VODIČ KROZ SCENU

ENCIKLOPEDIJA ROCKA U 21. STOLJEĆU U našoj knjizi ima više od 330 domaćih glazbenika i bendova, od mainstreama do potpuno perifernih izvođača

    AUTOR:
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 18.03.2020. u 07:59

Stjepan Vrečko (lijevo) i Zoran Tučkar (desno)

U našoj knjizi ima više od 330 domaćih glazbenika i bendova, od mainstreama do potpuno perifernih izvođača

Hrvatska je ovih dana dobila prvu knjigu kojoj je cilj bio sažeti cijelu suvremenu glazbenu rock scenu.

Zoran Tučkar i Stjepan Vrečko u svojoj su “Enciklopediji hrvatskog milenijskog rocka” okupili preko 330 najvažnijih glazbenika i bendova koji su obilježili proteklih 20 godina. Na 250 stranica, objavljenih u izdanju glazbene knjižare Rocmark Krešimira Blaževića, donijeli su biografske podatke o svakom izvođaču te ključna mjesta u njihovoj diskografiji i karijeri. Napravili su pregled koji počinje bendom A zar je to važno, a završava grupom Žen, uvrstivši širok raspon glazbenika, od mainstream izvođača, preko kultnih imena, sve do onih perifernih i opskurnih.

- Do ideje za knjigu došli smo na jednoj kavi tijekom Interlibera 2017., a milenijski period je odabran zato što se u tom vremenu pojavilo mnogo izvođača koji su prezentirali kvalitetnu muziku, ali su imali relativno malu prisutnost u medijima – objašnjava Zoran Tučkar. - Istovremeno, prateći britanski tisak, primijetio sam da tamošnji mediji itekako njeguju domicilnu scenu, da ću se načekati ako budem čekao da britanski ili bilo koji drugi inozemni mediji počnu pratiti hrvatsku glazbenu scenu.

Gledamo li povijest popularne muzike, u pravilu je postojalo, uvjetno rečeno, stilsko zaostajanje domaće scene u odnosu na onu u Velikoj Britaniji ili SAD-u. U 21. stoljeću tog zaostajanja gotovo da i nema, a što se kvalitete tiče, najkvalitetniji domaći izvođači mogu mirno parirati najkvalitetnijim svjetskim izvođačima, uostalom, nije se jednom dogodilo da su renomirani inozemni izvođači odlučili surađivati s hrvatskim umjetnicima i smatram da se tome treba posvetiti pažnja i da takve stvari treba ispričati - kaže Tučkar, inače glazbeni novinar koji je u posljednje vrijeme aktivan na portalu Ravnododna.com.

Vole izazove

A iste je motive imao i njegov kolega Vrečko. - Pogledamo li glazbeno tržište SAD-a ili Velike Britanije, možemo pronaći pregršt izdanja o najrazličitijim sferama glazbenog stvaralaštva: od enciklopedija, izvođača, žanrova, glazbenih nagrada, festivala, manifestacija, filmova, koncerata, što god vam padne na pamet. Međutim, u Hrvatskoj toga nema. Teško da kod nas možete otići u knjižaru i pronaći knjigu posvećenu nagradi Porin. S druge strane, teško je zamisliti da uđete u knjižaru u SAD-u i ne nađete knjigu o nagradi Grammy.

Kako Krešo, Zoran i ja volimo izazove, predložio sam da probamo napraviti enciklopediju mladih izvođača: cijela jedna generacija nije zastupljena u medijima onoliko koliko smo smatrali da bi trebala biti i zapravo jako malen broj ljudi za njih uopće zna. Starija glazbena imena već su dovoljno dugo prisutna, ušla su u kolektivnu svijest i njih će biti teško zaboraviti čak i kada prestanu s radom, no mladi izvođači mogli bi nestati a da nitko ne zna da su postojali i da su iza sebe ostavili izuzetno kvalitetan materijal.

Skicirali smo osnovne smjernice i krenuli u dvogodišnju pustolovinu. Razdoblje od 2000. do 2019. taman je pokrilo rađanje scene, njezino stasanje, a danas vidimo da ona postaje sve više i glasnije prihvaćena u mainstream okruženju. Pojam milenijski možemo gledati kalendarski, ali i tako da većina protagonista navedenih u Enciklopediji pripada generaciji milenijalaca - objašnjava.

