Od finala Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske prošlo je samo deset mjeseci, no već je stiglo postati motiv igranog filma. Tim danom finala, naime, počinje prvi od francuskih filmova koji će ove godine biti prikazani u canneskom natjecateljskom programu.
Film o kojem je riječ zove se “Les Misérables” (Jadnici), a njegov je autor francuski redatelj malijskog podrijetla Ladj Ly. Njegovi “Jadnici” počinju na dan moskovskog nogometnog prvenstva. Pariz je na nogama: umotani u boje trobojnice, svi - bijeli, smeđi, crni - slijevaju se na gradske trgove gdje netremice prate finale i zajedno slave pobjedu “les bleus”. Pritom skupina crnih klinaca gorljivo raspravlja hoće li Zlatnu loptu dobiti Mbappé ili Modrić. Taj dan, svi su Francuzi i svi su jedno.
Ali svanut će i sutradan, a sutradan baš i nije više tako.
Etnička četvrt
Uočljivo citatno naslovljen kao i glasoviti roman Victora Hugoa, Lyev film zbiva se u pariškoj prigradskoj četvrti Montfermeil, dijelu grada u koji je Hugo smjestio svoj krug bijede iz slavnog romana. U Lyjevu filmu taj je kvart i dalje kvart “jadnika”, samo je razlika što su Hugoovi marginalci i delinkventi imali kudikamo manje pigmenta na koži. Hugoov toponim danas je etnička četvrt, ono što hrvatski desničari vole zvati “no-go” zona, a gorljivi crni navijači s početka filma ondje žive.
Ozloglašena četvrt
Lyjev film usporedno prati skupinu lokalnih klinaca te policijsku patrolu kojoj je posao bdjeti nad ozloglašenom četvrti. Glavni junak filma je policajac Stephan (Damien Bonnard) koji je iz obiteljskih razloga tražio premještaj iz Normandije u Pariz. Daju mu patrolu u kojoj su lokalni crni momak te antipatični rasist Chris. Stephan nikad nije ugazio nogom u “banlieue” pa je zabezeknut potpuno novim svemirom u koji je upao. U kvartu, naime, “pravu” vlast nitko ne ferma.
Neformalni vođa kvarta je Gradonačelnik, zapravo gazda kriminalne skupine koji se, međutim, poput pravog mafijaša skrbi o starima i organizira nošenje hrane kad lift ne radi. Droge nema, uče Stephana starosjedioci, ali to je zato što su drogu istrijebili islamisti koji su u četvrti druga usporedna vlast. Policajci su realistični ljudi kojima je cilj spriječiti veći belaj, pa uz uzajamni respekt surađuju i s islamistima i s Gradonačelnikom, samo kako bi se izbjeglo da padne krv.
Trailer LES MISERABLES de Ladj Ly - César 2018 from Salaud Morisset on Vimeo.
No prvog dana Stephanove službe dogodi se upravo ono što žele izbjeći. Jedan rubno komični incident (crni dječak ukrao je mladunče lava iz romskog cirkusa) pretvori se u povod za ratno stanje. Francuska kinematografija posljednjih je godina kreirala cijeli mali žanr filmova o banlieueima, od “Dheepana” do “Girlhood”, no često su ih snimali bijeli autsajderi. Ladj Ly to nije.
Riječ je o režiseru koji je odrastao u Montfermeilu, ondje vodio aktivističku videoskupinu, a prije “Jadnika” (koji su mu prvi igrani film) snimio je niz YouTube dokumentaraca, od kojih jedan upravo prati Montfermeil kroz 365 dana. Dubinsko poznavanje materije jasno se vidi u Lyjevu filmu. To je film iz kojeg osjećate da autor zna o čemu snima. No osim dokumentarističke fakture film je uvjerljiv i kao žanrovska drama. Ly s finom brižljivošću slaže sloj po sloj, s jednakim razumijevanjem i interesom prikazuje i delinkvente i mafijaše i policajce i islamiste i rasiste, a svaki mu lik ima svoje zašto.
Bacurau
Uz “Jadnike”, glavni je program prvog dana donio i brazilski film “Bacurau” koji potpisuje par redatelja - Kleber Mendonça Filho i Juliano Dornelles. Riječ je o svojevrsnom suvremenom vesternu ambijentiranom u sertaos, polupustinje sjeveroistočnog Brazila. Naslovni Bacurau selo je u nigdini koje se nađe na udaru nejasne transnacionalne korporacije koja želi ukloniti seljake da bi zagradila rijeku i eksploatirala vodu. Mrski strani kapital uz pomoć domaćih izdajnika s bogatijeg juga počinje smicati domaće kao u spaghetti vesternu, da bi sve krenulo smjerom “Sedam veličanstvenih”. U filmu zanimljive epizode igraju Sonia Braga i Udo Kier.