Kablovski kanal Klasik TV ima više razloga da bude zadovoljan. Otkako je promijenio programsku shemu i u večernjim satima emitira samo filmove (nekad su ih prekidali dokumentarci), povećala se i gledanost, uspjeli su se probiti među 15 najpopularnijih kablovskih kanala, čemu je pomoglo i to što je 30 posto naslova novijeg datuma.
Prvi su stavili na program film “Ime Dobrica, prezime nepoznato” sa Slavkom Štimcem, ne tako dugo nakon što je prikazan na Zagreb Film Festivalu, “Zvizdan” su emitirali vrlo brzo nakon premijere na kanalu HBO, i to prije HRT-a, a uskoro će prikazati i “Uzbunu na Zelenom vrhu”, najgledaniji film prošle godine u hrvatskim kinima, opet prije HRT-a. Za jesen već pripremaju novu grafičku opremu najava programa, a uskoro će osvanuti i njihova preuređena web stranica na Internetu.
Ex-yu filmovi
Kad su počeli s emitiranjem, u listopadu 2010., nisu im prognozirali osobitu budućnost, jer su im glavne atrakcije bili filmovi iz bivše Jugoslavije. Koliko puta ste spremni pogledati “Ko to tamo peva”, “Sjećaš li se Dolly Bell” ili “Bitku na Neretvi”? Ne baš neograničeno, jer su ti naslovi dostupni i na mnogim drugim uslugama. Osim toga, RTL im se ugurao na teren s jeftinim srpskim komedijama kakav je serijal “Žikina dinastija” i postigao impresivnu gledanost. Na repertoaru Klasik TV-a bilo je jako puno crno-bijelih filmova iz pedesetih i šezdesetih, što se sviđalo nostalgičarima, ali čime se ne osvaja široka publika.
Postupno je program postajao sve raznovrsniji, uz hrvatske i srpske emitirani su i slovenski, bosanski pa i makedonski i crnogorski filmovi, a kratki filmovi bili su dobrodošlo osvježenje. Nakon dužeg otezanja potpisan je ugovor s Jadran filmom, čime se stiglo do riznice klasičnog hrvatskog filma, ali ostalo je još nekoliko nerealiziranih postavljenih ciljeva. Jedan od njih bio je obogatiti program serijama, čiji su najveći proizvođači bili HRT i RTS, tj. Radiotelevizija Srbije.
Dobri scenariji
Nešto se uspjelo nabaviti iz nezavisnih izvora, s HRT-om se još uvijek pregovara, jer naša televizija nesmiljeno eksploatira svoju arhivu, tako da malo što preostane drugim kanalima, no s RTS-om su napokon uspjeli potpisati ugovor za četiri serije - “Sivi dom”, “Više od igre”, “Kamiondžije” i “Vruć vjetar”.
“Više od igre” iz 1976., u režiji produktivnog Zdravka Šotre, priča o rivalstvu dva nogometna kluba u srpskoj provinciji tridesetih godina prošlog stoljeća, na osobitoj je cijeni među poklonicima serija zbog vrlo dobrih scenarija Slobodana Stojanovića, “Kamiondžije” iz 1972. svojedobno su uživale golemu popularnost zahvaljujući glavnim glumcima Pavlu Vuisiću i Miodragu Petroviću-Čkalji, a slično bi se moglo reći i za “Vruć vjetar” (1980.) s Ljubišom Samardžićem, Borom Todorovićem i Čkaljom.
Ipak, na Klasik TV-u svakako nisu pogriješili kad su otkupljeni paket RTS-a odlučili započeti serijom “Sivi dom”, koju će emitirati počevši od ove subote u osam uvečer, i to po dvije epizode zaredom (ukupno ih je 12).
Poznati glumci
Za tinejdžere koji su odrastali osamdesetih (serija je dovršena 1985. i emitirana u jugoslavenskoj shemi u veljači i ožujku 1986.) bio je to kultni program. Dok ga je snimao, redatelj Darko Bajić nije imao ni 30 godina, no već se prvijencem “Direktan prijenos” (1982.) nametnuo kao filmaš modernog senzibiliteta.
Zahtijevao je da seriju snima na filmskoj vrpci, s direktorom fotografije Borisom Gortinskim već je radio na svom debitantskom filmu, a novina je bila i to što su snimali u pravom odgojno-popravnom domu u Kruševcu. Protagonisti su, naime, maloljetni delinkventi od kojih je većina prerano sazrela za svoje godine. Svjesni su da žive u društvu u kojem nemaju osobito perspektivu, pogotovo ne s dosjeom iz popravnog doma, već od djetinjstva su navikli na ravnodušnost roditelja i snalaze se kako znaju, uglavnom sitnim a ponekad i krupnim krađama. Odgojitelji se dijele u dvije kategorije, manje je onih koji ih pokušavaju razumjeti kao ličnosti, a pretežu grubijani, uvjereni da na nasilje treba odgovoriti nasiljem.
Glavni adut serije je glumačka postava, najpoznatija imena su Velimir Bata Živojinović, Dragan Nikolić i Bora Todorović (nakratko se pojavljuje i pokojni Zvonko Lepetić), međutim, pravo su otkriće mladi i tada još ne tako afirmirani Žarko Laušević, Branislav Lečić, Zoran Cvijanović, Mirjana Joković, Branko Vidaković te Nikola Kojo u svojoj prvoj ozbiljnoj dramskoj ulozi, nakon što je kao dječak debitirao u serijalu “Rad na određeno vrijeme”. Tu je i danas vrlo popularni komičar Milutin “Mima” Karadžić, ali jedva ćete ga prepoznati jer glumi maloljetnog psihopata.
Kontroverze
Laušević je neosporna zvijezda serije, kao bivši nasilnik Šilja koji se promijenio nakon što mu se najbolji prijatelj ubio bombom, no neprestano je u iskušenju da se vrati starim navikama dok ga zlostavlja tko stigne. Lečić je podjednako izvrstan (ako ne i bolji) dok glumi Crnog, momka koji prezire društvena pravila i krade automobile u svakoj prilici. Mirjana Joković ima malo scena kao maloljetna Kalifornija koja je već putovala Europom, ali je u svakoj dojmljiva, pogotovo dok tumači novim znanicama kako se zarađuje na svom tijelu izlaganjem po stranim seks-shopovima.
Serija je izazvala ne malo kontroverzi za ono vrijeme šokantnim prizorima nasilja (scena pokušaja kolektivnog samoubojstva rezanjem žila i danas se pamti), ali je izdržala do kraja zahvaljujući urednicima TV Beograd. Nerado su je reprizirali zbog njezine subverzivnosti, ali je zato tamo prošle godine dočekana s panegiricima. Nema razloga da prijem u nas ne bude podjednako entuzijastičan.