Čudna smo mi zemlja. U svijetu kad počne emitiranje bučno najavljivanih serija - a “Novine” redatelja Dalibora Matanića i scenarista Ivice Đikića svakako spada u takve - na najpopularnijem filmskom i tv portalu www.imdb.com odmah zaredaju ocjene korisnika.
Prve dvije epizode “Novina” prikazivane su u nekoliko navrata u posebnim prigodama u proteklih nekoliko mjeseci (ja sam ih gledao još na Pula film festivalu), a u nedjelju uvečer najširoj javnosti napokon je predstavljen početak serije. Drugi dan ujutro nema još nijednog suda gledatelja, kao da je serija napravljena za publiku koja ne zna što je internet. Istodobno, Keshet International, izraelska kompanija koja je kupila svjetska prava “Novina”, ponosno ih je izložila na svom portalu skupa s drugim akvizicijama, tekst je vrlo informativan, pa su čak priloženi i izvadci iz recenzije mog kolege Jurice Pavičića, objavljene nakon Pule u Jutarnjem listu.
Slučajne sličnosti
Na odjavnoj špici prve epizode pročitat ćete uobičajenu ogradu “Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna ili nenamjerna”, no upravo je to što nas novinare najviše intrigira, jer znamo da je scenarist Đikić svojedobno bio glavni urednik riječkog Novog lista. Je li Josip Vuković, vlasnik Novina, kako se zove dnevnik o kojem je riječ u seriji, možda Ninoslav Pavić, koji je nekoć i sam bio novinar, da bi poslije promijenio statusnu poziciju? Može biti a i ne mora.
Je li Dijana Mitrović, istraživačka novinarka koja prva sve doznaje, ali joj malo toga žele objaviti, zapravo Jasna Babić? Uostalom, glumica Branka Katić kao da joj je “skidala“ geste. No zaplet u kojem ona dobije ponudu novog potencijalnog vlasnika da postane glavna urednica s Jasnom zbilja nema veze: njoj to valjda nitko nikad nije predlagao. Ima tu još dosta podudarnosti sa zbiljom, međutim, suviše specifičnih da bi njima zamarali čitatelje.
Dinamičan ustroj
Prva razina “Novina” je najmanje zanimljiva.
U njoj ispada da spomenute Novine želi kupiti građevinski tajkun, koji s tim poslom nema nikakve veze, jasno mu je da na njemu ne može ni bog zna što zaraditi, ali neki njegovi važni klijenti bili bi mu dosta zahvalni da to napravi i tako im pomogne u ostvarivanju njihovih planova.
Na brzinu se ocrtava sprega medija, politike, magnata koji su na sumnjiv način stekli bogatstvo, pa i crkve, međutim, to zapravo i nije ništa novo, sve smo to vidjeli - možda manje eksplicitno - u domaćim filmovima pa i serijama.
Puno je važnije da su Matanić i Đikić napravili cjelinu od najmanje tridesetak likova, da su svi spretno zaokruženi, ima i puno lokacija, ukratko, to je poprilično dinamičan ustroj koji bi trebao privući pažnju gledatelja.
Novinari i njihovi šefovi se ne doimaju uštogljeno, sastanci kolegija u ovakvoj vrsti filmskih i tv adaptacija obično izgledaju grozno i neuvjerljivo, dok se ovdje doimaju dosta prirodno, tijekom radnje ne razgovara se samo o poslu, ima i podmetanja i nekoliko tajnih ljubavnih afera, a na početku i kraju prve epizode izložen je jedan vrlo neobičan prometni udes, posve dovoljno da publika poželi pogledati i drugu epizodu, jer je zanima kako će sve to završiti.
Mudar potez
Matanić je povukao vrlo mudar potez odabirom glumaca. Spomenuta Branka Katić, beogradska glumica s međunarodnom karijerom, prvi put nastupa u nekoj hrvatskoj produkciji i uistinu je odlična, a drugu najveću ulogu ima Trpimir Jurkić, koga smo dosad navikli gledati kao epizodista (“Kenjac”, “Zvizdan” i dr.): nenametljiv je i zapravo sjajan.
Nisu loši ni Aleksandar Cvjetković i Edita Karađole kao tajkun Mario Kardum i njegova majka, a u redakciji je još niz poznatih glumaca, imidž im je malo drukčiji nego što smo navikli, a čak i Zijad Gračić, nekoć obavezno lice u domaćim sapunicama, igra glavnog urednika s nešto drukčijim seksualnim sklonostima. Ukratko, nemate dojam da ste dobili tipičan domaći proizvod u kojem uvijek isti glumci na uvijek isti način odrađuju svoje zadatke.
Općoj svježini pomaže i to što se radnja odigrava u Rijeci, gradu koji su domaći filmovi i televizija obično zaobilazili (triler “Druga strana medalje” Fadila Hadžića časna je iznimka), no to je logično jer je sudbina Novog lista bila glavno vrelo inspiracije scenarista Đikića. Matanić je zgodno uokvirio zbivanja noćnim i dnevnim vedutama tog lučkog grada, nešto takvo već smo vidjeli u drugoj sezoni “Pravog detektiva”, ali to nije nikakav problem, jer je uzor vrlo dobar. Uzgred, stilski se interijeri i eksterijeri osobito ne poklapaju, oni prvi su pomalo bezbojni i blijedi, no vidjet ćemo hoće li bolji sklad biti u narednim epizodama.
Hrvatska televizija dosad nije imala sreće sa serijama o novinarstvu, Hadžićeva “Sedma sila” iz sredine šezdesetih prošla je katastrofalno (autor je grijeh ispravio vrlo dobrim filmom “Novinar” iz 1979.), “Novo doba” Hrvoja Hribara s početka milenija grcalo je u pretencioznosti, tako da “Novine” ispravljaju nekoliko krupnih povijesnih pogrešaka. Nakon što pogledate čak i samo ovu prvu epizodu, nekako vas nije sramota što ste novinar.