Maja Bachler, likovna umjetnica i sociologinja, profesorica u srednjoj školi, jedna je od izlagačica na Bijenalu slikarstva koji u HDLU-u a traje do 10. prosinca.
No, poprilično je pažnje na društvenim mrežama izazvao njezin najnoviji rad, portret filozofa Slavoja Žižeka, prikazanog kao satira. Kako je nastao ovaj rad, objašnjava sama umjetnica: “Smatram ga osebujnom i karizmatičnom ličnosti. Mnogi se moji stavovi i razmišljanja preklapaju s njegovima. Imala sam želju napraviti njegov portret, no ostajući u vlastitom slikarskom stilu i maniri koja podrazumijeva određenu bizarnost, duhovitost ili, pak, trivijalnost.
Maja Bachler
Kako je režirao ‘Antigonu’, grčku tragediju koja trenutno igra u HNK, moje dvojbe na koji ga način portretirati bile su riješene: kao biće iz grčke mitologije. S obzirom na vrstu humora koju Žižek preferira, odabrala sam satira, računajući da mi ne bi previše zamjerio.
Zgubidani Grčki pjesnik Heziod satire opisuje kao zgubidane. Tim mi se više kombinacija satira i Žižeka činila idealnom. Žižek mi se učinio interesantnim za portretiranje ne samo zbog svoje intelektualne strane, već i zbog živopisnih fizičkih karakteristika zbog kojih sam vjerovala da bi mogle dobro izgledati u tehnici akvarela u kojoj je rad napravljen.”
Sama umjetnica u sklopu je istog ciklusa sebe pokazala kao mitsko biće, pola ženu, pola konja, na tom biću još stoji debela mačka: “Akvarel je nastao iz moje želje za slikanjem autoportreta, slikarskog motiva kojim se nisam bavila dulje vrijeme, od druge godine Likovne akademije. I u ovome slučaju bilo mi je bitno autoportret naslikati na svoj specifičan način, u ovome slučaju pomalo autoironično i bizarno, no i dalje zadržavajući notu duhovitosti kojoj debela mačka, vjerujem, daje svoj znatan doprinos.”
Debela mačka čest je motiv na njezinim slikama, na jednoj, primjerice, stoji na napuhancu za plažu. Naša sugovornica tumači kako su u njezinom slučaju napuhanci, plastika i baloni aluzija na suvremeno jeftino preobilje, podivljali konzumerizam i sveopću površnost. “Motiv debele mačke vrlo često koristim u svojim radovima, a on je, na neki način, metafora za samodopadne, bestidne ljude koji vode poluparazitski način života. Ipak, zbog društvenog mentaliteta, one su svejedno prihvaćene i omiljene među većinom.
U svojim radovima izbjegavam bilo kakvu eksplicitnu kritiku društvenog stanja. Teških tema u umjetnosti ima napretek, a smatram da se kritika suvremenog društva može vrlo dobro izraziti i na suptilan način. Ponekad je kao takva i učinkovitija”.
Debela mačka
Proljetos smo, u Galeriji Greta, imali prilike vidjeti njezinu izložbu “Volare”, jedna od tema bila je upravo kombinacija napuhanaca i životinja, naslikanih u tehnici akvarela. Radove su pretežito činili motivi životinja, često s elementima koji podsjećaju na lagodnost ljetovanja, od dalmatinera na plavom napuhanom jednorogu namijenjenom za morske ležernosti, preko gimnastičarke na zebri, pa sve do noja s, ponovno, lascivnom debelom mačkom koja gledatelju upućuje nezainteresirani pogled.
Sam naziv izložbe “Volare”, letjeti, kaže ova umjetnica, nadahnut je njezinim putovanjem u Italiju, kao i poznatom kanconom Domenica Modugna s kraja pedesetih godina prošloga stoljeća, koja je odgovarala cjelokupnom ugođaju izložbe.
Slikarstvo je upisala nakon studija sociologije. Ima dvije diplome, sociologije i Akademije likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo. Ima li njezin prethodni studij utjecaja na njezine radove? “Iako se u svome radu nisam nikada direktno referirala na određenu socijalnu problematiku, to ne znači da sociološka imaginacija nije prisutna prilikom mog likovnog stvaralaštva.
Mislim da mi znanja iz sociologije, te ‘sociološki’ način razmišljanja, pomažu uočiti raznorazne društvene fenomene iz kojih nerijetko crpim nadahnuće”, kaže umjetnica koja, uz likovno stvaralaštvo radi kao nastavnica u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga, u kojoj predaje likovnu umjetnost, sociologiju i etiku.