Glazbeni online magazin Pitchfork već čitavo desetljeće nije dao “desetku” nekom novom albumu. Napokon se i to dogodilo, a laureat je Fiona Apple, američka glazbenica kojoj je “Fetch the Bolt Cutters” prvo izdanje nakon osam godina. Ne hvali je samo Pitchfork, na web portalu www.metacritic.com dobila je 100 bodova, što znači da nijedan glazbeni kritičar nije bio suzdržan, svi su joj dali najvišu moguću ocjenu.
Očito je bila u pravu kad je inzistirala da album objavi upravo sada, u jeku epidemije koronavirusa. Njezina izdavačka kuća Epic Records preferirala je listopad, kad će se život valjda opet vratiti u normalu. Međutim, Fioni se nije čekalo tako dugo, iako se na tako nešto već navikla, no htjela je iskoristiti pogodnost da ne mora obavljati uobičajene promotivne aktivnosti, a slušatelji su vezani uz svoje domove i samim time puno usredotočeniji.
Zvijezda alternativne scene
Ona danas ima 42 godine i to joj je tek peti album. Reklo bi se da će ih biti puno više jer je prvi, “Tidal”, završila kad je imala samo 17 godina. Na njemu je bila i pjesma “Criminal”, za nju je dobila nagradu Grammy za najbolju žensku vokalnu izvedbu, a odličan video spot u režiji Marka Romaneka pregledan je na YouTubeu čak 32 milijuna puta. Skladati je počela, kako tvrdi, s osam godina. Klasično je obrazovana pijanistica, a jedan od tekstova koje je napisala kao 15-godišnjakinja doradila je za “Fetch the Bolt Cutters”.
Ništa joj nije bio problem, pa je njezin drugi album, skraćeno “When the Pawn…”, imao tako dugi naslov da bi ušao u Guinnessovu knjigu rekorda da ga nije pretekla belgijska grupa Soulwax. I taj se, kao i “Tidal”, odlično prodavao i etablirao je kao veliku zvijezdu alternativne scene (tako su mnogi kategorizirali njezinu glazbu). Treći album “Extraordinary Machine” imao je neobičnu sudbinu, većina pjesama procurila je na internetu, pa ih je ona preradila i dopunila, tako da se tek kasnije izdanje moglo kvalificirati kao original.
Četvrti album “The Idler Wheel…” opet je imao dugi naslov, ali ne tako dugačak kao “When the Pawn…”, a budući da se u Epic Recordsu mijenjala uprava, odlučila je pričekati da korporativna rošada završi i tek je onda dala dozvolu za objavljivanje. Najnoviji, “Fetch the Bolt Cutters”, počela je pripremati još prije pet godina. Stalno je nešto mijenjala, da bi početkom godine napokon bila zadovoljna onim što je napravila.
Reklo bi se da nije bila jako produktivna, no nije baš tako jer, kad se uračunaju koncerti i glazbene suradnje (osobito su zapaženi dueti s Johnnyjem Cashom i Andrewom Birdom), jako je to bogata karijera. Bilo je i kriza, odluka da se povuče sa scene, a osobito ju je pogodio prekinuti koncert u njujorškom Roseland Ballroomu, kad je nakon 40 minuta napustila pozornicu i ostavila u čudu auditorij od tri tisuće ljudi - iznervirala ju je loša zvučna oprema, što je bio tek jedan od razloga da se iz New Yorka preseli u Los Angeles.
Intervjui koje je dala u povodu novog albuma magazinima New Yorker i Vulture poprilično osvjetljavaju njezin životopis. Silovana je kad je imala samo 12 godina, budući da je pripadala episkopalnoj crkvi, naučili su je da i najgora zlostavljanja treba opraštati, što je ona i činila sve do nedavno. Tada je počela mrziti svog silovatelja i osjećala se puno bolje.
1997. upoznala je Paula Thomasa Andersona na foto-sessionu za magazin Rolling Stone. On ju je odmah pitao zna li nešto o drogama, na što je ona odgovorila potvrdno. Postali su par o kojem se govori, on je upravo snimao “Magnoliju”, a ona dovršavala “When the Pawn”. Činili su se kao stvoreni jedno za drugo, iako Fiona danas otkriva da sve nije baš bilo idealno.
Bio je sklon ispadima, bacao je stolce uokolo, nju nikad nije povrijedio, ali nakon što je čula Andersona i Quentina Tarantina kako se hvališu pod utjecajem kokaina, nikad ga više nije probala. Njegova dva spota s njezinog drugog albuma, “Paper Bag” i “Limp”, nisu baš bila jako popularna, ali je zato “Hot Knife”, iz razdoblja kad više nisu bili u vezi (imala je nevjerojatnu vrlinu da je sa svojim bivšim ljubavima uvijek ostala u dobrim odnosima), bio jako hvaljen.
Neko vrijeme je hodala s kultnim komičarom Louisom C.K.-om, privukli su je njegova duhovitost i inteligencija, ali ni to nije dugo trajalo. Kad je došao na udar ženskog pokreta zbog seksualnog zlostavljanja svojih suradnica, prigovorila mu je da nije “zagrabio dovoljno duboko” u izjavi kojom se pokušao opravdati. U svakom slučaju, više nisu imali kontakt.
Šumovi i psi
Naslov njenog novog albuma preuzet je iz kriminalističke serije “Pad”, u kojoj Gillian Anderson izgovara tu rečenicu kako bi oslobodila maltretiranu ženu. Dakako, u pitanju je metafora, jer se posredno čitav album bavi oslobađanjem žene, i to ne samo kad su u pitanju muškarci, nego i druge žene. Jedna od najduljih pjesama na albumu zove se “Ladies” i inspirirana je iskustvom njezine bake, koju je napustio muž, to jest njezin djed, zbog ljubavnice.
Baka je za sve krivila ljubavnicu, iako je djed bio taj koji je izazvao bračni razdor. Na sličan način je i Fiona ustanovila da muškarac s kojim je u vezi ima drugu. Kontaktirala ju je i pokušala s njom razgovarati, no shvatila je da od toga nema koristi. Priče o ženskoj solidarnosti puka su tlapnja, čime se bavi i pjesma “Shameika”, zasnovana na iskustvu iz srednje škole, kad su je maltretirale vršnjakinje, a ne vršnjaci. Pokušavala je biti “cool” poput njih, ali sve je radila pogrešno.
Dok ga slušate, album zvuči vrlo neobično, jer je sav zasnovan uglavnom na udaraljkama, i to ne samo glazbenim instrumentima, nego i zatečenim objektima. U naslovnoj pjesmi sudjeluje Cara Delevingne, poznata engleska manekenka i glumica, Fiona ju je pozvala jer je htjela da pravilno izgovori repliku “Fetch the Bolt Cutters”, baš poput Gillian Anderson. Ova je došla sa svoja dva psa, Fiona je imala svoju Mercy, a njezina sestra Maude Maggart (poznata kabaretska pjevačica koja s njom povremeno nastupa, možemo je vidjeti u spotu za “Hot Knife”) dodala je tom živopisnom skupu svoju ljubimicu Maddie.
Pseći zbor nije se oglasio tijekom snimanja pjesme, a kad je to bilo završeno, začuo se razdragani lavež koji je ostavljen na finalnoj verziji. To je otprilike i koncept čitavog albuma, greške nisu ispravljane, čuju se disanje svirača i najrazličitiji šumovi, no sve se to uklapa u glazbu. Povrh svega, Fiona Apple ustvrdila je da je napokon počela koristiti svoj glas kao instrument, nije pjevala, nego se poigravala njime. Zapravo, fascinantan album u kojem autorica opravdava sve svoje rizične poteze, jer njezine pjesme možete slušati unedogled. Nije to nikakva alternativa, pa čak ni jako zahtjevna glazba. Što je više uz vas, postaje nedjeljivi dio vašeg glazbenog iskustva.