Kao i u “La La Landu”, mladi i iznimno talentirani redatelj Damien Chazelle je i u svojem najnovijem i iščekivanom projektu veliku pažnju posvetio glazbi, pa je i njegova prva serija “The Eddy” začinjena brojnim numerama koje ju dijelom pretvaraju u mjuzikl.
Njemu i još troje redatelja koji su radili na projektu, Alanu Poulu, Laili Marrakchi i Udi Benyamini, u tome je pomogla i Lada Obradović, jazz bubnjarka i kompozitorica iz Siska, koja je gotovo cijelu prošlu godinu bila posvećena ovome projektu, čija je premijera na Netflixu zakazana za idući tjedan, 8. svibnja. Lada je radila na stvaranju glazbe za “The Eddy”, ali u njemu je imala i glumačku ulogu.
- Za suradnju na seriji kontaktirali su me prije skoro dvije godine, kada mi je bio ponuđen kasting. Nakon kastinga sam primila poziv da sam dobila ulogu - priča nam glazbenica, koja nam se javila iz francuske pokrajine Alzas na granici sa Švicarskom i Njemačkom.
- Snimanje je trajalo šest mjeseci, no s pripremama smo počeli i prije. Zapravo se cijela 2019. godina bazirala na pripremama i snimanju serije. Više-manje cijeli proces mi je bio nov jer je svijet filma i glume nešto potpuno drugačije, s čime se do sada nisam susrela.
Emocionalno nezreo
Doslovno svaki dan sam imala veliku sreću i čast raditi s nekima od najboljih i najkvalificiranijih ljudi u tom području na svijetu i naučila sam enormno puno od svakoga od njih. Radili smo s četiri redatelja, od kojih mi je svaki prenio puno znanja i otvorio način razmišljanja o poslu, pripremi projekata poput ovog, pa i same glazbe i glazbenog svijeta percipiranog iz filmskog aspekta - priča nam Lada o seriji koja se bavi minijaturnim kozmosom jednog pariškog jazz kluba.
Među osebujnim likovima, umjetnicima i zaposlenicima, protagonist je talentirani pijanist iz New Yorka Elliot Udo, ujedno i vlasnik kluba. Udo se bori s nedostatkom emocionalne zrelosti, što se uvelike odražava na njegovu turbulentnu vezu s pjevačicom kućnog benda njegove jazz oaze, a cijela stvar kulminira kad mu na vrata pokuca 15-godišnja kći.
Uz iznimnu redateljsku ekipu, Lada hvali i ostatak tima.
- Damien Chazelle je na seriji surađivao s kompozitorom Glenom Ballardom koji je poznat po radu s Michaelom Jacksonom te Randyjem Kerberom koji je poznat po studijskim snimkama u velikoj većini holivudskih produkcija (‘Titanic’, ‘Batman and Robin’, ‘Hulk’, ‘Spiderman’, ‘Toy Story’…). Cijeli glazbeni tim je bio izuzetno pripremljen, s konkretnim idejama, no s druge strane ostavio je i puno umjetničke slobode svakom od glazbenika posebno - priča nam ova glazbenica, koja se školovala na jazz akademijama u Austriji i Švicarskoj.
Osim pravih glazbenih nota, Lada većini onoga što radi dodaje i humanitarnu notu. Nedavno je tako u suradnji s Borovom lansirala akciju StartAs You Are. Dizajnirala je vlastite Startasice, ukrašene notama koje ispisuju njezino ime, a prihodi od prodaje odlaze za jedini jazz klub na Filipinima Tago Jazz Cafe i Adèle de Glaubitz Association, institutu za autistične osobe i osobe s invaliditetom u Colmaru u Francuskoj.
