SCENA AMADEO

POSVETA IZABELI ŠIMUNOVIĆ Skupna izložba kao znak sjećanja na prerano preminulu umjetnicu

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 16.07.2019. u 23:27

Mare Milin

 

Izabelu Šimunović upoznala sam još dok smo bile studentice, ona na Akademiji likovnih umjetnosti, ja na povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu i priča o ovoj umjetnici za mene je osobna. Odrasla je u umjetničkoj obitelji, otac joj je Zlatko Šimunović, slikarski umjetnički gen u nje je naslijeđen, majka joj je novinarka Rada Vnuk. Diplomirala je grafiku u klasi Frane Para, no bavila se i slikarstvom, scenografijom, bila je vrlo svestrana.

Izabela Šimunović preminula je 2010. godine i izložba koja se može pogledati u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju posveta je ovoj umjetnici. Da je poživjela, 1. lipnja navršila bi četrdeset i devet godina. Na Sceni Amadeo povezanoj s ovim muzejem izložbe se vezane uz Izabelu Šimunović održavaju uvijek ljeti, kao posveta. Uostalom, sama je umjetnica bila aktivna članica ove scene, jedna od njezinih pokretača. Pozivna fotografija na kojoj umjetnica bujne crvene kose pozira kao oslikani akt, a uz nju je pas, dobro dočarava njezin buntovni duh, koji se nije imao potrebe uklopiti, sredina se prilagođavala njoj.

 

Izložba će biti otvorena čak dva mjeseca. No, izložba je manja, prigodna, radovi su umjetnika koji su zastupljeni, iako dobro odabrani, vrlo zgusnuto postavljeni u samo jednoj prostoriji ovog muzeja. Bilo bi zgodno kada bi ova izložba bila najava većeg projekta, koji bi kroz sve segmente kojima se bavila obradio njezin opus, kao što je primjerice, Nataša Ivančević pristupila djelu Ivane Popović u Muzeju suvremene umjetnosti. Njih su dvije, inače, bile prijateljice i znale su i surađivati.

Od Izabele Šimunović izloženi su “Otisci”, radovi koji su nastajali u razdoblju od 2005. do 2010., dakle, posljednjih pet godina njezina života. Oni su jedna suvremena interpretacija piktograma, ponekad kroz samo tri boje, bijele, crne i crvene, ponekad ih je više. Bavila se i scenografijom, surađivala s kazališnim redateljima i muzičarima, no na izložbi je pokazan dio koji se odnosi na njezinu likovnost. U ovom ciklusu pristup je likovnosti iskonski i elementaran. Sunce, čovjek i životinje.

Na izložbi su još radovi sedmero umjetnika, na temu animalistike.

Šestoro je suvremenih autora, jedan je autor moderne, to je Vladimir Filakovac, umjetnik koji se često bavio temom animalistike. Temom se animalistike bavi i Bane Milenković, slikar i vlasnik pet pasa. Vatroslav Kuliš naslikao je vrlo upečatljiv motiv tigra, koji je, kako navodi, posveta njegovom prvom učitelju slikanja Vladimiru Filakovcu, šarenim je koloritom jako dobro dočarao moćnu životinju. Marija Ujević naslikala je motiv čovjeka s pticama na cesti, i pojedinačno lastavice, uvijek je izniman izlet u slikarstvo ove umjetnice.

 

Dominique Jurić, inače jedina studentica u povijesti Akademije likovnih umjetnosti koja je diplomirala na temu vitraja, i na ovoj izložbi izlaže u spomenutoj tehnici, dok Dora Kovačević izlaže radove iz serije Vrt. Apstraktna je skulptura Petra Dolića “Ramsko jezero”. Rad Denisa Kraškovića vidjeli smo u Greti. Motiv je to kuna koje žive u čoporu i kada jedna ugine, teško se od nje rastaju, prikazano je dvanaest kuna okupljenih oko jedne koja je preminula, kroz skulpturu. Krašković kune vidi simbolički, tema je korupcija države u kojoj je novčanica kuna, postavlja pitanje u kojoj se mjeri sve to odražava na financijsku stabilnost. Svakako jedna od izložbi koje će obilježiti zagrebačko ljeto.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo