Museu Nacional de Coches, u prijevodu Nacionalni muzej kočija, u Lisabonu mjesto je koje godišnje posjeti oko 400 tisuća ljudi. U ovom je muzeju, u dijelu predviđenom za povremene izložbe, upravo otvorena izložba troje hrvatskih umjetnika: slikara Vatroslava Kuliša te fotografkinja Slavke Pavić i Marije Braut.
Zajednički je naziv izložbe “Umjetnost Zagreba u Lisabonu”, jer je nastala u sklopu projekta razmjene dvaju gradova. Iako, riječ je o troje autora koji imaju puno šire reference od zagrebačkih, u najmanju ruku nacionalne. Sve troje predstavljeni su i na međunarodnoj sceni, od npr. Kuliša u Italiji do Slavke Pavić čiji su radovi vrlo dobro primljeni u Parizu. Ovakve protokolarne izložbe često se znaju događati po tetama i stričevima, pa se hrvatska suvremena umjetnost zna pokazati kao da je stala negdje pred sam početak Drugog svjetskog rata. Tim su više ovaj pozitivan odabir i predstavljanje vrijedni pažnje.
Vatroslav Kuliš izložio je ciklus najnovijih radova “Centripetalne fuge”, dvadeset i šest slika, od kojih su, kako kaže, dvadeset i dvije prvi put pokazane u javnosti. Što se tiče tog ciklusa, Kuliš je u naponu svog slikarskog stvaralaštva, u zreloj fazi, mijenja stilove, slika žestoko, boje kao da nikada nisu bile jače. Predgovor njegovoj izložbi pišu Tonko Maroević i britanski kritičar Edward Lucie-Smith, koji piše o “dominantnom predlošku u Kuliševom ciklusu “Centripetalne fuge” koji se može interpretirati na tri načina: kao sunce, kao cvijet i kao vrtlog”.
Od fotografija Slavke Pavić izložene su neke od najpoznatjih, kao što su “Šetač”, “U prolazu”, “Motiv sa Save”, “Dolazi novi grad”. I naravno, naposljetku Marija Braut, kroničarka Zagreba i njezini crno-bijeli prizori grada: dječak na biciklu, taxi, potom siromah na klupi na Strossmayerovom šetalištu, ribiči na Savi, izlog tada najpoznatije zagrebačke kavane... Djela su dvije fotografkinje zajedno izložena pod nazivom “Zagreb iz drugog ugla”. Kustosica Kuliševe je izložbe Katarina Srdarev, a one Marije Braut i Slavke Pavić Iva Prosoli.