- Prije dvije godine svirala sam na Filipinima sa svojim duo projektom. Koncert i masterclass u Manili su bili organizirani s velikom preciznošću i organizator je pazio na svaki detalj te nas je velikodušno primio u svoj mali klub. Kad smo došli na lokaciju kluba, shvatili smo da se radi o derutnoj kući u zabitom dijelu grada koji nema puno financijskih sredstava. Organizator je cijeli svoj život posvetio jazzu preuzevši jedini jazz klub na Filipinima od prethodnog vlasnika, koji je teško obolio. Nakon koncerta u razgovoru je spomenuo da spava ‘tu pokraj bubnjeva jednom kada publika ode’. Nakon što smo saznali o njegovoj tužnoj svakodnevici, odlučila sam da treba napraviti nešto da mu se pomogne u rekonstrukciji kluba i svakodnevnoj borbi - priča Lada, dodajući da joj je suradnja s Borovom za ovu svrhu došla prirodno jer već niz godina svira isključivo u Startas tenisicama.
- Također sam stupila u kontakt s jednom švicarskom zakladom koja je, nakon što su primili opis projekta, odlučila u potpunosti financirati projekt uz uvjet da 50 posto zarade ide institutu za autistične osobe i osobe s invaliditetom. S obzirom na to da je jedan od mojih životnih ciljeva pomoći onima kojima je pomoć potrebna, odmah mi se svidjela ideja suradnje i s jednim institutom takvog tipa. Nakon sastanka s ravnateljicom instituta odlučili smo da će sredstva biti uložena u konstrukciju prve glazbene prostorije za djecu s invaliditetom jer vjerujemo da bi im glazba pomogla u svakodnevnom mentalnom i motoričkom razvoju - kaže.
Humanitarni rad
Ovaj je projekt provela preko svoje udruge Say-R, koja već sudjeluje i u drugim akcijama slične vrste.
- Posljednja takva je ‘Shelter At Your Reach’, koja udružuje nekolicinu udruga za napuštene i zlostavljane životinje iz Hrvatske i Bosne, poput Brodskih Šapa, Anima Dvora te Niemandshunde von Bihać. Sve tri udruge se svakodnevno bore sa surovom stvarnosti napuštenih životinja koje zapravo uvijek trebaju pomoć i ljudski angažman, a posebno u ovo strašno vrijeme koje donosi samo poteškoće, pogotovo državama poput Bosne, koje prolaze kroz teško stanje bez pomoći susjeda zbog zatvorenih granica. Više o udrugama i načinu kako donirati ili preko Say-R-a ili preko njihovih osobnih Facebook i web stranica možete pronaći na www.say-r.com - priča Lada, pa nastavlja: - Francuski pijanist David Tixier, s kojim surađujem već niz godina, a koji je ujedno i menadžer udruge, velikodušno je dodijelio desetke svojih osobnih CD-a, od čije će prodaje svi prihodi biti donirani spomenutim udrugama. Također se po ‘humanitarnoj cijeni’ mogu naručiti neki od mojih CD-a te novi CD Obradovic-Tixier Dua, koji je tek izdala britanska izdavačka kuća Naim Records. Preko stranice će se također moći dobiti usluge poput online instrukcija, koncerata, chata te masterclassova s raznim umjetnicima koji će se tek pridružiti cijeloj akciji, od kojih će se iste naplaćivati slobodnim donacijama prema osobnim financijskim mogućnostima - ponosna je.
Obradovic-Tixier duo
David Tixier, njezin partner, u određenom je omjeru, priča nam, zaslužan za dio svih njezinih projekata. Kako je već spomenula, zajedno i stvaraju glazbu te nastupaju kao Obradovic-Tixier duo.
- Nekako se od početka nadopunjujemo, jedan inicira, drugi osmisli ili dizajnira, pa prvi izvede ili neka kombinacija svega toga. Tako je i sa spomenutim duom. Skupa radimo već četiri godine i to je postao naš vodeći projekt. Prednost takvog načina rada je da gdje jedan zapne, drugi preuzme. Danas nije dovoljno skladati pjesmu i odsvirati ju, ima previše glazbenih akademija širom svijeta i previše diplomiranih glazbenika koji izlaze iz škola svake godine, da bi samo to bilo dovoljno samo po sebi. Potrebno je imati cijeli paket koji se kasnije može prodati. Na početku smo bili samo David i ja, od komponiranja, naravno sviranja, traženja zaklada za financiranje projekata, pisanja brošura i ponuda, bookinga, web dizajna i programiranja te traženja ekipe koja će sve to preuzeti na profesionalnijoj razini. I danas veliku većinu stvari odrađujemo sami jer svakodnevno nailazimo na nove ideje i projekte, no za razliku od prije nekoliko godina, okruženi smo profesionalcima (menadžeri, izdavačke kuće, PR, agencije, odvjetništvo) koji su preuzeli, nasreću, vođenje najbitnijih aspekata naše karijere. U svakom poslu, jako je teško naći nekoga tko razmišlja isto kao vi, tko ima iste vizije. Ja imam sreću što sam našla nekoga takvog i s kim mogu ne samo dijeliti, nego i živjeti sve projekte koje si zamislim - kaže Lada.
Nagrade
Njezini su kreativnost i rad okrunjeni brojnim glazbenim nagradama.
- Prošle godina se za vrijeme snimanja s Netflixom odvijalo jedno natjecanje organizirano od strane poznatog La Défense Jazz festivala. David je prijavio Obradovic-Tixier Duo i uz preko 120 prijavljenih bendova u finale je bilo primljeno šest. Nakon koncerta smo, kao i uvijek u vožnji natrag doma, bili strašno razočarani. Sjećam se da sam plakala i rekla Davidu (kao i nakon svakog puta, doduše) da više nikad nećemo spomenuti taj koncert. Sljedeće jutro smo dobili poziv u kojem nam je rečeno da smo dobili nagradu za najbolji bend te da sam ja dobila jednoglasnu nagradu za najboljeg instrumentalista, što su rekli da se nije dogodilo nikada u povijesti festivala i natjecanja, preko 40 godina. Moram priznati da je to bio jedan od trenutaka kada mi je cijeli glazbeni put prošao pred očima u sekundi, sva odricanja, trenuci očaja, samoća i odcijepljenost od svega osim rada, svi teški trenuci u jednom. Plakala sam tjedan dana, no ni danas, iskreno, nisam svjesna kako, zašto i čime sam zaslužila tu nagradu.
U moru zanimljivih projekata okušala se i u dizajniranju instrumenata.
- To se odvilo spontano, kada me je direktor TRX Cymbals kompanije iz Los Angelesa kontaktirao s upitom za sponzorstvo. Moj uvjet je bio da ne kupujem činele preko interneta, jer je u jazz glazbi svaka činela najčešće ručno rađena i time zvuči unikatno, nego da ih isprobam prije nego što se odlučim za model. U tom slučaju nije bilo druge opcije nego otići u Istanbul (grad koji prednjači u izradi jazz činela) te pogledati koje modele imaju u tvornici. Kako ni tamo nisam pronašla jazz model koji mi se sviđa, odlučili smo iskoristiti vrijeme u tvornici i izraditi set činela koje ću koristiti za svoje projekte. Nije bilo jednostavno i bilo je trenutaka kad sam pomislila da me ‘cymbal masteri’ već pomalo poprijeko gledaju, no nakon nekoliko dana došli smo do idealnog omjera u recepturi i dan-danas koristim iste te činele. Direktor je odlučio iskoristiti izrađene činele kao model i prototip prvoj jazz seriji TRX Cymbals kompanije - priča.
A kako je uopće počela njezina ljubav prema bubnjevima?
- Počela sam ih svirati slučajno kao već skoro sedamnaestogodišnjakinja. Sestra je tražila bubnjara za svoj novoosnovani bend. Čuvši raspravu s njenom basisticom, rekla sam da ću to biti ja. Tada sam bila potpuno posvećena plivanju i intenzivnim svakodnevnim treninzima, no drago mi je da sam razvila i taj interes. Instantno sam prikupila sav novac koji imam i uz tatinu pomoć kupila svoj prvi bubanj. To je bio početak moje karijere - prisjeća se.