Devetu godinu Hassan Abdelghani u Puli vodi galeriju Makina. Izlaže i slikare i kipare, kvalitetno prati suvremenu scenu, no naglasak je na fotografiji kojom se i sam bavi. Podsjetimo, primjerice, na njegov nagrađivani ciklus “Sa distance”, snimke požutjelih lica s nadgrobnih spomenika nastalih oko Prvog svjetskog rata. Abdelghani je rođen u Osijeku, odrastao u Kairu, fotografiju je učio u Kopenhagenu gdje je vodio i privatnu fotoškolu. Bio je kustos trideset izložbi te fotograf na filmovima “Sve džaba”, “Kenjac” i “Buick Riviera” i sl.
U svakom slučaju, jedno ne mora nužno uvijek vezati drugo, no ovaj talentirani fotograf ima oko za nove talente.
Kada sam mu rekla kako me zaintrigirao pozivom na izložbu “Prolaznik” mladog autora Aleksa Đakovskog, koja je u Galeriji Makina otvorena za vikend, odgovorio mi je da je Đakovski njegova škola analogne fotografije. Aleks Đakovski rođen je u Puli prije dvadeset i sedam godina.
U njegovoj biografiji stoji kako mu je ljubav prema umjetnosti prenijela majka, dok je od djeda naslijedio svoj prvi analogni fotoaparat i već nekoliko godina bavi se isključivo tom vrstom fotografije jer tvrdi kako mu omogućuje da “prije no što taj ključni moment ovjekovječi, razmisli o subjektu, kompoziciji i fotografiji u cjelini”.
Brzo klikanje nije opcija koja ga zanima. Spoj “sporog” analognog medija sa stilom tzv. street fotografije predstavlja mu dodatni izazov jer je ulica živa, život na ulici ne zastane da bi se prilagodio fotografu. Motivi fotografija često su ljudi koje susreće u svakodnevici, prolaznici kako je i naziv izložbe.
Na fotografijama gotovo da se vidi mladost fotografa, prije svega ponekad u odabiru gotovo školskih, klasičnih tema, a i zrelije oko drugačije bi neke kompozicije riješilo, no pristupa im s iznimnim smislom da kompoziciju, mladalačkim entuzijazmom, osjećajem trenutka i zainteresiranošću za subjekt koji bilježi, bilo da je riječ o prodavaču voća koji se očito dosađuje na placu, gospođama u važnom razgovoru uz kavicu i listanje novina, ljudima s djetetom u kolicima u velikoj žurbi koji prolaze ulicom i svatko gleda na svoju stranu, čovjeku koji kopa po smeću dok ga čeka pas i sl. Njegova je fotografija crno-bijela izraženog kontrasta.
Zanimaju ga socijalne teme, primjerice nekoliko je prizora beskućnika, jedna od najpotresnijih prikazuje čovjeka pokrivenog kaputom kako spava nasred ulice, usred užurbana dana koji se odvija oko njega.
Analogna, crno-bijela fotografija svakako daje jedan tzv. retro štih fotografijama, no iz niza detalja jasno je kada su snimljene, one nisu vanvremene, niti je želja fotografu da budu, one su komentar upravo ovog doba.
Većina fotografija ovog autora nastala je na ulicama Berlina i Pule. Ovo mu je druga samostalna izložba, na prethodnoj je pokazao ulice Dublina. Izložba ostaje otvorena sljedeća dva tjedna. Riječ je svakako o autoru na kojeg valja obratiti pažnju.