INTERVJU

POZNATI REDATELJ DALIBOR MATANIĆ O KONTROLI KULTURE I MEDIJA 'Napadi na HAVC sumrak su civilizirane Hrvatske'

    AUTOR:
    • Davor Špišić

  • OBJAVLJENO:
  • 15.02.2017. u 09:27

Zagreb, 091116. Dalibor Matanic, hrvatski filmski redatelj i scenarist snimljen u studiju Hanza media.
Foto: Sandra Simunovic / CROPIX
Sandra Šimunović / CROPIX

Upravo kad smo hrvatski film iščupali iz crnih 90-ih, idemo protiv sistema koji mu je otvorio put u svijet

Na pokušaje “fušerske” destrukcije Hrvatskog audiovizualnog centra vrlo emotivno reagira redatelj Dalibor Matanić, upozoravajući da je riječ o pokušaju da se hrvatskom filmu ugasi vatra društvene i kreativne slobode. Razgovarali smo prije njegova puta u Beograd, gdje će sudjelovati u međunarodnom žiriju uglednog FEST-a.

Jedna od antologijskih scena u seriji “Novine” jest i ona kada se, zbog tajkunsko-oportunističkih borbi, spaljuju novine. Spaljujemo li mi to ovih dana upravo jedan od mukotrpno dosegnutih standarda, Hrvatski audiovizualni centar?

- U “Novinama” je ta scena vrhunac nemoći novinarstva u borbi ne bi li istina došla do javnosti. Za razliku od “Novina” koje su fikcija, mislim da ljudi trebaju biti svjesni da su ovi napadi na HAVC, koji se događaju u našoj realnosti, sumrak civilizirane i napredne Hrvatske koje već sad osuđuje cijela međunarodna zajednica. Ali, krenimo od početka... Božo Biškupić kao bivši HDZ-ov ministar kulture bio je dovoljno pametan da shvati da je za prosperitet domaćeg filma najbitnija stvar maknuti ga od politike te je zajedno sa sadašnjom ministricom Ninom Obuljen Koržinek, pokojnim Albertom Kapovićem te više od deset godina priprema Društva redatelja, dao zeleno svjetlo za stvaranje HAVC-a. Najednom su se počeli analizirati scenariji, razvijati projekti, digitalizirati kina, promovirati filmovi, publika se počela vraćati u kina, počele su se osvajati nagrade na najbitnijim svjetskim festivalima... Mala Hrvatska je postala relevantan igrač na međunarodnoj sceni sa organiziranim filmskim sistemom na kojem nam zavide, znači sve ono što se nije moglo zamisliti u crnim hrvatskim devedesetima kad je politikantstvom i bez ikakve strategije uništen hrvatski film.

“Naučili smo nešto od Rumunja u filmu, vrijeme je da naučimo i o ulicama”, poručili ste na svom profilu na Facebooku. Prekipjelo vam je?

- Mislim da je klasične hrvatske šutnje normalne većine pred glasnijom manjinom bilo dosta i HAVC bi upravo mogao postati simbol obrane jedne napredne i kulturne Hrvatske koju svijet poštuje. Ali prije svega ovo je obrana Ustava RH, članka 69. koji jamči slobodu kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. Treba svakom hrvatskom građaninu objasniti kako je HAVC jedini sistem u kulturi koji na uloženih 8 kuna vraća 14 kuna. Treba svakom hrvatskom političaru biti jasno kako je HAVC sistem koji omogućuje hrvatskom filmu 400 milijuna kuna zarade od izvoza, pa da vidimo tko bi htio ići protiv sistema koji u zemlji poljuljane ekonomije toliko zarađuje? Treba svakom hrvatskom branitelju objasniti kako je HAVC sinonim za naprednu i slobodnu Hrvatsku za koju su se borili, da je jedan dokumentarac gdje su HAVC i bivši ravnatelj izigrani iste sekunde sankcioniran i kako je taj incident samo javni paravan za pokušaj povratka negativne struje koja ne želi da Hrvatska bude otvorena i progresivna zemlja. Srećom, ministrica kulture Obuljen razumije nužnost filmskog centra, a zanimljivo je da kad se tražio kandidat za ministra kulture nakon njenog prethodnika, ona je bila izbor struke broj 1 i nitko nije postavio pitanje da li je ona iz HDZ-ove, SDP-ove, čije god struje. To je ono što je i HAVC među filmašima postavio sve ove godine: apolitičnost i dizanje kvalitete kao jedinog kriterija.