Među izvođačima koji su ušli u izdanje, kako je već spomenuto, ima i onih koji (do sada) nisu uspjeli doprijeti do veće publike ili medija. Autore zato pitamo imaju li među takvima svoje osobne favorite. - Jedna je od ideja knjige da opiše situaciju koja se zbiva sada i ovdje, a ne toliko da gledamo post festum.

Većina muzičara je u naponu snage, nije rekla zadnju riječ i nadam se da svoja najbolja djela tek trebaju snimiti i izdati. Vjerujem u hard diskove, u vječnu memoriju na računalima i vjerujem da će dobra muzika kad-tad naći svoje slušatelje - kaže nam Tučkar, pa nastavlja: - Jako mi je žao za Olovni ples koji je u relativno kratko vrijeme snimio iznimno puno vrijedne muzike, na žalost nije prepoznato, dogodilo se da je život krenuo dalje i da su se momci počeli baviti nekim drugim stvarima.

Žao mi je i za mladiće iz grupe Diskurz koji nisu uspjeli bolje nadvladati neke svoje emocionalne prepreke i nesporazume sa svojom okolinom riješiti na konstruktivniji način, a najviše mi je žao za Antu Perkovića kojeg je prerana smrt spriječila da bude dio scene koju je toliko volio, za Borisa Kosovića iz dubrovačke grupe Gruhak koji je bio sjajan vokal, nažalost i on je 2018. preminuo, za Branimira Vugdeliju iz grupe Embrio koji je 2007. poginuo u prometnoj nesreći, kao i za sve one umjetnike koji su prerano i zauvijek otišli od nas.

Vrečko, pak, smatra da je upravo zaziranje od prevelike publike i medija ono što nekim glazbenicima donosi kultni status. - Ne mislim da glazbenici trebaju podilaziti publici i davati joj ono što misle da ona želi čuti. Više mi se sviđa ideja da nose svoju priču, svoje kreativno “ludilo”, svoju energiju i publika koja se u tome prepozna će ih pronaći. Možda ne odmah, ali hoće. Barem u glazbi nije neobično otkriti nekog kvalitetnog izvođača s desetljeće ili više zakašnjenja - objašnjava svoje viđenje.

Glazbena znatiželja

Dok su istraživali, slagali i pisali svoju knjigu, priča Vrečko, znali su naletjeti na pregršt zanimljivih priča i veliku većinu onih koje su mogli provjeriti uvrstili su u Enciklopediju. Među ostalim tako možete saznati koji je prvi bend u Hrvatskoj koji je snimio UV spot te koji je frontmen kasnio na vlastiti koncert jer je u Lisinskom slušao Nicka Cavea.

- Ali zanimljivija od samih izvođača bila je isprepletenost članova različitih bendova. Često ćete na različitim mjestima i u različitim natuknicama pronaći ista imena i nije teško pretpostaviti koliko si je cijela jedna scena, cijela jedna glazbena generacija bila, i još uvijek jest, međusobno podrška. Kako je u uvodu Enciklopedije rekao Zoran - svirali su i stvarali glazbu koju su željeli čuti i u kojoj su željeli uživati - kaže Vrečko.

Iako su i Vrečko i Tučkar već godinama prisutni kao kroničari glazbene scene, rad na ovom projektu im je sigurno još povećao kompetenciju za uvid u situaciju i opisivanje naše glazbene scene u cijelosti. - Hrvatska rock scena je skup samoniklog planinskog bilja. Raste sama, katkad vrlo izolirana od svega, izložena je svakakvom vremenu, i često vrlo zdrava za konzumaciju i za njena blagotvorna svojstva nažalost malo ljudi zna - slikovit je Tučkar.

A njihova će knjiga, nadaju se, pomoći da to “bilje” bude dostupnije svima. - Uz prepoznatljivost, nadam se da će olakšati snalaženje prosječnom čitateljstvu/slušateljstvu koje nije sigurno odakle bi krenulo. Mislim da će ova Enciklopedija, kao jedan dokument vremena, još veću važnost i vrijednost dobiti tek u budućnosti kada stasaju nove generacije glazbenika odrasle na pjesmama izvođača koji su u njoj navedeni. Nadam da će naš uradak jednoga dana nekome dovoljno glazbeno znatiželjnom biti početna točka za istraživanje i preslušavanje - zaključuje Vrečko.

Više na Jutarnjem...


Tagovi

Izdvajamo