ZAGREB - Kristina Leko u četvrtak će, zajedno sa Davidom Smithsonom, u Umjetničkom paviljonu otvoriti izložbu “Veliko hrkanje/Snoring in the USA”. Jedina je naša umjetnica prisutna na Art Cologne, koji je trenutačno u tijeku, jednom od najvažnijih sajmova umjetnina na svijetu.
Najpoznatija je po društveno-angažiranim projektima, poput projekta “Sir i vrhnje”, borbi za spas zagrebačkih mljekarica, po suradnji sa stanovnicima doma za nemoćne u Bonnu, potom radu “Suprematizam na trgu”, akciji koja je oglase i znakove tvrtki na Trgu bana J. Jelačića u Zagrebu trebala prekriti crnim zaštitnim platnom, na 72 sata, ali je bila zabranjena ...
• U posljednje ste vrijeme nekoliko projekata napravili zajedno s umjetnikom i vašim partnerom Davidom Smithsonom. Kakvo je iskustvo raditi u paru?
- David Smithson ja službeno dijelimo dobro i zlo od 2004. Umjetnost podrazumijeva specifičan način života kojeg drugi ljudi teško mogu razumjeti i zato su brakovi među umjetnicima česti. Zbog egzistencijalne nesigurnosti, jako je važno podržavati jedno drugo.
• Projekt “Veliko hrkanje/Snoring in the USA” koji ćete izložiti u Umjetničkom paviljonu ironično i kritički preispituje fascinacije našeg vremena. Koje to?
- Rad se bavi globalnom fascinacijom Amerikom, obećanom zemljom. Naša videoinstalacija putopis je koji propituje i tematizira tu opčaranost po tko zna koji put snimajući neke od najeksploatiraniji lokacija u povijesti filma (Veliki kanjon, Monument Valley, Las Vegas), ali i bezimene gradiće, benzinske crpke, drive-in groblja. To je esej o klišejima koji preuzima elemente road movies, bilježeći putovanje automobilom američkim Zapadom.
• Trenutačno izlažete na Art Cologne...
- Da, u Krupić Kersting galeriji, što je jedna mlada up & coming galerija, i to je moj prvi pokušaj izlaska na tzv. pravo umjetničko tržište. Galeristi su mladi i hrabri te su pristali na uvođenje moga plana podjele profita: 35+35+30% , pri čemu 30% ide natrag namjenski socijalnim ustanovama gdje je projekt realiziran.
• U Kölnu je i projekt “Sir i vrhnje”, opsežan i po svojem istraživačkom dijelu: statistički podaci na bazi 451 ispitane mljekarice, popis i portreti, izjave... Koliko ste radili projekt?
- Godinu dana, svi moji projekti dugo traju. Projekt sam radila s Lokalnom bazom za osvježavanje kulture te galerijom PM. Samo na anketama na tržnicama provele smo šest tjedana. Završila sam izmoždena i sa 15.000 eura duga, no sretna.
• Je li uloga umjetnika da bude društveno angažiran?
- Previše je sredstava uloženo u moje školovanje i duhovno-intelektualni razvoj da ne bih imala obavezu govoriti što mislim i razmišljati o onome što se oko mene događa.
• Serija ‘Sarajevo International’ priča je o strancima Sarajevu. Koja je posebno doprla do vas?
- Priča Imada Ziyade, koji je zbog embarga i nezaposlenosti došao 1996. iz Bagdada u Sarajevo, ne znajući točno kako je tamo. Nekako je uspio te i danas pomaže svoju obitelj u Iraku...
•U radu ‘Amerika’, nastalom u New Yorku, iznosite priče pet žena hrvatskoga podrijetla. Za potrebe izložbe izvukle su najdragocjenije predmete kao što je krsna košuljica djeteta koje je 1925. umrlo na Krku dok je majka čekala kartu...
Kako ste postigli povjerenje?
- Postala sam učiteljica u nedjeljnoj hrvatskoj školi u Astoriji u New Yorku, jedno polugodište. PS1 stipendija mi je bila važna jer mi je pomogla preispitati svoju moć u sredini u kojoj nemaš korijene.
Intimna priča o putovanju bračno umjetničkog para
Tko su muškarac i žena snimljeni infracrvenim zrakama na krevetu?
- David i ja. Sve je započelo od pitanja tko više hrče pa smo se dogovorili snimati se noću, a to smo spojili putovanjem po Davidovoj domovini, friško zaručeni, kako bih ja vidjela odakle on dolazi. Ima i sedam noćnih snimaka hotelskih kreveta. Ima i seksa koji je nenamjerno i slučajno snimljen, kad smo mislili da je kamera isključena. Kasnije smo odlučili da treba poštovati slučaj i uključiti materijal u finalnu verziju. No, sekvenca je prilično kratka, tako da će je tek rijetki imati priliku vidjeti. Instalacija, naime, ima 14 simultanih projekcija, a svaka projekcija traje minimalno 20 minuta.