe “Zidovi mržnje” IDEMO, Institut za demokraciju.
Tri skupine
“Prvi grafit koji sam snimio iz ovog ciklusa je s portretom Adolfa Hitlera, bilo je to 2016. Tada su se Hitlerovi portreti odjednom počeli pojavljivati po ulici u većem broju. Gledajući zagrebačke ulice i grafite na njima, kao da smo ušli u vremeplov, kao da se vraćamo sedamdeset godina unatrag, istim raspravama. Sve je zatrovano tim diskursom. Suludo je što se sve na tim zidovima pojavljuje, kakvih sve izljeva mržnje ima na njima.”
Naslovna je fotografija iz drugog spektra, grafit je to na kojemu je netko napisao “No Passaran” (nema prolaza), a drugi netko nadopisao “Hemos pasado” (prošli smo). “Nisam znao značenje, no kada sam doma potražio prijevod, postao mi je to interesantan grafit, grafit koji pripovijeda priču”.
Ostale su fotografije podijeljene po tri skupine, kako kaže Drobnjak, “crvena skupina, crna i miješani grafiti”. No, mogu li se izjednačavati neki od njih, u rasponu su od simbola do poziva na ubojstvo, teško je staviti znak jednakosti? “Da, to me već neko pitao. Ja nipošto ne izjednačavam te grafite, ne pada mi to na pamet, već naprosto detektiram situaciju kakva je na zagrebačkim ulicama. Nisam po struci povjesničar, već fotograf. No, mislim da treba upozoriti na situaciju jer je zastrašujuća.”
Natpisi su često prijeteći, nerijetko i polupismeni, tako, primjerice, i to često piše “ubi”, umjesti ubij, a jedan od autora napisao je “Heil Hitlar”. U zastrašujućem će se nizu grafita na dijelu izložbe koja ima naziv crni, naći pozivi na ubijanje drugih nacionalnih, ali i regionalnih skupina, veličanje “Maxovih mesara”, Isus ispisan tako da se u pretvara u ustaško slovo...
Zidovi i igrališta
Osim na ulicama, mnoge je grafite, većinom ustaške, snimio na dječjim igralištima, na toboganima i ljuljačkama. “To postaje ikonografija koju djeca gledaju od malih nogu. Grafiti s govorom mržnje se brišu, no sporo, neki znaju stajati danima, pa i tjednima”, kaže Drobnjak.
Neki su većih dimenzija, drugi manji, u pravilu su nemušti. Pojavljuju se i na parkirnim mjestima, a ustaški simbol je našao i na prometnom znaku koji označava prelazak ceste. Hitler se prepoznaje na svim tim grafitima tek po brčićima, kukasti su križevi pogrešno nacrtani.
Kako snima ove grafite, ima li uvijek fotoaparat sa sobom? “Ne, no kako sam počeo obraćati pažnju na njih, zapamtim gdje sam ih vidio pa se vratim. Često mi jave i prijatelji.”
Dinamo je, nastavlja, zasebna tema, naći će se grafiti kako Hitler voli Dinamo, oni s ustaškim simbolima te oni sa srpom i čekićem. “Pokrivena su oba spektra”, kaže Drobnjak.
Često znaju jedni preko drugih precrtati. Primjerice, netko je zapisao da je Josip Broz Tito heroj, netko je drugi to prekrižio i napisao sotona, na istom se mjestu znaju naći grafiti koji veličaju Tita i Pavelića. Snimio je ovaj fotograf i natpis na tramvajskoj stanici na kojoj piše Trg druga Tita, stanica se nalazi na Trgu Franje Tuđmana.
Zadnji put smo razgovarali kada je snimio grafite koji su pozivali na smrt Zdravka Mamića, i izložio ih u Galeriji Greta. Grafite vezane uz Mamića, koje često primijete i turisti po gradu pa priupitaju “Tko je Mamić”, snimao je pet godina, našao ih je tristotinjak. Izložba je izazvala popriličnu medijsku pažnju. Kako kaže: “Grafiti nisu jedino što snimam, no ukazuju na situaciju u društvu kakva je danas.”