Sve je to zabava, šou biznis, a mi smo ovdje samo da publici pružimo to što ona traži, sukus je izjava kojima domaći estradnjaci pokušavaju opravdati bedastoću i “bizarnost stihova” koje pjevaju i/ili pišu. Ima istine u tome, dio publike sigurno uživa baš u najbesmislenijim i, naoko, zabavnim pjesmuljcima domaćih estradnjaka, često ruku pod ruku s podjednako besmislenim turbo-folk umotvorinama. S druge strane, dobar dio njih do publike ne bi dopro da ih ne favoriziraju brojne hrvatske radiostanice, naslovnice magazina i novina koje svoj programski neukus brane istim argumentima.
Mnogi od njih pred malo brojnijom publikom mogu nastupiti samo zahvaljujući sponzoriranim festivalima i nastupima na trgovima duž obale i kontinenta, često besplatnim jer ih financiraju lokalne samouprave. Niz “velikih hrvatskih estradnih zvijezda”, kako im tepamo, obrao bi bostan kada bi pokušao održati koncert za ulaznice realne financijske vrijednosti.
Zatrti u korijenu
Analogno takvom mentalnom sklopu koji misli da je glazba samo (priglupa) zabava, Dylan, Springsteen, Strummer, Lennon, Cohen, Curtis, Cave ili Morrissey - čiju liriku već nekoliko godina proučavaju na britanskim fakultetima - anomalije su koje se ili nisu smjele pojaviti ili ih je trebalo zatrti u korijenu.
Podjednako, Štulića je valjda trebalo protjerati čim je snimio prvi album Azre, baš kao i Pankrte, Prljavce, Predina, Paraf, Stublića, Idole, Orgazam, Partibejkers i ostale junake novoga vala uz čije su pjesme odrastale stotine tisuća klinaca rođenih u 60-ima. Sve to treba danas zatrti optužbama za jugonostalgiju, a ono što je uslijedilo kasnije, Let 3, KUD Idijote, Laufer, Majke, Pipse, Hladno pivo, Edu Maajku, T.B.F., Elemental, Jinxe i druge aktivne izvođače, koji u svojim bitno kvalitetnijim pjesmama ispisuju iskreniju i emotivniju ljubavnu liriku ili oslikavaju mučnu svakodnevicu oštroumnošću čija vrijednost ne zaostaje za najboljim novinskim sociopolitičkim komentarima, valjda bismo trebali uništiti kao nepoželjan korov na ubavoj tratini domaćeg estradluka.
Nestanak klubova za mlade
Srećom, nekima od tih “drugih” koji odbijaju estradnjačke obrasce ponašanja i poslovanja ide vrlo dobro pa nakladama i rasprodanim koncertima u klubovima, dvoranama ili na Jarunu - gdje je više od 20.000 ljudi platilo ulaznicu da pjeva s Hladnim pivom - dokazuju kako se i od ozbiljnije lirike u nas može živjeti.
Moglo bi se i bolje da je tržište nešto veće, da nam niz omladinskih klubova nije progutao mrak privatizacije, da ih se više emitira na televizijskim i radiostanicama, da im se osigura veći broj naslovnica novina i magazina.
Njihovi stihovi, čak i kad su izvučeni iz konteksta, ne zvuče ni banalno, ni infantilno, čak niti kad psuju sve u šesnaest ili pjevaju “di god pogledan guzice i sise, alo, alo, di siii” i “uvatit još ono malo sunčevog sjaja da mi osuši kupaće kad su mokre oko jaja” (T.B.F.), “kad se stisnem uz tvoje toplo dupe briga me dal’ marka raste ili pada” (Hladno pivo), “ja i kraj mene avion i svi se okreću za nama, ja to buraz jebem, ona jede u restoranu, ja kod kuće jedem” (Edo Maajka) ili “teško je glumit manire fine, samo brijem kak’ da te skinem, tako si, mmm-dobar” (Elemental).
Imamo u Hrvatskoj i regiji (Goribor, Damir Avdić, Dubioza koletkiv, S.A.R.S., Repetitor...) nekoliko desetaka izvođača koji zavređuju našu i vašu pažnju, no njima je danas teže opstati nego ikad prije, ali ne zbog lirike koju pjevaju, nego zbog nakaradnog sustava u kojemu egzistiraju.
Gibonni, kao slučaj za sebe, već godinama obara uglavnom vlastite rekorde u prodaji albuma. Možete o njemu misliti što god želite, ali to ipak nije “cikla, bikla, Afrika, paprika”. Dakle, publike koja traži nešto bolje od “korova i hibiskusa” i koja želi razmišljati i pronalaziti se u stihovima koji govore o istinskoj svakodnevici ima, ali pitanje je koliko joj se takve pjesme nude putem medija, a koliko se namjerno ide linijom manjeg otpora.
