Retrospektiva Mencija Clementa Crnčića, koja se u Klovićevim dvorima otvara 16. veljače, prvi put donosi mnoga do sada neviđena djela umjetnika moderne i nudi novu tezu u tumačenju njegova opusa - koliko su francuski impresionisti važni za ovjekovječenje obale Normandije, toliko je Crnčić, u kontekstu hrvatskog slikarstva, bitan za pejzaž ovih krajeva, prvenstveno primorski.
“Postoji jedna usmena predaja da je njegova supruga Lina Virant, također slikarica, znala dovršavati neke njegove slike. Međutim, to je posve netočno”, tumači kustosica izložbe Petra Vugrinec, koja na Crnčićevim slikama vidi i “vojničku disciplinu” koju je umjetnik usvojio u ranoj mladosti.
Foto: Damjan Tadić/EPH
Među djelima koja ćemo prvi put vidjeti na izložbi, vezano uz temu pejzaža, su “Dvije barke”, “Krajolik s juga” te “Velika Paklenica”, dva metra dugačka kompozicija koja je “na liniji slikanja primorskog pejzaža, ali ujedno i znanstvena studija tog pejzaža”. Sve su nabrojane slike iz privatnih zbirki.
Aukcija u Bonnu
Manja je dimenzijama, no vrlo zanimljiv rad, slika “Pogled s Belaviste”. Ona svjedoči o tome kako je umjetnik na početku stoljeća bio manje deskriptivan nego kasnije te je slikao impresionističkim postupkom rastvaranja boje. Ta je slika kupljena ljetos na aukciji u Bonnu. Riječ je o aukciji na kojoj su uz Crnčićeva djela bila još i Bukovčeva i još nekoliko autora, očito iz privatne, za sada je nepoznato čije kolekcije, čiji je vlasnik sakupljao djela hrvatskih autora. “Koliko je meni poznato, većina je djela s aukcije otišla u Hrvatsku”, kaže kustosica. Na aukciji u Bonnu kupljena je i “Djevojčica” iz 1901. koja je, kako dalje tumači: “važna jer je rijedak prikaz ljudskog lika u pejzažu”.
Izlažu se i dva slična prizora pogleda na zagrebačku katedralu dok se uz nju još nalazila Bakačeva kula. Na obje su djevojke čije se narodne nošnje crvene, na jednoj ih je slici više, na drugoj manje, razlika je i u načinu na koji se prikazuje nebo. Jedna je iz Ureda predsjednice RH, druga iz privatne kolekcije, prva se, kaže Petra Vugrinec, “prvi put izlaže”.
Iako na izložbi ima i mnogih novih otkrića, prva slika kojom se uvodi u retrospektivu Mencija Clementa Crnčića zove se “Djevojčica”. Ova je iz Moderne galerije i datira u 1890. godinu. Tu je i “Portret starca” te skupni prikaz ribara.
Vrlo brzo Crnčić napušta ljudski lik, i bavi se prvenstveno pejzažima, uz rijetke izuzetke, kao što je nekoliko slika, grafika, reklame za Zagrebačke pivovaru koje radio “u fušu” te karikaturalni prikazi njega samog i mnogih njegovih kolega, poput Vlaha Bukovca ili Bele Čikoša Sesije, koji će se, naći u zadnjoj prostoriji na izložbi.
Prema sjećanju umjetnikove snahe Olge, mnogo je radio, od pet ujutro do kasno navečer, često direktno u prirodi, pa ne čudi da je iza njega ostalo i mnogo slika. Na izložbi ćemo vidjeti odabranih 150.
'Djevojčica', 1901.
Francuski impresionisti
U prvoj je prostoriji, osim portreta, i pribor koji mu je služio za boravak u prirodi, šator, vreća za spavanje, planinarski štap, suncobran, sve iz obiteljske ostavštine, kao i fotografija umjetnika kako slika na otočiću Sveti Marin, preko puta Novog Vinodolskog.