Kako tumačite Hasanbegovićevu viziju o demontiranju hrvatskog filma? Inače, vi niste potpisali peticiju “Kulturnjaci 2016.”, dakle, bili ste skloni dati mu šansu kao ministru?

- Valjda sam dobro odgojen ili previše naivan pa svakom dajem šansu. Nakon izjave o demontiranju hrvatskog filma, nadam se da Hasanbegović shvaća da je ušao u top najcrnjih hrvatskih političara ne samo internacionalno već i u samoj voljenoj Hrvatskoj. Ekstremizam, nažalost, donosi političke bodove, ali posljedice mogu biti dugoročne, vidimo što se događalo s HRT-om zadnjih godinu dana... Ipak najviše me čudi zašto je on toliko negativan oko svega. Bad Blue Boysi kojima je pripadao, kao i Torcida i Armada, uvijek su imali neku etiku u sebi, nisu nikad bili toliko negativni. Možda je čovjek izmanipuliran? Sve nas zanima tko su mu tako negativno nastrojeni savjetnici oko pitanja hrvatskog filma, udruga, civilnog društva? Zašto se toliko okomio na HAVC, a ne, na primjer, na navodne probleme iz prošlosti oko privatizacije Jadran filma, velike sramote domaće filmske industrije? Ne znam je li svjestan da kontrola kulture, medija i udruga nije nimalo domoljuban čin, štoviše to je čin ekstremne komunističke naravi... Nisam tada potpisao peticiju Kulturnjaka jer sam htio pošteno s čovjekom sjesti za stol pa da vidimo kako tko razmišlja. Taj poziv još uvijek stoji, ispričao bih mu kako je Tito perfidno nagazio najboljeg ex-Yu režisera Sašu Petrovića, autora filmova “Sakupljači perja”, “Tri”..., zato što mu filmovi nisu dostojno veličali Jugoslaviju. Valjda bi tad shvatio kako Hrvatska može biti velika samo ako joj je kultura slobodna. I, nadam se, promijenio tzv. savjetnike...

Jednostavnim uvidom u tabele dodijeljenih potpora od 2008. moguće je zaključiti da je zaista najširi krug korisnika participirao u sredstvima. Zašto hajkači onda uporno tvrde da jedna te ista klika dobiva budžetsku lovu?

- Bio sam dvije godine u komisiji HAVC-a i to je stvarno vrlo teška pozicija, morate suditi o projektima kolega i uvijek će biti puno ega, nezadovoljnih, revoltiranih... Puno puta sam izjavio: da se mene pita, svima bih dao novce da ih ima, neka svi snimaju i neka bude narodno veselje. Kad već nije tako, onda je jedini mogući kriterij kvaliteta projekta i tu smo bili vrlo strogi, mislim da je to jedini fer način. Može se donijeti zaključak da su svi relevantni u hrvatskom filmu snimali, i da su snimali sve bolje filmove. Posebno sam ponosan što smo u jednom natječaju dodijelili sredstva čak četirima ženama debitanticama i preko HAVC-a je Hrvatska postala jedna od vodećih zemalja u Europi po broju debitanata u produkciji.

Vrijedi li ona znamenita lajna koju u “Trećem čovjeku” izgovara Orson Welles - kako je u mraku Borgia ipak cvjetala renesansa? Napaja li se imaginacija društvenim turbulencijama?

- Hrvatska je nepresušno vrelo tema, što su turbulencije jače, to je i kreativa opasnija. Oni koji napadaju hrvatsku kulturnu scenu moraju shvatiti da umjetnici kritiziraju ovu zemlju zato što je u dubini duše vole i žele je promijeniti nabolje. Raditi napamet panegirike o Hrvatskoj ne služi ničemu. Kad kulturi otupite oštricu, ona se pretvara u nebitan vašar pseudopatriotskog samozadovoljavanja.

Kakva je sudbina druge sezone “Novina”, scenarij je gotov? Tu će opet biti “mesa”?

- Scenarij se razvija u vrlo zanimljivom smjeru, fokus se s novinara prebacuje na političare i tu stvarno nemamo problema s inspiracijom. No, ponavljam - “Novine” su fikcija, a svatko tko se prepozna u realnosti, znači da ima dosta putra na glavi. Uskoro će biti objavljene vijesti o sjajnoj prodaji prve sezone u svijetu i drago mi je da i HTV shvaća da su im “Novine 2” najveći kreativni prioritet kuće u narednim mjesecima.

Izdvajamo