Jedna od najtalentiranijih umjetnica svoje generacije Helena Janečić pred širu je javnost izašla izložbom snaša, slikama žena na slavonskom selu koje između svakodnevnice kao što su branje šljiva ili pravljenje pekmeza uživaju u nježnom erotskom odnosu.
Nastavila je slikati djela slične tematike, možda je to samo moj dojam, čini mi se da rjeđe izlaže.
Sada je u sklopu programa qIZLOŽBE kolektiva queerANarchive u Galeriji Kluba Kocka, u Domu mladih u Splitu otvorena njezina izložba erotskih crteža. Izložba traje do 29. prosinca, a predstavlja erotiku iz osobnog ugla, erotiku koju je napravila - lezbijka za lezbijke.
Na crtežima, crno bijelima ili u boji, ili pak riječnikom stripa, pokazuje crteže lezbijske erotike, eksplicitne, no u isto vrijeme decentne i fine.
Uz izložbu se tumači: "Helena Janečić vrsna je crtačica čiji rukopis često poseže za estetikom stripova, posebno ‘old school‘ stripova, onih uz koje su naše generacije odrastale. Međutim, dok su ti stripovi uglavnom reproducirali društvene norme, posebno one vezane uz odnose muškaraca i žene, te pozicije i reprezentacije žene u društvu, crteži Helene Janečić tu okreću priču. Poigravaju se stereotipima, bave se pitanjima roda van njegovog tradicionalnog poimanja, daju priliku ženskom tijelu da bude prikazano kako ga vidi žensko oko. U tom smislu autoričini crteži su sadržajno suvremeni, a time stilski dobivaju određenu fluidnost, mekoću i toplinu. Ovom serijom radova lezbijske erotike Helena Janečić nadoknađuje nedostatak autentične lezbijske erotike tipičan za cijelu povijest umjetnosti, popunjava praznine nastale zbog društvene opresije jednog manjinskog identiteta, pa i ispravlja prikaze lezbijske seksualnosti koje su, kad bi se i dogodili, proizašli iz muške ruke, s ciljem zadovoljavanja muškog pogleda".
Inače, nakon ciklusa Snaša imala još nekoliko upečatljivih nastupa, primjerice u galeriji Prozori gdje je stihove iz pjesama 80-ih, "Bambina" ili "Tek je 12 sati", pretvorila u strip-table. Ciklus slika "Zgodne žene spašavaju svijet" inspiriran je junacima stripova, a na jednoj je slici, primjerice, naslikala samu sebe kako ispituje kradljivicu, glumicu Winnonu Ryder.
Rodom je iz Osijeka, neko je vrijeme živjela u SAD-u, u Greenvilleu, gradiću sa sto tisuća stanovnika. Tamo je kao srednjoškolka došla slučajno, zbog očevog posla, no odučila je ostati. U Americi je i započela studij slikarstva. Kako mi je rekla u jednom intervjuu kokeg smo vodile prije desetak godina: "Amerika mi se iz perspektive srednjoškolke činila zemljom snova, izgledalo mi je da je lakše biti gay u Americi. Do dolaska u Ameriku nisam vidjela niti jednu gay osobu, a samo ih je u mojoj srednjoj školi u Greenvilleu bilo nekoliko, i otvoreno se pričalo o tome tko ima istospolni date za Valentinovo.
Ipak se vratila u Zagreb gdje je nastavila studij na Likovnoj akademiji, kod profesora Igora Rončevića. Inspiracija rodnom Slavonijom vodi je ka diplomskom radu na temu snaša. "Živjeli smo u blizini Đakova tako da su đakovački vezovi, tamburice, snaše... bili neprestano oko nas. To je ugrađeno u meni. Bilo mi je važno ispričati priču koja se događa oko mene. Ti motivi su mi romantični, erotski, i inspiriraju me. Riječ je, uostalom, o klasičnoj maštariji, scene su arhetipske, primjerice snaša u kuhinji mijesi tijesto. To je estetika jugoslavenskih filmova, opet iznova. Riječ je o vizualnom naslijeđu iz mojeg djetinjstva" ispričala mi je.
Na mnogim je slikama ona sama, a rekla mi je i da je ne smeta da ju svrstaju u jednu ladicu zbog queer tematike, te da se ne smatra gay aktivisticom: "Ne krećem s tom namjerom da moj rad bude aktivistički. Što ima aktivističko u tome da se dvije djevojke ljube u sijenu? No, s druge strane ne bježim od toga da je aktivizam prisutan na razne načine. I kad si otvoreno gay, to je opet neka vrsta aktivizma. Dok sam odrastala, nije bilo gay osobe u koju bih se ugledala u mojoj neposrednoj okolini. Vremena su se promijenila."