Kako u medijima, tako i od strane slušatelja koji su mozak zauvijek poslali na pašu. Houra, pak, dugovječnost Prljavog kazališta, uz brojne ljubavne pjesme koje su odavno “ušle u narod”, također duguje političkoj, on bi rekao “domobranskoj” liniji koju slijedi od “Mojoj majci”, preko “Lupi petama” do “Radio Dubrava” i “Moj dom je Hrvatska”.
Politička budnica
Prljavci i po političkoj orijentaciji posve drukčiji Rundek gotovo su jedini doista aktivni izvođači hrvatskog novog vala koji i danas uspješno rade svoj posao. “Vrijeme je da se krene” Majki, pak, iako ispovjedna pjesma o Baretovu pokušaju da pobjegne kandžama heroina, postala je “političkom budnicom demokratskih promjena” koncem 90-ih.
Na kraju ispada kako je Hrvatska i po pitanju (ne)ukusa u domaćoj glazbi (lijevo - desno, urbano - ruralno, estrada - rock, mainstream - alternativa) snažno podijeljena, ali oni kojima je sjećanje nešto dulje, znaju da je tako bilo i u 80-ima kad je krenuo novi val koji, nota bene, ipak nisu svi slušali.
A i tada je bilo lakše - čak i ako zericu opasnije - biti Štulić nego danas jer su “tenkovi na radnike” snažnije rezonirali u vremenima u kojima nije bilo slobode govora i laprdanja kao danas.
Thompson - Uspio se izvući sa samog dna kace hrvatske estrade
O Thompsonu mislim sve najgore i najradije ga ne bih ovdje spomenuo, no činjenica je da je i on do masovne publike došao ne s “vrapcima i komarcima”, nego s pjesmama koje su bile uklopljene u određeni politički kontekst i svjetonazor. Taj svjetonazor puno je opasniji i gadljiviji od benignog estradluka. Thompson je kao hrvatski pandan Bore Đorđevića (bio) politički projekt “crne” Hrvatske s kojom se početkom milenija udaralo po “crvenoj” Hrvatskoj, i to je ključ njegova uspjeha, ali činjenica je da je samo nekoliko godina ranije, kad je pjevao “zmija me za srce ugrizla, mjesečina svu noć tražila, od života sam se krio, sa usana otrov pio, ženo moja, crna nevjero”, njegova karijera bila na dnu kace hrvatske estrade, debelo ispod tada iznenađujuće prosperitetnog Vuce.
Elemental - Iz dana u dan
Kol’ko nisko idemo, može li uopće niže
možda nam se dig’o zanos al’ standard nam se ne diže
dani ponosa i slave… i minusa na tekućem
mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budućem naraštaju?
dugove, račune,
rate kredita nas guše a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana
jeb’o život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad
stara štednja se otopila
o’šla na ono bitno: pojela se i popila
bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
‘ko uopće zna što se to prek’ noći dogodilo
Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore
Elemental: Ljuljaj brod
Igraju se nama kažu da su nam pastiri
Gazit će nesmiljeno, ako tko proviri
Bogati se bogate, pune im se kase
Možda nam je bolje da skupljamo flaše
Vrlo dobro znamo da smo zapeli u blatu
Zapeli u vremenu, u nečijem tuđem ratu
Glavonje nas gledaju sa visine
Kradu nam iz usta kao gladne psine
A mi šutimo oduzeti
Nevažni, izuzeti,
poraženi
Sjete nas se samo kad su izbori
Elemental - Tako lijepa
Imaš sobu za cipele i gurua protiv stresa
koji i usput čita tarot, i za tebe i za pesa...
Imaš odjelce za Fifija i laptop za chatat s društvom
al moraju malko čekat jer tipkaš sa jednim prstom.
Voliš svijeće i cvijeće, kupke s mirišljavom soli:
Zapravo ne voliš seks, al daješ jer on to voli.
Držiš čašu s dva prste, znaš berbu ko somelier,
Procjenjuješ umjetnine, “Jel Lipovac il’ Berber?”
Znaš sva kulturna mjesta gdje lupetaš prazne fraze
“Veni vidi vici, ne?” bacaš latinske izraze
Hladno pivo Zimmer frei
Kad jednoga dana turizam procvjeta
I navale švabe u rekordnom broju
Cijela će zemlja samo od ljeta
Živjeti kao bubreg u loju
Samo će vječni rekreativci
Radit’ na polju il’ biti vojnici
Slavonija će biti golf teren
A tko previše radi uhapšen
To će biti taj dan
Objesi zimmer frei
Lezi pod palmu i uživaj
Debele švabe će se tući za vize
Da dođu do nas i potroše devize
Plate cestarine i skupe vinjete
Da vide to more i kupe vegete
Hladno pivo - Pitala si me
Pitala si me zašto tvoje ime
nikad ne provlačim kroz rime
zašto ga nikad ne ukrasim metaforama krasnim
pa da se time hvališ kolegicama s posla?
