POVRATAK U DOM SPORTOVA

EDO MAAJKA 'Da se ravnam po publici, točno znam kojih šest pjesama bih snimio da postanu instant hitovi. Ali ne želim se usmrdjeti u zoni komfora'

    AUTOR:
    • Vid Barić

  • OBJAVLJENO:
  • 07.11.2018. u 11:18

Tomislav Krišto / CROPIX

 

"Promijenilo se svašta u mojoj karijeri, mogu reći da sam prije nastupao i stvarao iz pozicije buntovnika, žrtve... Danas ne sažalijevam toliko, već pokušavam kreirati stvarnost"

Reper Edo Maajka vraća se u Dom sportova 16. studenoga nakon više od deset godina. Bila je 2005. godina kada se na njegovu koncertu skupilo devet tisuća fanova, a Edo je jahao na valu svojih itekako zapaženih pjesama s albuma “Slušaj mater” i “No Sikiriki”. Za potonjeg se veže i jedna anegdota koja svjedoči o priličnoj popularnosti onodobnog Maajke - u jednome danu album se prodao u više od pet tisuća kopija.

- Sjećam se tog nastupa, kako ne, reperi do tada nisu dolazili u Dom sportova - govori Edo, koji je tom prilikom neposredno prije koncerta na konferenciji za novinare napravio mali “incident” koji mu je poremetio planove sa sponzorima. Naime, jedna velika telekomunikacijska tvrtka koja mu je sponzorirala taj veliki koncert upravo se u to vrijeme “restrukturirala”, što je, dakako, značilo i otpuštanje radnika. Maajka nije izdržao a da se ne osvrne na to usred najave vlastitoga koncerta.

- Šta ćeš, borba za malog čovjeka i radnika proključala je u meni, isto bih učinio i danas - komentira taj “eksces” Maajka koji se brzo vraća na atmosferu tog velikog koncerta.

- Sjećam se velike treme, a posebno se sjećam Olivera Mlakara koji je bio voditelj na koncertu. I sjećam se da sam dan poslije, dok sam se vozio u tramvaju jer još nisam imao vozačku, osjetio da sam netko i nešto. Sišao sam tu večer s bine kao novi čovjek - kaže reper, koji je od toga vremena izdao još četiri studijska albuma i jedan best of (“Stig’o ćumur”, “Balkansko a naše”, “Spomen ploča”, “Štrajk mozga”, “Put u plus”), odradio gomilu gostovanja, eksperimentirao s glazbom, pa čak i živio u Izraelu, odakle se prije dvije godine vratio kako bi se opet nastanio u Zagrebu.

Eklektičan album

Njegov posljednji album, “Put u plus”, dosad je njegovo najeklektičnije djelo, s obzirom na to da je taj postžanrovski album inspiriran hip-hopom, rockom, funkom, etnom, a Edo ja na njemu radio s bendom koji je nedavno okupio. Ništa čudno za njega jer surađivao je s bendovima i prije, a i svoju je karijeru, zapravo, započeo u HC bendu Defence. Zanimljivo, Edo osim s bubnjarom Mirsadom Dalipijem, klavijaturistom Tonijem Starešinićem te gitaristom Yogijem Lonichem, inače bivšim gitaristom Chrisa Cornella i dobitnikom Grammyja, na novom albumu na artističkom prisno surađuje i sa svojom ženom Lilach.

- Draga je radila scenarij i režiju spota za pjesmu “Otrov” s novog albuma, taj spot će baš izići ovih dana. Ona je inače alternativni psihoterapeut i radi na poziv redatelja u kazalištima i na filmu kao svojevrsna veza između redatelja i glumca. Radi ona još štošta, a mogu reći kako sam se ja prometnuo i u producenta zadnjeg spota. Sve sam organizirao, pogađao se za cijene, budžet mi je bio kratak... Sada napokon razumijem koliko je produkcija zapravo zahtjevan posao - ističe reper.

Što očekuje od velikog koncerta u Domu sportova?