“S jedne strane, znao je boraviti u prirodi, bez blagodati civilizacije, i po tjedan dana, kako bi slikao uživo, s druge strane, sačuvano je, primjerice, pismo koje je pisao galeristu Urlichu da im kasni bečki porculan koji su naručili za obiteljsku vilu u Novom Vinodolskom”, prepričava kustosica izložbe Petra Vugrinec.
Menci Clement Crnčić rođen je 1865. godine u austrijskom mjestašcu Bruck an der Mur, no podrijetlom je iz Slavonije te je, kao i ostatak muškog dijela obitelji, trebao biti vojnik. Međutim, razbolio se, nije mogao u vojsku, i odlučuje se na umjetnički poziv.
Međutim, najvažnija su dionica izložbe pejzaži, o čemu kustosica kaže: “Francuski impresionisti ovjekovječili su normandijsku obalu i obalu Seine, šumu Fontainebleu, naši pejzažisti Jadran, Crnčić sjeverni dio, Medović južni, najčešće Pelješac, Kovačević je opsesivno slikao dolinu Save”.
Društveni angažman
Menci Clement Crnčić bio je društveno angažiran, bio je ravnatelj Strossmayerove galerije, s Belom Čikošom Sesijom otvorio je risarsku školu, sudjelovao je u osnivanju grafičke zbirke NSK, po odlasku Bukovca iz Zagreba krajem 19. stoljeća bio je središnja ličnost likovnog života Zagreba. Također, bio je član društva Kvak, za koje tumači Petra Vugrinec: “Članovi kluba bili su samo muškarci iz redova znanstvenika, profesora, liječnika i umjetnika te bankara, odvjetnika i poduzetnika. Klub, osnovan 1879., promicao je prijateljstvo, zabavu i umjetnost. Pristup je bio dozvoljen samo muškarcima, a damama dva put u godini: na pokladni utorak i Silvestrovo.”
Bio je i prijatelj s Isom Kršnjavijem, što je utjecalo na važan dio opusa, bakropis. Tema predstavlja posebnu dionicu izložbe - na inzistiranje Kršnjavog, naime, Crnčić postaje prvi školovani grafičar u Hrvatskoj, dok se uz izložbu tumači kako je riječ o prvim djelima kod nas koja možemo ubrojiti, i temom i atmosferom, u kontekst simbolizma u Europi. Riječ je o osamljenim likovima u izoliranoj prirodi, primjeri su djela “Posljednji svoga roda” ili “Osamljena”.
Dvadesetih godina pejzaž je šareniji, ponekad su i slike prenarativne, stječe se dojam da je suzdržaniji bio u ranijim danima. “Zahtjev sredine bio je takav, simbolizam nije toliko privlačio širu publiku. Čak je i Matoš, koji je uvijek pozitivno pisao o njegovom djelu, upitao u jednom trenutku koliko kilometara mora ima na Crnčićevim slikama. Da, u nekom trenutku života stao je s eksperimentom, no i iz tog razdoblja ima dobrih djela, koje pokazujemo na izložbi. I njegovi su se radovi, treba reći, dobro prodavali, kako je bilježio Urlich, kupovali su ga najviše pripadnici gospodarske elite”, tumači kustosica. Koautori su izložbe Darija Alujević i Frano Dulibić, a traje do 8. svibnja.
Brak sa slikaricom Linom Virant
Vodio je hedonistički život, u mladosti je živio najviše između Lovrana i Beča, o čemu svjedoče crteži s prizorima iz bečkih kavana, koji su također na izložbi. Oženio se u 41. godini života slikaricom Linom Virant, i s njom imao dvoje djece, Clementa i Branku. I ona je sama bila slikarica, radila je oltare po narudžbi biskupa Antuna Bauera, ilustrirala dječje knjige te je bila na čelu Kluba umjetnica.