Glasači Američke akademije još su jednom ignorirali Sylvestera Stallonea u ulozi Rockyja, kao i davne 1977. kad su ga zaobišli za ulogu u prvom filmu iz franšize, tako ga nisu ni sada nagradili kada se zadovoljio samo sporednom ulogom u sedmom izdanju serijala “Creed: Legenda je rođena”. Oscara je, na žalost po Stallonea, zasluženo dobio britanski glumac Mark Rylance za briljantno ostvaren lik Rudolfa Abela u Spielbergovom “Most špijuna”: potonji govori malo ali mudro, a kad ga njegov odvjetnik ( Tom Hanks) upita brine li se o ishodu procesa koji bi mogao završiti smrtnom presudom, Abel odgovara: “Da li bi to nešto promijenilo?”
Nedavno smo ga gledali u BBC-jevoj mini seriji “Wolf Hall”, igrao je Thomasa Cromwella, kompleksnu ličnost koja je iznevjerila svoga mentora i postala desna ruka njegova demona, također je bio škrt na riječima, no iz njegovih gesti bilo je jasno kako namjerava postupiti: nominiran je za Emmy i Zlatni globus i još niz nagrada, međutim, teško da je to njemu nešto osobito predstavljalo, jer mu je već dugo najbitniji svijet teatra, gdje je uz britansku nagradu Olivier čak tri put osvajao najviše brodvejsko priznanje Tony. Nije on samo glumac, nego i ravnatelj kazališta, redatelj i uspješni dramatičar.
U nas su iz nekog razloga zaboravili da je on prvi renomirani glumac koji je pristao nastupiti pred kamerama u scenama nesimuliranog seksa. Pokojni Patrice Chéreau tražio je nekoga tko će igrati s Kerry Fox u filmu “Intimnost” u krajnje delikatnim prizorima, upozorio je Rylancea što se od njega očekuje, a njih dvoje su to odlično izveli. Bilo je tu tragova “Posljednjeg tanga u Parizu”, dvoje neznanaca imaju spolni odnos uvijek u isto vrijeme na dogovorenom mjestu, no problemi počnu kad protagonist shvati da mu to nije dovoljno, želi nešto više doznati o njoj. Zasigurno jedan od najljepših ljubavnih filmova ikad snimljenih, “Intimnost” je osvojila Zlatnog medvjeda u Berlinu i pokazala dokle ide glumačka hrabrost: ni Rylance ni njegova partnerica nikad nisu požalili što su pristali na taj nastup.