Nezadovoljstvo je počelo već na festivalu u Cannesu. Moćna online videoteka Netflix, koja ima gotovo 100 milijuna korisnika u 190 zemalja, najprije je postala jak televizijski producent, a u posljednje dvije godine počela je agresivnije ulagati i u filmsku produkciju: u službenom festivalskom programu imala je čak dva filma, fantastični “Okja” kultnog korejskog redatelja Bonga Jon-hooa i obiteljsku komediju “Priče Meyerowitza”, podjednako prestižnog nezavisnog američkog filmaša Noaha Baumbacha. Oba su dobro primljena, recenzije su izvrsne, međutim, francuski prikazivači uložili su protest u povodu njihova uvrštavanja u program. Netflix, naime, ignorira prikazivače, bitno mu je da njegovi filmovi budu što prije dostupni korisnicima, pa je, recimo, “Okja” planiran za 28. lipnja. Ako ga prije toga netko želi prikazati u kinima, nikakav problem, međutim, veliki lanci multipleksa inzistiraju na terminu od barem tri mjeseca: ako pojedini naslov ne mogu toliko dugo provlačiti kroz svoje dvorane, neće ga ni uzimati. Netflix, međutim, ustrajava na ekskluzivnosti, to su filmovi koje je kompanija platila i bitno je da što prije dođu do njezinih korisnika. Fućka im se za kinodistribuciju, ako žele da im se film kandidira za Oscara, prikazat će ga u nekoliko nezavisnih dvorana po Americi i time zadovoljiti propozicije Američke akademije.
Netflixov konkurent Amazon ima potpuno drukčiju strategiju: otkupio je za američko tržište hvaljenu dramu Kennetha Lonergana “Manchester by the Sea”, film je dobio Oscara za najbolju glavnu mušku ulogu (Casey Affleck) i scenarij, no Amazon je dozvolio da se najprije prikazuje u kinima i tek ga zatim postavio na svoju platformu. U pitanju je, međutim, ostvarenje skromnog budžeta (osam i pol milijuna dolara), dok Netflix nastupa puno agresivnije i snima skuplje projekte. “Okja” je koštao 50 milijuna dolara, a ukupni budžet kompanije kada su u pitanju filmski i televizijski projekti za ovu godinu je 6 milijardi dolara. Pojedine sezone njihovih serija skuplje su od 100 milijuna dolara, a s filmovima se tek uigravaju.
Netflix daje kontrolu
Upravo su angažirali iskusnog producenta Scotta Stubera za voditelja filmskog odjela, za njega su bili zainteresirani i drugi holivudski “majori” (radio je štošta, serijale “Brzi i žestoki” i “Ted” te niz megahitova), a cijene njihovih proizvoda su sve veće. Filmaše pridobivaju vrlo jednostavno, naprosto im daju potpunu kreativnu kontrolu nad njihovim proizvodima: Bong Joon-ho izgubio je živce sa svojim prethodnim producentima, braćom Weinstein, koji su po svaku cijenu htjeli skratiti njegov sjajni ZF “Snowpiercer”, dok je rad s Netflixom opisao kao idiličan.
Bez obzira na veliki budžet, “Okja” trenutačno nije glavni Netflixov filmski adut; to je “Ratni stroj” (War Machine), koji je od prošlog tjedna na ponudi svim njegovim korisnicima, košta nešto više, 60 milijuna dolara, ali online gigant se prvi put dokopao velike holivudske zvijezde - glavnu ulogu, naime, igra Brad Pitt. Film je isprva trebao koproducirati Paramount, u suradnji s Pittovom kompanijom Plan B, no njima se taj pothvat činio suviše rizičnim, bez obzira što ratni filmovi, pogotovo nakon uspjeha “Snajperista” Clinta Eastwooda, imaju odličnu prođu u kinima. Pitt je našao vrlo dobrog suradnika, talentiranog australskog redatelja Davida Michôda (“Carstvo životinja”, “Rover”), koji je napisao scenarij po non fiction romanu “Operatori” novinara Rolling Stonea Michaela Hastingsa, stradalog 2013. u prometnom udesu pod nerazjašnjenim okolnostima: potonji se 2010. priključio stožeru generala Stanleyja McChrystala, zapovjednika NATO-ovih snaga u Afganistanu, te napisao članak o svojim dogodovštinama, koji je rezultirao generalovom ostavkom.
