Skrivena ljubav” sicilijanskog redatelja Luce Guadagnina premetnula se tijekom par mjeseci od malog, nišnog LGBT filma u srednjestrujašku senzaciju s četiri nominacije za Oscara. Guadagninov film kao da je zapunio manjak koji je dugo nedostajao - manjak pitke gej melodrame koja može u multiplekse.
Nastao prema romanu Andréa Acimana, Guadagninov film zbiva se u Lombardiji početkom 80-ih. Junak filma je adolescent (Chalamet) koji tijekom ljetnih raspusta otkriva homoerotsku sklonost prema naočitom arheologu (Hammer), očevom kolegi. Sve se to odvija u ambijentu buržujskih, dokonih ladanja koji će filmofila podsjetiti na Erica Rohmera.
“Call Me by Your Name” je izvorno bio projekt britanskog veterana Jamesa Ivoryja, no on je - navodno - odustao kad su producenti i glumci insistirali da suspregne eksplicitnu erotiku. Guadagnino je pristao na taj “čedniji” pristup, što je vjerojatno potpomoglo uspjehu filma. Takav pristup, međutim, u neku je ruku i slabost.
Guadagnino je dobar režiser. Zna raditi s glumcima, zna napraviti lijepu scenu, film ima virtuoznih mjesta, uključujući završnu scenu. Ipak, gledajući “Call Me By Your Name” čovjek poželi da je Guadagnino bar katkad malo više riskirao, da film nije tako upeglano, predvidivo točan.
Riječ je o filmu koji zavrjeđuje uvažavanje - ali, u niši gej melodrama radije bih birao “Vikend” Andrewa Haigha.