'PEPEO LJUBAVI'

JEDAN OD VRHUNACA SUBVERSIVE FILM FESTIVALA Melodrama i etički kodeks u svijetu kineskih gangstera

 

Jia Zhangke snimio je sedam igranih i tri dokumentarna filma, osvojio Zlatnog lava te nagrade u Berlinu i Cannesu

Posljednje godine prošlog stoljeća, Kina je već užurbano grabila putem svog hibridnog, komunističkog kapitalizma. Nekako u isto vrijeme, i kineski film postajao je globalno vidljiv i važan. Filmovi koji su tome pridonijeli bili su i sami slika i prilika nove kineske nacionalne samosvijesti. Bile su to raskošne kostimirane drame iz glamurozne nacionalne povijesti.

Te 2000. na festivalu u Veneciji pojavio se jedan film koji je bio - pa, nešto sasvim drukčije. Naslov filma bio je “Platforma“, nastao je kao off-produkcija izvan sistema, a potpisivao ga je mladi nepoznati režiser koji se zvao Jia Zhangke. Film je pratio 20 godina u životu grupe mladih sa sjevera Kine, i to kroz prolazne mode zapadne popularne kulture - od zakašnjelog i još nepoćudnog rocka, do hip-hopa i elektrofunka. Kroz jukebox-vremeplov “izgubljene generacije“, film se - trezveno, bez laske ili moralne panike - bavio velikim promjenama kroz koje je Kina upravo prolazila.

Kroz vrijeme i prostor

Od tada je prošlo 20 godina. Velika Kina postala je još veća, kineski kapitalisti danas pazare po Puli i Kumrovcu, a tada mladi režiser Jia Zhangke u međuvremenu je postao ozbiljni, priznati svjetski filmaš. Od “Platforme” naovamo Jia Zhangke je snimio sedam igranih i tri duga dokumentarna filma, osvojio Zlatnog lava, nagrade u Berlinu i Cannesu. Svi ti filmovi, međutim počivali su na istoj temi koju je Jia prvi put zagrebao kao mladi režiser u “Platformi”. Jiaovi filmovi kronika su nove Kine, te najveće ekonomske i socijalne transformacije koju je ljudska povijest vidjela. U toj velikoj mijeni, Jia Zhangke traži ljudske sudbine i postavlja pitanja: što se u svemu tome dogodilo s nama, Kinezima?

U “Svijetu” (2004), Zhangke se bavio prvom generacijom Kineskinja koja radi u zabavnim parkovima. U “24 City” (2008) snimio je bivšu vojnu tvornicu zrakoplova koja se likvidira da bi se na njenom mjestu izgradili luksuzni stanovi. U “Dongu” i “Mrtvoj prirodi” (2006) snimio je najveći infrastrukturni pothvat u povijesti Kine: gradnju brane, potapanje kanjona i raseljavanje 1,3 milijuna stanovnika oblasti Triju klanaca uz rijeku Yangtze. Jiaovi filmovi najčešće se temelje na putovanju. To putovanje nerijetko je putovanje i kroz vrijeme i kroz prostor - s komunističkog Sjevera ukopanog u prošlosti na kapitalistički Jug na kojem je budućnost. Putovanje kroz vrijeme, pak, vodi nas od doba kulturne revolucije i maoizma do danas, a neki put čak i u budućnost: u “Planine će se razići” (2015) zadnja se epizoda zbiva 2025., a Jiaov je junak u bliskoj budućnosti optužen zbog korupcije, pa utekne u Australiju.

Jia Zhangke nije sasvim nepoznat hrvatskoj publici. Poneki su mu filmovi igrali na festivalima i pokatkad u distribuciji. No, oni filmofili koji još nisu upoznali njegov rad imaju sjajnu priliku ovog tjedna. Na Subversive film festivalu - naime - bit će prikazan film “Pepeo ljubavi” (2018), Jiaov film koji je igrao prošle godine u Cannesu. Riječ je o filmu koji je jedan od vrhova odličnog programa Subversivea. Riječ je - ujedno - i o možda najboljem filmu koji je kineski režiser napravio u ovoj dekadi. Također, riječ je o filmu koji perfektno predstavlja ono što Jia kao režiser radi i voli.