Razni komentari
Scenarij je, dakako, fikcija zasnovana na autentičnim činjenicama, a tema naizgled poželjan mamac velikim holivudskim igračima. Paramountu je, međutim, zasmetao delikatan balans satire i ozbiljne drame koji je Michôd vrlo suvislo proveo, njegovi šefovi dugo su oklijevali uvrstiti film u svoj produkcijski plan, sve dok nije uskočio Netflix i pristao na sve uvjete Pittove kompanije. Šezdeset milijuna dolara njemu nisu bili osobit novac u godini filmske ekspanzije, a Michôd je bio ugodno iznenađen što mu u Netflixu nisu postavljali nikakve uvjete niti su se miješali u njegov posao.
Ovih dana čitav je svijet mogao pogledati “Ratni stroj” i komentari su svakovrsni. Pitt glumi generala Glena McMahona (lik je zasnovan na spomenutom Stanleyju McChrystalu) koji je 2009. na afganistanskom ratištu u pat-poziciji: nema dovoljno vojnika da bi poduzeo ozbiljnu inicijativu protiv talibana, europski partneri najradije bi povukli svoje trupe, novi američki predsjednik Barack Obama primio ga je jednom u sedam mjeseci, a domaće stanovništvo došljake smatra okupatorima. McMahon je pritom neobičan tip: naizgled je to tipična vojničina koja trči svako jutro da ostane u formi, kad mu ponestane argumenata pribjegava galami, međutim, zna odabrati dobar tim oko sebe i motivirati regrute na akciju. Bizarne su scene u kojima njega i njegov stožer šalju u Europu kako bi pridobili neodlučne saveznike, pogotovo Francuze i Nijemce, dečki se opijaju do besvijesti, ali manje-više obavljaju povjereni im zadatak. Jedina je nevolja što je među njima novinar Rolling Stonea Sean Cullen (Hastingsov fiktivni alter ego, glumi ga Scoot McNairy), koji bilježi sve što se događa, pamti zajedljive McMahonove primjedbe na račun američkog predsjednika i potpredsjednika, a kad sve to objavi u novinama, izbija skandal.
Pittova interpretacija je prilično neobična, jako je stilizirana i teško vam je procijeniti ironizira li on svoga junaka ili naprosto pokazuje da je tvrdoglav kao mazga. To što svoju suprugu (igra je poznata karakterna glumica Meg Tilly) viđa jednom u nekoliko mjeseci smatra gotovo normalnim i zato je poziva na turneju s europskim državnicima, kako bi barem malo bili zajedno. Tilda Swinton napravila je briljantnu minijaturu u ulozi njemačke novinarke koja oslika intrigantan (i točan) McMahonov psihoportret pred njim samim, dok su završne akcijske scene izvedene besprijekorno. U pitanju je neobičan i neujednačen film, kojemu je najveća vrlina da nema ništa zajedničko s rutinskim holivudskim proizvodima te vrste: vjerojatno ga zato i nije producirao Paramount, nego Netflix.