- Nije to najjednostavnije za odgovoriti. Dolazim nakon što me nije bilo neke vrijeme, radim drugačije stvari, osobnije, nastupam s bendom. Inače, s bendom sam prezadovoljan, imao sam sreću okupiti oko sebe vrsne muzičare s kojima se odlično razumijem. Promijenilo se svašta u mojoj karijeri, mogu reći da sam prije nastupao i stvarao iz pozicije buntovnika, žrtve... Danas ne sažalijevam toliko, već pokušavam kreirati stvarnost - otkriva Edo, reper, muž i otac, koji danas, kaže, posve razumije zašto  je bio u ponekim prilikama marginaliziran na radiju i televiziji.

- Puno je to psovanja, sad razumijem, kada imam dijete - kaže veteransko ime hrvatske rap scene.

Kako doživljava razliku između rada s bendom te rada s DJ-em?

- S bendom je puno drugačije. To su vrsni muzičari kojima kada iznesem ideju oko toga kakav mi groove treba sve odmah shvaćaju. S druge strane, kad radiš s takvim likovima, koji su svi u srednjim tridesetima i četrdesetima, nemate puno vremena za probe, teško se okupiti. Ali kad se okupimo, nastaje show.

S bendom muzika oživi. Nema zadanog BPM-a, bubnjar nešto otkuca na početku i zatim svi to prate. Malo sam se zasitio beatova, taman u vrijeme kad sam okupio ubojice od glazbenika oko sebe - komentira glazbenik koji svoje tekstove, a odavno je poznat kao vrstan liričar, piše na razne načine.

 

- Nekad krenem od nekog rifa na gitari, a nekad od teme koja mi se vrti po glavi. U prvoj varijanti pokušavam doći do melodije kakvu tražim i potom za nju pišem tekst. U drugoj već imam tekst, pa krenem tražiti melodiju na koju ga mogu uspješno uklopiti. Teško je reći nešto konkretnije o tom procesu pisanja. Nemam ustanovljen način rada. Volim reći, kakvi su ti uvjeti, takvu glazbu stvaraš ili tekstove pišeš, a uvjeti nikada nisu slučajni - pojašnjava Edo.

Rušenje mitova

Je li Maajka i dalje tehnički reper, sada kada toliko eksperimentira sa žanrovima i repanjem?

- Treba se samo opustiti i pustiti da te ponese muzika. Ne volim trpanja u foldere. Razbio sam te mitove o glazbenoj pripadnosti. Fan sam glazbe i radim je neovisno o folderu u koji su me stavili ljudi. Vani u svijetu je to odavno normalna pojava. Da sam ja onaj reper koji osjeća samo beat, kick i snare, radio bih samo to. Ali nisam, osjećam skučenost u takvom razmišljanju - objašnjava Maajka, dodajući i kako je s bendom lakše psihički nastupati jer ima “leđa”, dok je fizički, tvrdi, to mnogo veći pothvat, s obzirom na to da se mora nadglasavati s bubnjem, gitarom...

 

- S druge strane, kad si sam s DJ-om na bini, za to treba pravo puno muda, i ne može to svatko. Sam si i trebaš oduševiti publiku, a ponekad na festivalu te slušaju tisuće ljudi koji s repom nemaju baš nikakve veze. Uglavnom, to je baš velika razlika i ja sam danas s bendom mnogo zreliji i isijavam na jedan drugačiji, emotivan način - govori Edo te napominje kako smatra da je u glazbi najbitnije “izlaziti iz svoje komfor zone”.

- U zoni komfora brzo se umoriš i počneš smrdjeti. Da se ravnam po publici, točno znam kojih šest pjesama bih snimio da postanu instant hitovi. Ali jebeš podilaženje publici - iskren je Maajka, koji će na svojem velikom nadolazećem nastupu u Domu sportova 16. studenoga s bendom okupiti i brojne goste, među kojima su i newcomeri, poput zagrebačkog crossover benda Bruto Geto i bosanskohercegovačkih repera Helem nejse, kao i neki stariji znanci poput Yaye iz Jinxa, s kojom je surađivao na jednoj od pjesama s novog albuma, te Saše Antića, Frenkieja, Dine Šarana i, zanimljivo, zbora Čipkice.

Izdvajamo