Iznevjerena riječ

“Pepeo ljubavi” gangsterska je melodrama koja prati dva desetljeća odnosa jednog ljubavnog para. Istodobno, film prati nastanak onog famoznog, mitskog “prvog milijuna” - prikazuje kako se kriminalna oligarhija u tranzicijskom društvu pretvara u onu poslovno-ugledničku. Početak filma zbiva se 90-ih godina u Jiaovom zavičaju: hladnom, sumornom industrijskom gradu Datong na mongolskoj granici. Likovi filma se motaju oko sale za igranje mahjonga, a među njima je i par junaka: mali, ambiciozni gangster Bin (Liao Fan), te njegova odana cura Zhao, činovnica uprave ugljenokopa (glumi je Zhao Tao, redateljeva supruga i glumica u gotovo svim filmovima od “Platforme” naovamo). Prvi dio filma prati Binovo manevriranje kroz svijet još uvijek kokošarskog provincijskog podzemlja. Tako to ide do trenutka kad se u uličnom incidentu Bin ne suoči sa skupinom motorista. Vidjevši da joj je dragi u pogibelji, Zhao vadi njegov ilegalni pištolj i puca na javnom mjestu. Pošto bi on da ga osude stradao mnogo gore, ona prihvaća krivicu, ustvrdi da je pištolj njen i dobije osam godina zatvora.

Bin se, međutim, ispostavi kao kudikamo vjerolomniji nego što je Zhao mislila. Kad završi u zatvoru, potpuno je zaboravi i nikad ne posjeti. Nakon godina u tamnici, Zhao ga odlazi potražiti. Putuje na jug u grad Wuhan, koji je u međuvremenu izrastao u blještavi kapitalistički megalopolis pun neona, šoping molova i klubova. Tamo nalazi Bina koji je u međuvremenu oplodio kriminalni novac i postao respektabilni kapitalist. Bin je - međutim - ne želi vidjeti.

 

Festivalski prijevod Subversive festivala varijacija je engleskog festivalskog naslova “Ash Is the Purest White”. Naslov kineskog izvornika filma je “Sinovi i kćeri jianghua”. Izvorno termin za etički kodeks iz borilačkih knjiga i filmova, “jianghu” je u Kini postupno postao sinonim za gangsterski etički kodeks, a potom i za svijet gangstera kao takav. Junakinju muči što je njen ljubavnik iznevjerio “jianghu” i zadanu riječ. Tema koda časti zaokružuje se u ključnom i najpotresnijem dijelu filma - senzacionalnoj sceni u jednom kadru koja traje devet minuta, a zbiva se u tjeskobnoj, pastelnoj hotelskoj sobi. Kad je konačno prinuđen na suočenje s bivšom dragom, Bin joj kaže da on “više nije gangster” i da više “nije jianghu”. Ironija je da je upravo njegova sugovornica potonula duboko u bezakonje da bi ga pronašla i izvukla iz duplje. Da bi ga našla, Zhao čak krade i fingira silovanje. Novi svijet nove elite - međutim - ima i nova pravila: prvi se milijun zaboravlja, a s njim i ljudi koji su s tim početkom povezani.

Promjene u društvu

Od te scene nadalje, Jiaov će film protrčati kroz još jedno desetljeće i dva krupna pripovjedna obrata. Pri tom Jiaa ne zanima samo sudbina gangsterskih ljubavnika. Njegovo oko je stalno na promjenama u društvu. Jiaovi filmovi uvijek su jednom nogom i dokumentarci u urbanom pejzažu i antropologiji nove Kine. Jiaa zanima gdje ljudi izlaze, kako žive, jedu, posluju, kako se mijenjaju fasade, muzika, ali i etos i mentaliteti. On balzakovski prikazuje lepezu društvenih marginalaca, od žene koja džepari na riječnom trajektu do čovjeka koji ima fantastične turističke planove tako što će Zapadnjacima prodati agencijski lov na NLO-e. Sa znatiželjom fasciniranog promatrača, Jia guta i vari svaki detalj enormnog društva u enormnoj preobrazbi.

Riječ je - ukratko - o izvanrednom filmu važnog filmaša, filmu koji spada u najbolje koje su ove godine izigrali zagrebački festivali. Ako je Subversive festival oproštaj od dosadašnjeg Kina Europa, kraj lijepe dekade Europa je zaokružila pravim filmskim dezertom.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo