Godine 1968. na 1969. u svojim su poštanskim sandučićima neki dobivali i novogodišnje čestitke sa snimanja filma “Bitka na Neretvi”. Uz Bulajićev film koji se tada snimao izrađivali su, naime, i posebne pozdrave koje su potom slali na za to previđene adrese. Nekoliko je verzija, među kojima su i crne siluete partizana koje nose ranjenika.
Ovako je ekipa filma “Bitka na Neretvi” čestitala 1969., snimajući film 1968. godine
Ove su čestitke među njih četiri stotine koje će se moći pogledati na izložbi božićnih i novogodišnjih čestitki, a koja se u utorak otvara u Muzeju za umjetnost i obrt. Naziv je izložbe po jednoj od čestitki koja nosi univerzalnu, no utješnu poruku, “Sljedeća će biti bolja”, na kojoj se nazdravlja i u sljedeću godinu ulazi sa šampanjcem.
Također, na izložbi su, uz pomoć mnogih rekvizita, kao što su stari dječji konjić i slično, rekonstruirali kako je izgledao fotografski atelje u 19. stoljeću te početkom 20. stoljeća u koji su se pojedinci ili obitelji dolazili fotografirati i onda to pretvoriti u razglednicu. Pa zatim osobno, svojim likom, onima koji su željeli, čestitali sljedeću godinu. Posjetitelji će se također moći tijekom trajanja izložbe u tako rekonstruiranom ateljeu i sami snimiti. Jedna od zanimljivijih fotografija razdoblja datira u 1903., a snimljena je u Svjetlotiskarskom zavodu Rudolfa Mosingera, zove se “Mali duhandžija” i prikazuje malenog dječaka vrtićke dobi kako puši lulu i čestita. Prizor maloljetnog djeteta koje puši da se danas, stotinu i nešto godina kasnije snimi, po svojoj bi prilici uzburkao duhove. Sve ove čestitke govore o duhu vremena.
Motiv krampusa
Izlažu se fotografije iz fundusa MUO-a i Muzeja grada Zagreba, a najstarijom se od njih čestita davna 1899. Izrađena je u Njemačkoj i prikazuje dimnjačara na saonicama i dijete na sanjkama. Izložbu rade kustosice Dunja Nekić i Koraljka Vlajo. Dunja Nekić, koja je zadužena za povijesni dio izložbe, kaže: “U to su se doba čestitke radile najčešće u radionicama u Njemačkoj. Često su bili zastupljeni sakralni i narodni motivi, primjerice rođenje Isusa, Betlehem, potom unošenje drvca, posna večera, sveti Nikola ili, pak, Krampus”. Krampus ima korijene u srednjoeuropskom folkloru i prikazan je često kao rogati poludemon polukoza, koji tijekom božićnih blagdana kažnjava djecu koja nisu bila dobra. Čestitke s motivom Krampusa zvale su se Krampuskarten.
Dunja Nekić nastavlja: “Na razglednicima prve polovice 20. stoljeća istodobno se znaju naći djeca i stariji ljudi, djeca koja rade neke sitne nepodopštine i pritom simboliziraju ulazak u novo. Među simbolima sreće su djetelina s četiri lista, dimnjačar, jer se smatralo da ako kuća ima dimnjak, ako je topla, u njoj se kuha, blagostanje je. Često je prikazana svinja, iz više razloga: simbolizirala je prosperitet zbog nemogućnosti ove životinje da hoda unazad, bogatstvo jer se smatralo da onaj tko posjeduje svinju nije gladan, a ako nije gladan, sretan je.
Čest je motiv i pas jazavčar, no to je zato što su se čestitke uvozile iz Bavarske gdje je ova pasmina česta, no ti su se prizori udomaćili i kod nas”.
Poslovne čestitke
Na nekoliko čestitki, u postavu, poredanih jedna pokraj druge, pokazuje se sat na kojem je 23.55, a prema narodnoj uzrečici - već je “pet do dvanaest”. Neke su čestitke izložene u originalnim dimenzijama, druge su pak uvećane kako bi se bolje mogle vidjeti. Neke ispisuju opća mjesta, druge su personalizirane. Jedna od zanimljivijih, stoji na samom početku izložbe, posveta je stanovitom Branku. Na njoj je vedar muškarac u odijelu, no posve ispražnjenih džepova, dok je ispred njega svinja. Čestita mu stanovita gospođica, koju je šarmirao, poručuje da joj se javi, a nakon što joj se javi ona će mu se možda javiti, možda i ne...
Za dio izložbe koji pokazuje poslovne čestitke zadužena je kustosica Koraljka Vlajo. Osim iznimaka koje tridesetih godina radi Atelijer Tri, ove čestitke većinom datiraju nakon 1945. Kako kaže kustosica: “razmišljala sam kako tematski podijeliti izložbu i odlučila sam da je najbolje da to učinim prema motivima za slanje čestitki. Želja je većina tih poslovnih čestitara prikazati sebe i svoje uspjehe svojim poslovnim prijateljima i neprijateljima. Često su razne tiskare, primjerice, slale čestitke u 3D verzijama i slično, kako bi pokazale sve što mogu. Interpublic je npr. angažirao Milana Vulpea, koji je radio niz čestitki-ptica. Poznata marketinška agencija OZEHA također je radila čestitke iz istih pobuda”, kaže.
Na izložbi je pokazan i kovčeg, unutar kojeg se nalazi sedam malih, preklopljenih letaka koji pobliže opisuju djelatnost agencije, prve i najveće oglašivačke agencije u Jugoslaviji.
Koraljka Vlajo, dalje, navodi da su kulturne institucije često sebe na čestitkama pokazivale kao provokativne, duhovite, drugačije te pojašnjava: “Mihajlo Arsovski primjerice radio je čestitku za &TD od izrezanih slova, a Roman Cieslewicz, poznati poljski grafički dizajner, tada je u Galeriji suvremene umjetnosti 1973. napravio plakat na temelju Mona Lise. Za Zagreb film je radilo niz autora, od Lončarića pa nadalje.”.
Novu godinu kroz svoje su proizvode čestitali među ostalima Kraš, Saponia, kozmetika Neva za koju je više od dvadeset godina radila dizajnerica Marija Kalentić, inače dobitnica tzv. jugoslavenskog Oscara za najbolju ambalažu. Neki su, tumači dalje Koraljka Vlajo, “radili i poslovne kartice, za poslovnu komunikaciju, što se dijelilo klijentima na sajmovima, a u veličini razglednice. Dizajneri poput Sudara i Mrvoša, pak, tumačili su svojim klijentima da u slučaju čestitki ne treba ići s agresivnim reklamama, nego da logo mora biti po strani...
Čestitke su ozbiljne i neozbiljne, dostojanstvene i ironične, pune dobrih želja i crnog humora i sl. Postav izložbe i grafički dizajn radi Sanja Bachrach Krištofić.