INTERVJU

Vinko Brešan: 'Ružan je svijet u kojem živimo'

    AUTOR:
    • Lana Bunjevac

  • OBJAVLJENO:
  • 02.01.2013. u 08:39

Bruno Konjević/CROPIX

Novi film Vinka Brešana sutra stiže na redovni kinorepertoar. To je bio povod za kratak razgovor s provjerenim domaćim filmskim hitmejkerom.

Film “Svećenikova djeca” adaptacija je 16 godina stare drame Mate Matišića: zbog čega vas je zaintrigirao taj tekst i zašto je trebalo toliko vremena da krenete u realizaciju?

- Riječ je o tekstu koji znam jedno 15 godina i odmah mi se svidio, ali nisam znao kojom metodom da mu pristupim. Naime, taj tekst ima jedan humorni diskurs, ali žanrovski nije komedija. Trebalo mi je dugo vremena da shvatim da je fabula gdje svećenik buši kondome toliko artificijelna da jedino artificijelni žanr kao što je komedija može to sve skupa zbrojiti. Druga stvar, nisam znao kako da složim priču, budući da se drama zbiva u neimenovanom gradu, a u gradu je dosta teško kontrolirati kontracepciju. Dugo vremena mi je trebalo da se sjetim da na otoku postoji samo jedna trafika i ako želim kupiti kondom mogu ga kupiti samo u toj trafici. Jako je glupo reći da je meni, koji sam radio dvije komedije koje se zbivaju na otoku, trebalo 15 godina da se sjetim da radim komediju na otoku, ali zapravo je tako.

Film koji je najavljivan kao komedija na kraju ne završi kao komedija. Hoće li gledatelji biti iznenađeni?

- Sad ću vam dati primjer: “Kako je počeo rat na mom otoku” završi kao tragedija. “Parada” završi kao tragedija. Ne vidim nikakav problem u tome. Ovaj film je bez dvojbe komedija, a završetak je jedno svjetonazorsko pitanje gdje moramo odgovoriti na to zašto radimo ovaj film. Je li naš život baš tako veseo i zabavan da mi kao filmski autori imamo pravo reći “OK, ovo je sve vesela igra, nema nikakvih problema”? Ne bi li to bio falsifikat stvarnosti?

Pomno ste birali glumačku postavu. Jeste li unaprijed imali viziju da Don Fabijana treba utjeloviti Krešimir Mikić?

- Moram prvo zahvaliti producentu Ivanu Maloči; svakog glumca kojeg sam želio sam i dobio, svaku lokaciju koju sam želio sam dobio. Prema tome, sve što ne valja isključivo je moja krivnja. Mislim da je 70 posto redateljskog posla da odabere prave glumce za prave uloge. Ja se nadam da sam uspio.

Možemo li reći da je vaš film kritika Crkve?

- Nije kritika Crkve sigurno. Naime, Crkva je institucija, a ja se ne bavim institucijama, već ljudskim manama. Jesu li to pojedinci u nekoj instituciji, to je drugo pitanje. Ali nikad ne bih kritizirao nijednu instituciju, ni Savez komunista, ni Crkvu. Institucija sama po sebi ne može imati probleme; probleme stvaraju ljudi koji su u toj instituciji, odnosno to što ti ljudi nisu savršeni. U ovom filmu se to vrlo jasno kaže: ljudi su bića s greškom.

Očekujete li ipak kakvu reakciju Crkve na film?

- Hrvatska je luda zemlja, ovdje je sve moguće. Ja ne mislim braniti ovaj film, jer ako on ne može sam sebe obraniti, bolje da ga nismo ni snimili. No, čudne se stvari događaju, najedanput čitam na naslovnicama novina teme svog filma. Ne bih htio da se moj film iščitava na nivou dnevne politike, ali bojim se da će mi to biti sudbina.

Tagovi

Izdvajamo