PIŠE NENAD POLIMAC

TJEDAN IZRAELSKOG FILMA Od 'Slastičara iz Berlina' do priče o Wilfridu Israelu, čiji su pravi podvizi poznati samo uskom krugu povjesničara

 

Organizatori ovogodišnjega, devetog po redu, Tjedna izraelskog filma nisu bili oduševljeni što im je Zagreb film festival nedavno preoteo “Foxtrot”, dobitnika čak osam nagrada Izraelske filmske akademije i prestižnog priznanja žirija u Veneciji, no utjeha im može biti da njihovu smotru - koja počinje u utorak u zagrebačkom kinu Tuškanac i završava u nedjelju s ukupno 13 filmova na programu - otvara podjednako zanimljivo, ako ne i bolje ostvarenje koje se također nakupilo odličja kako u Izraelu tako i u svijetu.

To je “Slastičar iz Berlina” Ofira Raula Graizera, koji potvrđuje status suvremene izraelske kinematografije kao vrlo provokativne, a istodobno vrlo prijemčive gledateljima. Naslovni junak mladi je Berlinčanin u čiju slastičarnicu često navraća biznismen iz Jeruzalema, ovdje često na službenom putu, i uživa u njegovim kolačima.

Odlični glumci

Uživa u još nečem jer njih dvojica počinju ljubavnu vezu. Jednom prigodom biznismen se vraća kući, gdje ima ženu i dijete, obeća mu da će se brzo javiti, ali to se ne dogodi. Slastičar mu uzaludno šalje poruke na mobitel, da bi naposljetku otišao u njegov ured i tamo doznao da mu je ljubavnik smrtno stradao. Toliko je potresen da odlazi u Jeruzalem, kriomice promatra njegovu ženu koja upravo otvara kafić s košer certifikatom i uspije je nagovoriti da ga zaposli.

Njegovi kolači baš se ne uklapaju u košer standarde, no promet se povećava kad ih počnu posluživati uz kavu ili čaj. Žena je neodlučna što da misli o momku koji joj ne otkriva da je znao njezina pokojnog muža, sluti da tu ima nešto, ali je on sve više pridobiva, kao i njezina sinčića. Pokojnikova majka je puno pronicljivija, no nema ništa protiv da je netko tko je bio blizak njezinu sinu među njima. “Slastičar iz Berlina” vrlo je dobar i dramski vješto izložen film, s odličnim glumcima, u kojem se izbjegavaju tipične jeruzalemske lokacije i nalaze vizualno krajnje odgovarajući prostori.

Što još pogledati u kinu Tuškanac? Nećete pogriješiti ako se odlučite za cjelokupan program, ali ne biste smjeli propustiti sljedećih nekoliko naslova. Ponajprije “Skele” debitanta Matana Yaira, u kojem neprofesionalni glumac Asher Lax igra samoga sebe, mladića razapetog između dužnosti prema ocu, koji bi ga rado uveo u obiteljski biznis, i novih izazova: njih predstavlja profesor književnosti koji uočava da je njegov učenik iznimno talentiran i da bi mu akademska karijera itekako odgovarala. Film je prikazan u Cannesu u jednom od pratećih programa i dobio je vrlo povoljne recenzije. Na Jeruzalem film festivalu proglašen je najboljim izraelskim ostvarenjem, a Lax najboljim glumcem.

U venecijanskom pratećem programu “Horizonti” zapaženo je prikazana triler-drama “Svjedočanstvo”, kino prvijenac TV veterana Amichaia Greenberga, čiji je protagonist ortodoksni Židov, istraživač u Jeruzalemskom institutu holokausta: on pokušava ustanoviti kamo je nestala masovna grobnica prisilnih radnika Židova u Austriji iz ožujka 1945., a jedno od svjedočanstava na koje nailazi pripada njegovoj majci i temeljito mu promijeni život. Sugestivno napravljeno ostvarenje proglašeno je najboljim izraelskim filmom na međunarodnom filmskom festivalu u Haifi.

Dokumentarac

Poklonici povijesnih dokumentaraca ne bi smjeli propustiti film “Bitna karika” Yonatana Nira. Bavi se Wilfridom Israelom koji je dvadesetih godina posjedovao veliku robnu kuću u središtu Berlina, ta se održala u obiteljskom posjedu sve do kraja tridesetih, jer ju je Israelova majka mudro vodila kao britansku nekretninu. Nesebično pomažući svojoj rasi, Israel je pribavljao putovnice za odlazak iz Njemačke kome je god mogao, a najplemenitija mu je inicijativa organiziranje Kindertransporta zahvaljujući kojemu je spašeno najmanje deset tisuća malih Židova.

Israela se danas prvenstveno pamti kao kolekcionara, dok su njegovi pravi podvizi poznati samo uskom krugu povjesničara. Također samo rijetki znaju da se i on nalazio u zrakoplovu koji je letio iz Lisabona za London i koji je 1943. oborila njemačka Luftwaffe: u njemu je bio i glumac Leslie Howard, novine su pisale samo o njegovoj pogibiji, a ne i o Israelovoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. travanj 2024 06:04