ZAGREB - Film “Duga” Joška Marušića prvi je dugometražni crtić u Hrvatskoj nakon desetak godina. Premijera je sutra, u Lisinskom, a u kinodistribuciju kreće 14. siječnja iduće godine. Autor predviđa i pohod na svjetska tržišta.
Najavljujući “Dugu”, nedavno ste rekli da predviđate i drugoga hrvatskog Oscara za animaciju. O filmu ste govorili i kao o animiranoj senzaciji. Očito, ne nedostaje vam samopouzdanja kad je riječ o “Dugi”.
- Prije tri godine odlučio sam se za produkciju dugometražnog animiranog filma, koji je i vani deficitaran proizvod pa se, primjerice, u cijeloj svjetskoj produkciji godišnje napravi nekoliko tisuća dugometražnih igranih filmova, ali samo četrdesetak dugometražnih animiranih filmova. Prije koncipiranja projekta postavio sam si određene kriterije: nisam želio upasti u zamku natjecanja s američkim blockbusterima čiji budžeti odavno prelaze sto milijuna dolara. Nije mi bio cilj ni napraviti samodopadni artistički film koji će vidjeti samo festivalska publika, ni trivijalni 2D uradak tek da dokažem kako se mazohistički i kod nas može napraviti dugometražni animirani film. Odlučio sam se na rizik, a to je napraviti europski blockbuster, što će “Duga” svakako biti. Cartoon forum za dugometražne animirane filmove u Lyonu, samo zbog “Duge” pomaknuo je rokove selekcije. Smatram da moj film s velikom znatiželjom iščekuje europska kinematografska animacija.
Novac nije bio problem
No, u komercijalnom smislu, svijetom vladaju filmovi disneyjevske animacije...
- Velik sam poklonik Walta Disneyja koji je, po meni, najveći medijski umjetnik 20. stoljeća. I za njega i za sveukupnu svjetsku kinematografiju bilo bi pogubno da samo ti i takvi filmovi budu obrazac, standard i klišej po kome će milijuni djece u svijetu razabirati svoj ukus i crtanofilmski svjetonazor. Očekujem da će “Dugu” gledati ista publika koja gleda i holivudske uspješnice. U predvečerje premijere “Duge” i dalje otvoreno i iskreno izražavam apsolutnu distribucijsku ambiciju u tom smislu. Naravno, potrebno mi je i malo sreće. Htio sam da moj film bude hrvatski kulturološki proizvod, ali ovoga časa, dok vam ovo govorim, još nisam uspio prijeći ni preko porte, npr., Hrvatske televizije, a u nekim ministarstvima gledali su me kao čudo. No, i dalje se u mnogim stvarima u ovome žanru držim pionirom i ne žalim se. Kao što sam prije deset godina ni iz čega na Likovnoj akademiji osnovao Odsjek za animirani film, mislim da ću i ovim projektom pokrenuti proces nastanka čitave postindustrijske gospodarske grane, a i samo naslijeđe Zagrebačke škole animacije nuka me na to.
Ipak, Ministarstvo kulture “Dugu” je sufinanciralo sa 3,5 milijuna kuna, a tu su i drugi koproducenti. Koliko, na kraju, iznosi budžet filma?
- Film “Duga” stajao je točno milijun eura. Tri i pol milijuna kuna koje je filmu dodijelilo Ministarstvo kulture bilo je ključno za početak rada na njemu. U ovo vrijeme takozvane recesije možda se to nekome čini velikim novcem, ali moram vas podsjetiti da to isto ministarstvo mrtvo-hladno daje bezveznim igranim filmovima daleko veće svote. No, to je jedna sasvim druga tema. Kod “Duge” novac uopće nije bio problem. Istoga časa kad i Ministarstvo kulture i ja sam osobno u film “uložio” 200 tisuća vlastitih eura. Nisam imao kredite kao što se priča, taj sam novac imao. Odbio sam i jednog švicarskog producenta jer se nisam želio pretvoriti u gastarbajtera na vlastitom filmu. Za godinu dana me pitajte koliko je “Duga” zaradila, a ako zaradi manje od deset milijuna eura, onda ću priznati da nemam pojma što je animacija.
”Duga” je adaptacija dviju pripovjedaka Dinka Šimunovića. Što ste tražili i pronašli u tim predlošcima?
- Želio sam temu od kapitalnog interesa i da scenarij bude po književnom predlošku, kao kad se sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća Walt Disney odlučio na istu avanturu sa “Snjeguljicom”, premda je u studiju imao regimentu izvrsnih scenarista. “Duga” Dinka Šimunovića govori upravo o tome. Mala Srna u pripovijetki Dinka Šimunovića pametna je curica. Ona zna da ispod duge neće proći, ali radije izabire smrt u fikciji nego život u laži. Scenariju filma “pridodao” sam i priču “Alkar”, storiju o momku koji će prekasno shvatiti da vlastita oca može pobijediti samo ako postane kao on. Pa ko voli nek’ izvoli!
Dobitna kombinacija
U filmu je riječ o kombinaciji tehnike 2D pastela i 3D animacije. Možete li nam pojasniti o čemu je riječ?
- “Duga” je u tehnološkom smislu kombinacija 2D i 3D animacije. Prostorna animacija daje joj šarm tehnološkog standarda po kome se danas prepoznaju animnirani filmovi, ali “ručna” animacija daje joj neodoljivost neposrednog bajkovitog izričaja. Mislim da je to dobitna kombinacija.