Je li se ta investicija Netflixu isplatila? Prema svemu sudeći jest, jer nije mala stvar da u svojem kućnom kinu možete pogledati ratni (odnosno antiratni) film s Bradom Pittom kojeg nema u obližnjim multipleksima te da vam je ta pogodnost dostupna bez obzira živite li u Hrvatskoj ili u Americi. Pritom je “Ratni stroj” tek prva u nizu atrakcija koju Netflix priprema svojim korisnicima. Krajem godine vidjet ćemo fantastični triler “Bright” koji režira David Ayer (blockbuster “Odred otpisanih”), a glavne uloge tumače Will Smith, Joel Edgerton i Noomi Rapace: priča podsjeća na “Naciju izvanzemaljaca”; u paralelnom svijetu u kojem ljudi žive sa svojim donedavnim neprijateljima orkama, dva policajca, jedan je ljudskog podrijetla, drugi je neman, moraju se udružiti kako bi pronašli oružje, prijetnju čitavom planetu. Budžet? Devedeset milijuna dolara, što je respektabilna brojka i po kriterijima velikih filmskih studija. Također, po komercijalnom potencijalu ovaj se film čini puno većim adutom od “Ratnog ustroja”.
Adut za Oscare
Ako vam ni to ne izgleda dovoljno, Netflix će tijekom 2018. imati premijeru “Irca”, autentičnu priču o Franku Sheeranu (naslov označava njegov nadimak), plaćenom ubojici koji je navodno sredinom 70-ih po nalogu mafije likvidirao Jimmyja Hoffu, vođu američkih radničkih sindikata. Redatelj je Martin Scorsese, Sheerana igra Robert De Niro, Al Pacino je Hoffa, a nastupaju i redateljevi omiljeni glumci Joe Pesci i Harvey Keitel. Odakle Scorsese u Netflixu? Premda su “Otok Shutter” i “Vuk s Wall Streeta” prošli sjajno u kinima, a “Pokojni” su ovjenčani Oscarima, njegov posljednji film, “Tišina”, povijesna drama o progonu katolika u Japanu, povratio je samo djelić budžeta od 40 milijuna dolara. Scorseseu se očito nije dalo natezati s Paramountom ili Warner Brosom oko toga ima li “Irac” temu koja bi mogla privući publiku u kina, pogotovo kad mu je Netflix poručio da je spreman podmiriti cjelokupni budžet. Film je veliki adut za Oscare 2019., reda radi igrat će u nekoliko kina kako bi se kvalificirao za nominacije, no ubrzo zatim moći ćete ga pogledati na svojem mobitelu, tabletu, laptopu ili televizoru.
Mijenjanje pravila
Zašto su Reed Hastings i Ted Sarandos - prvi ljudi Netflixa - tako tvrdoglavi kada je riječ o prikazivačima? Da su, recimo, “Ratni stroj” pustili u kina prije nego što su ga pokazali svojim pretplatnicima, zasigurno bi utržili između 50 i 100 milijuna dolara bruto diljem svijeta. Njih, međutim, zanima nešto drugo, mijenjanje pravila koja smatraju zastarjelima i besmislenima u svijetu modernih komunikacija. Zato se i njihov filmski program tako zahuktava, kako bi prikazivači shvatili da više gube blokiranjem njihovih proizvoda negoli pristajanjem na njihove uvjete. Ima tu i mnogo bahatosti, a i vidjet ćemo može li se taj koncept skupih filmova održati u razdoblju od nekoliko godina. Zasad je jedino očigledno da igraju na velike uloge i da ih zanimaju samo jaka tržišta. Upravo je objavljeno da će producirati tursku dramsku seriju od deset nastavaka, znači - ne sapunicu, jer ih je uspjeh “Sulejmana veličanstvenog” u srednjoj i istočnoj Europi te na Bliskom i Srednjem istoku uvjerio da ta zemlja zna što su moderni mediji. Tom prilikom doznalo se još nešto: u Turskoj Netflix sinkronizira velik broj svojih proizvoda, a ako ne, svojim korisnicima nude barem turske titlove. Ukratko, kopiraju model koji su uveli ne samo u Skandinaviji nego i u Poljskoj jer su to zemlje gdje imaju velik broj pretplatnika. A one manje poput Hrvatske? Mogu biti sretne ako dobiju i engleske titlove.