Nedavno preminuli pisac i filozof Umberto Eco, nobelovac Dario Fo, glumica Virna Lisi, umjetnik Andy Warhol, i njezin najdraži književnik - Jorge Luis Borges, samo su neki od protagonista fotografija talijanske autorice Marie Mulas, koja se može pogledati na izložbi u Kući arhitekture Oris, koja je otvorena u suradnji s Talijanskim kulturnim institutom.
Izložbu pod nazivom “Talijanski portreti” otvorila je kustosica Martina Cergnati. Maria Mulas, nažalost, nije mogla doći na otvaranje jer se oporavlja od lakše operacije pa ne može putovati. S njom smo razgovarali telefonski, u popodnevnim satima. U pravilu ne dođe u svoj studio prije 14, 15 sati, popodne i uvečer je, kaže, najkreativnija. Živi u rodnom Milanu, gdje je nastao dobar dio fotografija, a iako je putovala posvuda, uz Milano najdraži joj je još jedan talijanski grad – Rim.Fotografijom se počela baviti kao djevojčica, odrastajući uz svog brata, znamenitog Uga Mulasa. Nekoliko godina stariji brat umjetnički je stasao uz milanski umjetnički bar “Jamaica”, koji se često spominje kao vrlo važna točka talijanske poslijeratne umjetnosti. Bar je i danas, kaže nam Maria Mulas, sačuvao svjedočanstva na doba kada su se u njemu okupljali najvažniji protagonosti epohe, umjetnici i kritičari.
Uzor u bratu
Ugo Mulas u više je navrata službeni fotograf Venecijanskog bijenala. U Veneciji je upoznao kultnog američkog trgovca umjetninama talijanskog podrijetla Lea Castellija, za njim je otišao u New York, gdje se družio i s Royem Lichtensteinom i Robertom Rauschenbergom. Nažalost, rano je preminuo. O svom bratu Maria Mulas govori: “Da, utjecao je na mene, još od našeg najranijeg djetinjstva, obožavala sam ga, bio je moj mit. Bio je, bez imalo pretjerivanja, genij, no istodobno i vrlo skroman. Malo je poznato da je studirao pravo, nakon čega se okrenuo fotografiji.”
Za sebe, pak, kaže da je “vrlo sramežljiva” te da kao “svi sramežljivi ljudi zna pretjerati”.
Za bratom je, uglavnom, otišla u New York, gdje su nastale njezine fotografije Andyja Warhola, kojeg opisuje: “Upoznali smo se 1974. godine, na otvaranju u jednoj galeriji, na koje je došao s glumicom Paulette Goddard. Bila sam sretna da ga mogu fotografirati. On se igrao pred mojim fotoaparatom, bio mi je na raspolaganju. No, karakter mu je bio, po mojem mišljenju, hladan, egocentričan i nekomunikativan”. Snimljena mu se fotografija, kako priča, toliko svidjela da je napravio tri stotine primjeraka te je te godine davao u novine, uz svoje intervjue: “Bila sam vrlo mlada, preko noći su me počeli zvati iz vodećih američkih medija za izjavu”, sjeća se.
Portret Andyja Warhola (foto: Maria Mulas)
Iskreni portreti
Najdraža joj je fotografija nje same, kaže, Andyja Warhola, kako fotografira nju sa svojim Olympus aparatom, dok ona snima njega. Sreli su na njujorškim ulicama, u kvartu gdje je nedjeljom bila tada vrlo popularna antikvarnica: “Prvo smo stajali jedan pred drugim i smiješili se. Onda mi je poklonio predmet koji je kupio u antikvarnici”, kaže.
Osamdesetih su se godina, pred sam kraj njegova života, ponovno susreli, no ovaj put bilo je to na “njezinu” terenu, u Milanu. “Išao je pogledati Leonardovu “Posljednju večeru”. Ja sam ga snimila između dva svećenika, naprosto sam uhvatila trenutak”, priča.
Warhol nije jedini umjetnik kojeg je fotogafirala, odabir je velik i vrlo raznolik: Keith Haring, Claes Oldenbourg, Joseph Beuys, Sonia Delaunay, Giorgio de Chirico... Također je snimala i kritičare kao što su Gillo Dorfles (koji je zajedno sa Umbertom Ecom znao dolaziti kod teoretičarke Vere Horvat Pintarić u Premanturu, na ljetovanje), te Achille Bonito Oliva, čije tekstove, također, dobro poznaje i hrvatska publika, a koji je kako kaže Maria Mulas “ironičan i zabavan”. Najbolji prijatelj Marie Mulas je umjetnik Gianni Colombo, za kojeg kaže: “Nikad ne glumi da je nešto drugo, nikada na fotografiji ne pokušava sakriti što jest.”
I sama je protagonistica milanskih kulturnih i novinskih krugova, među svoje prijatelje ubraja i Nataliu Aspesi, novinarku i književnicu.
Za Umberta Eca kaže kako je “veliki intelektualac. Imao je povjerenja u mene kad sam ga fotografirala, bilo je to više puta. Znali smo se nalaziti na večerama. S njegovom suprugom Renate sam ostala u dobrim odnosima, i dan-danas se viđamo.”
Portret Umberta Eca (foto: Maria Mulas)
Najdraža forma
Nobelovca Darija Foa, koji će ovih dana navršiti 90. godinu života, i upravo piše knjigu o svojem viđenju ateizma, snimila je kod milanske galerije Vittorio Emanuele, gdje se u kupoli vidi odraz njegova lica: “On je vrlo zabavna, zaigrana osoba, željela sam to pokazati na fotografiji.”
Uz već nabrojane, snimala je i književnike kao što su Alberto Moravia i Antonio Tabucchi.
Iako ponekad snima i ulicu, portreti su joj najdraža forma: “Zanima me promjena karaktera kroz godine, to je moja svojevrsna opsesija, zato se i znam vraćati istim licima”, kaže te nadodaje: “Ljudi se kod mene vole fotografirati. Kod mene je, kada snimamo, uvijek puno zadovoljstva. Nikada mi nitko nije rekao dosta, možda ako su na početku možda i bili skeptični, brzo bi se opustili. Uvijek sam ja ona koja kaže dosta.”
U Zagrebu izlaže i nekoliko slika svog iz intimnog dnevnika: Ommaggio al Pollaiolo portret je njezine kćeri, glumice Patrizije Zappe Mulas. “Imam dvije kćeri i snimam ih od malih nogu. To je moj osobni projekt.” Glumica odjevena u crno, sugerira pozu sa slika iz muzeja Poldi Pezzoli.
“Jedan od mojih uzora je i Piero della Francesca”, kaže fotografkinja koja se oslanja na naslijeđe iz talijanske povijesti umjetnosti, pa joj je najdraže osvjetljenje fotografija ono koje podsjeća na baroknog Caravaggia.
Ipak, u njezinom opusu prevladava crno-bijela fotografija. “Crno-bijela fotografija filtrira realnost. Na fotografiji u boji prikazuje se taj vulgarni trenutak u životu. Kakva je situacija trenutačno, osjećam da mi više odgovara fotografija u boji”, zaključuje.