ZAGREB - Srpska kinematografija već godinama nije imala ovako prestižnu prezentaciju u Zagrebu, kao na 6. danima srpske kulture, međutim, treba priznati, priređivači programa nisu imali osobito težak posao jer je to filmsko središte, koje je imalo vrhunce krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih prošlog stoljeća (“crni val”) te desetljeće kasnije (praški đaci plus Šijan), opet među najzanimljivijima u Europi.
Uzmimo samo primjer Europskih filmskih nagrada: “Bijeli, bijeli svijet” Olega Novkovića probio se među četrdeset najvažnijih europskih filmova godine, a Nikola Ležajić natječe se sa svojim prvijencem “Tilva Roš” u kategoriji otkrića godine.
Nakon nekoliko letargičnih godina vratila se i publika u srpska kina: najprije je “Šišanje” Stevana Filipovića mimo očekivanja privuklo skoro 80 tisuća gledatelja, “Montevideo - bog te video”, prvijenac glumca Dragana Bjelogrlića, skupio ih je preko pola milijuna, a novi film Srđana Dragojevića “Parada”, koji se počeo prikazivati prije mjesec dana (hrvatska distribucija počinje 15. prosinca), ima ih već 200 tisuća. Usprkos svemu tome, srpski filmaši neprestano ističu da im je kinematografija u kaosu, no na takvom kaosu pozavidjeli bi im i hrvatski kolege.
Šijanovi studenti
Neki od filmova koje ćemo vidjeti u Zagrebu već su prikazani u Hrvatskoj. Sjajni “Tilva Roš”, po mnogima najbolji srpski film u posljednja dva desetljeća, lani se natjecao na Zagreb Film Festivalu (kada je pobijedila znatno inferiornija austrijska triler-drama “Pljačkaš”), a “Šišanje”, efektna drama o sprezi huliganstva, policije i visoke politike, i “Montevideo”, razigrana, raskošno producirana sportska melodrama o sudjelovanju prvotimaca Kraljevine Jugoslavije na svjetskom prvenstvu 1930. godine, imali su uspješne premijere na ovogodišnjem Pula Film Festivalu. Što preostaje? Svakako će biti zanimljivo vidjeti omnibus “Oktobar”, koji potpisuje sedmero diplomaca beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti pod paskom profesora Slobodana Šijana: povod je deseta obljetnica “revolucije” protiv Slobodana Miloševića, čiji su plodovi - sudeći po pojedinim prilozima - gorkog okusa.
Iako je imao lošu distribuciju po Srbiji, novosadski film “Jesen u mojoj ulici” tamošnji kritičari uvrštavaju među zanimljivija ostvarenja posljednjih godina.
Najvažniji naslov
Najvažniji naslov kojeg ne smijete propustiti je “Bijeli, bijeli svijet”, kojemu je ovo hrvatska premijera. Film je
nagrađen na festivalu u Locarnu (Novosađanka Jasna Đuričić proglašena je najboljom glumicom), prikazan je na nizu najprestižnijih filmskih smotri, a ove se godine u Sarajevu natjecao u međunarodnom programu.
U pitanju je neobičan film, neka vrsta mjuzikla u duhu crnog vala, u koji su upleteni i motivi iz grčkih tragedija. Film je fascinantno snimio Miladin Čolaković, a Đuričićka ima izvrsne partnere u Uliksu Fehmiuu (sinu pokojnog Bekima), Hani Selimović, Nebojši Glogovcu i Borisu Isakoviću. Možda je puki slučaj što se film odigrava u Boru kao i “Tilva Roš”, a možda i nije, jer je poruka da je čitava Srbija jedna velika provincija.
Filmovi se prikazuju u kinu Europa od 2. do 5. prosinca a sve projekcije su besplatne.