TADEJ POGAČAR

MOŽDA POSLJEDNJA IZLOŽBA U KULTNOM IZLOŽBENOM SALONU Poznati slovenski umjetnik u riječkom Malom salonu

 

Izložba Tadeja Pogačara možda je i posljednja u Malom salonu koji već sedam desetljeća na riječkom Korzu služi kao izložbeni prostor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.

Naime, Hrvatska radiotelevizija odlučila je u svoje okrilje vratiti ovaj prostor koji je do sada iznajmljivala muzeju, a kako bi s te lokacije pratili događaje vezane uz program Rijeka Europska prijestolnica kulture.

Kako je prije nešto više od mjesec dana Novom listu rekao Ivo Matulić, u ime riječkog muzeja, u razgovoru koji je vodio s predstavnicima nacionalne televizije, on nije stekao dojam da će im prostor biti vraćen nakon 2020. godine.

Rijeka, dakle, u osvit EPK ostaje bez jednog od izlagačkih prostora u samom centru grada pa je dio riječkih kulturnjaka ovih dana pokrenuo i peticiju, a pridružili su im se mnogi njihovi kolege iz Hrvatske pa i šire.

Što se tiče Pogačarove izložbe, već i izvana, kad joj prilazite, jasni će vam biti i tema i teza izložbe. Jedan od najpoznatijih slovenskih suvremenih umjetnika, kustos i voditelj znamenite Galerije P74, naime, na izlogu je, na engleskom jeziku, ispisao dvije parole.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jedna, u prijevodu glasi “Podržite vašu lokalnu prostitutku”, a druga “Prekinite rat s prostitutkama”. Unutra, u prostoru, citat Karla Marxa, ponovno na ovu temu.

Granica između umjetnosti i političkog aktivizma u Pogačara, autora koji se već dva desetljeća zalaže svojim javnim radom za legalizaciju prostitucije, poprilično je tanka.

Pogačarov se rad nastavlja na rad Carol Leigh, njujorške umjetnice i svojedobno i prostitutke, koja je prva uvela pojam seksualnih radnica i radnika, sex workers, pojam koji je kasnije prihvatio i Oxfordov riječnik engleskog, a oko kojeg se i dalje vrte kontroverze. Ona je sama jednom, pak, rekla: “Želja mi je bila pomiriti feminističke ciljeve s mojim životom i životom žena koje sam poznavala.”

Na izložbi su mnogi mediji zastupljeni, najviše je fotografije, potom dokumentacije performansa, video, instalacije i sl. Radovi na njoj nastali su u mnogim gradovima u kojima je Pogačar provodio svoj projekt, počevši od Venecijanskog bijenala, gdje je organizirao i kongres na ovu temu, koji je nazvao Prvi svjetski kongres seksualnih radnica i radnika i Novog parazitizma, a koji je okupio umjetnike, prostitutke i teoretičare, pa nadalje.

Jedan je od najpoznatijih radova, pak, dokumentacija spomenika neznanoj prostitutki koji je, ilegalno, bez ikakvih dozvola, podignuo u Ljubljani, uz minutu šutnje za sve stradale seksualne radnice, žrtve otmice, ubojstava i mučenja.

U Bangkoku je snimio, a također se može pogledati na riječkoj izložbi, pet crno-bijelih fotografija, na kojima se, u kvartovima u kojima su kuće u pravilu oronule, nude, kako stoji na golemim neonskim natpisima, “Pussy Collection” ili “Super Pussy”. U Madridu je snimio protest za prava prostitutki, na kojemu je i sam sudjelovao.

Na izložbi se može vidjeti i igra koja podsjeća na Monopoly, a koju je ovaj umjetnik izradio na temu prostitucije. Polja u Pogačarovoj igri pripadaju mnogima, od ruske mafije pa nadalje.

MonApoly, naime, vizualno nalikuje originalu, no sadržaj je potpuno izmijenjen. Tijekom igre razmjenjuju se informacije o globalnoj prostituciji, ključnim lokacijama i bandama, cilj je, dakle, edukacija o položaju seksualnog rada. Uz izložbu se najavljuje kako je ovo rušenje stereotipa o jednom od najviše tabuiziranih oblika rada.

Pogačarov je statement, dakle, poprilično pojednostavljen u takvoj vizualnoj prezentaciji, iako sam u jednoj kritici njegova rada pročitala da je to i namjera, da se tema približi široj publici. Tema kojom se bavi već dva desetljeća, ujedno je i najpoznatiji rad ovog umjetnika. Područje interesa inače su mu ženska pitanja, paralelne ekonomije, samoorganizacija, urbane manjine, promjena javnog prostora…

Stav o prostituciji, podsjetimo, varira od zemlje do zemlje, u Njemačkoj je i Nizozemskoj legalizirana, u Hrvatskoj nije, procjenjuje se da kod nas postoji šest do sedam tisuća prostitutki.

Pogačar, po struci povjesničar umjetnosti, etnolog te slikar, utemeljitelj muzeja P.A.R.A.S.I.T.E ovaj je svoj projekt nazvao Code:red.

Info: Code:red, Tadej Pogačar, Mali salon MMSU, Rijeka

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. travanj 2024 23:10