IZLOŽBA U PULI

Kad dvojica autora slikaju istu sliku

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 17.04.2018. u 22:00

'Svibanjska noć u zaljevu Zonki

 

U Galeriji Sveta srca u Puli otvorena je za vikend i traje do 3. lipnja izložba “La Tela Volante”, u prijevodu leteće platno, na kojoj su izložene slike koje zajednički potpisuju Bojan Šumonja i Marko Jakše. Nije teško kod ova dva slikara, prvog iz Hrvatske, drugog iz Slovenije, prepoznati zajednički slikarski senzibilitet mada su mi nešto bliži Šumonjini radovi. Iako on zna svime time vladati, kod Jakše zna biti golemo mnoštvo boja, likova i sl. Šumonja je, pak, mrvicu stišaniji, iako i on u posljednjim radovima zna razigrati boju.

 

U zajedničkim su se radovima pronašli na pola puta. U nadrealnim, fantazmagoričnim likovima kakvi vrebaju iz močvare na pojedinim radovima, kao što je “Svibanjska noć u zaljevu Zonki”, lakše je čitati Jakšin rukopis, a na naslovnoj slici, “Leteće platno”, prikaz dvojice dječaka, lakše je pronaći Šumonju.

Oni, naravno, nisu radili izložbu da mi naknadno detektiramo gdje je čiji rukopis, nego iz drugih razloga. Jedan je od njih izazivanje suvremenog pogleda na modernističku tezu o individualnosti kao preduvjetu za umjetničko izražavanje. Art prakse danas smatraju da je tako definirana individualnost stvar prošlosti, tumače. Razlog zajedničkog rada, dogovorenog na jednom hodanju šumom u Mohorju, može se pronaći i u radoznalosti da obojica vide što mogu dva slikarska rukopisa kad se spoje, “nešto slično muzičkom duetu”, kako opisuje Šumonja. Naslikali su dvadeset i četiri slike, mahom velikih formata.

'Visoka voda'

 

Neke su slikali bez unaprijed dogovorenog koncepta, za neke su imali skice, neke pola-pola... Jedna od najdojmljivijih slika s izložbe jest ona kojom dominiraju bijeli tonovi, s ružičastim preko njih, a zove se “Jezero Pong-Ping (Vodeni duhovi)”. Na nekim je slikama mnoštvo likova, primjerice na slici “Visoka voda”, na kojoj su nagurani zečevi na granama, a na slici nazvanoj “Japanski” nema likova, nego je nijansama smeđe naslikana planina.

Dvojici umjetnika zajednički je i bunt: Šumonja se često kritički odnosi prema društvu danas, slika ovce kao simbol mase kojom je lako manipulirati i ne razmišlja svojom glavom, i superheroji koji ih izvlače: situacija je s nerazmišljanjem otišla toliko daleko da ih još samo superheroji mogu spasiti. A kada je Jakše primao uglednu slovensku Prešernovu nagradu, tumačilo se, među ostalim, da taj umjetnik krši pravila i ustaljene vrijednosti.

Zajedno su počeli slikati u svibnju prošle godine u uvali Zonki u Štinjanu, potom su slikali u Mohorju u Sloveniji, pa dorađivali u Puli.

'Jezero Pong-ping'

 

Zanimljiv je i dijalog radova sa samim izlagačkim prostorom: već smo pisali o tom izlagačkom prostoru koji je u nekadašnjoj crkvi, slično kao Galerija Božidar Jakac na Krki, gdje naši umjetnici često izlažu.

Bojan Šumonja i Marko Jakše izlažu zajedno kao grupa “One Dollar Bill”: treći u grupi nizozemski je autor Pierre Tol koji je autor zvučne site-specific instalacije. Izložba ima i gostujuće autore.

Izdvajamo