Ne znam prati li ih još itko, ali u drugoj smo polovici osme sezone “Živih mrtvaca”. Ako ste se u nekom trenutku isključili (zapravo bilo kojem), ne očajavajte, u zemlji zombija ništa nova.
Netko je nekoga ubio, netko mu se zbog toga želi osvetiti. Netko je otišao u nabavu hrane, satrao par zombija, opet su ubili omiljenog junaka. Netko zbog toga plače, a taman kad su glavni likovi porazili protivnike, stigli su novi. Opet će nadrljati netko omiljen, netko će plakati, a uskoro će se opet morati po hranu.
Ukratko, to je osma sezona. Ista kao i sedma sezona. Slična kao šesta sezona. Podsjeća na petu sezonu...
Hoću reći, vrijeme je da netko Robertu Kirkmanu javi da su “Živi mrtvaci” umrli.
Kirkman, autor kultnog stripa prema kojem kabelska mreža AMC već godinama snima istoimenu seriju koju on sada i producira, nikad nije bila lošija, besmislenija i napornija. Čak i najtvrdokorniji fanovi (a ja sam bio blizu) odustaju.
Brojke pokazuju isto. Prema izvještaju Varietyja, “Živi mrtvaci” ove godine imaju poraznu gledanost.
Za seriju koja je u svoje zlatno doba rušila rekorde iz sezone u sezonu (primjerice, premijera sedme sezone privukla je za kabelsku produkciju povijesnih 17 milijuna gledatelja, dvije sezone prije čak i nešto malo više), najnoviji podaci od mizernih 6,8 milijuna oglašavaju zakasnjeli alarm. Brojke padaju 20 posto po epizodi.
Serija je u svojoj povijesti imala sjajnih trenutaka, ali negledljivih, što su fanovi opraštali, ali problem je što su već dugo dugo “Živi mrtvaci” uglavnom besmisleni, repetitivni, i najgore - dosadni.
Sve se svelo na kuknjavu, promišljanje bitka, nasilne i očekivano neočekivane smrti glavnih likova, s par zombija u kadru i duge poglede prema horizontu koji bi fanovima trebali biti važni i znakoviti.
A producenti su nedavno rekli da imaju materijala za najmanje još pet sezona.
Fućkaš zombije, to ja zovem pravim hororom.