Ma nema šanse, nema tih para
da mi ikad budeš dio repertoara
pa da tvoje ime pjevuši ‘ko stigne
da si sva’ko, tek tako, na brzinu, puni tišinu...
Mislim da bih razbio gitaru
da čujem da te fućkaju na pisoaru
da me jednog dana gledaš poniženo
iz kuta dućana gdje je sve u pola sniženo...
Ova pjesma o tebi, koja si mi sve na svijetu,
ovaj pokušaj da kažem neizrecivo,
nikad se neće naći na nekom CD-u,
imati naslov, cijenu i barcode...
Edo Maajka - Prži
Budi popularan sine
nek ti misice puše kurac
ko Zdravko Čolic karaj sine
sa estrade cure fine
Evo para snimi sine
jednu ploču pravu
da platiš studio
tata je prod’o kravu
Edo Maajka - Draga moja vlado
Draga moja vlado
ja bi’ im’o djecu rado
daj mi dobru platu
napraviću ti ih stado
Solo ću povećat’
natalitet za 5 posto
i ja i ona
pun nam kurac više kurtona
Ne tražim puno
samo stan dok nisam umro
sekiraš me
feštam k’o da živim još petn’est
Biće dosta
zaboravio sam, o shit
to je premalo godina
da otplatim kredit
TBF - Heroix
U zemlji apsurda zakon je ka Burda
Pa se po njemu kroji sve po zakonu “samo izbroji”
I začepi pravu rupu, to je lako
Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon
Zajebat sve nas, ma nema problema
Zakon je pun rupa poput goblena
Pa vezi sliku za sebe, rođake i priku
Baci kost pasima šta nose palice
Sitne ribe pune marice dok pametne glavice biže priko granice
A preplaćene guzice nas vode žedne priko vode dok ispravljaju netočne navode...
... Svi Hrvatine, a svaki skače ka klokan
Čin čuje Cecu il neki hit turbo folka
Tu nema sriće, sve je gluma
Ljubav odnosi bujica tekućih računa
Sve do Crnog mora, još crnje i gore u Mrtvo more
Tu nema života, samo svota
Nema snova, samo lova otrovnija od olova
Šporka od šporkih poslova
TBF - Sve se vraća, sve se plaća
Tiha povorka, lagani stisak ruke
Dvi, tri, riči kroz zube, i previše muke
Jeka u ušima, težina u grudima
Al triba bit jak pred ljudima
Ona bi tila da je sve samo san
Guta suze i rukom gužva telegram
Gospođo A naše najiskrenije saučešće
Vaš muž je položija život časno na oltar domovine
Ništa više, al zar je potriba znat detalje
Smrt briše ljubav, al život ide dalje
I triba ostat jaka bez crnjaka
Zbog svega šta joj ostaje
Sina, dvanaest godišnjaka
I u očima crvenim od plača, ona vidi, on shvaća
Da smrt je uvik jača
TBF - Alles gut
Gledan van, ludilo je dan
Al’ to je normalno skroz jer je kolovoz
I smokve cide med, u čaši topi se led
Tako brzo to ne moš više pit,
Manistra od jučer i salata k tome
Od kapule i pome, zatim kava, dabome
Po’ ekipe je već na štekatu,
Na makijatu, di oni i ja tu
Veliki pauk gmiže mi po vratu
Gadno mi ga taknit ima dlaka
I tlaka mi se maknit zbog tlaka u zraku
Sunce pretvara mozak mi u žvaku
Pa san se zavalija, totalno pasivan
Slušam Marleyja i Attack koji je masivan
(pod maju ti se zavuka!)
Ma neka pauka stari
Ništa mi neće ovi dan pokvarit’
Pips, Chips & Videoclips - Pjevač Beatlesa i Stonesa
Ja nikad nisam bio pjevač Beatlesa i Stonesa
I moje ruke rijetko sežu do samog sunca
I nije važno kad sam gore i kad me slave
Ja sam nitko i ništa bez njene krvi plave
Ja nikad nikom neću priznat da je volim
Samo joj stalno kucam u san
Pa da je boli
A kad sam propao i sam
To ona jedina skuži
Plava krv anđela u mojoj Ruži
Jer ja nikad
Ja nikad neću biti
Nikad
Nikad neću biti (bez nje)
velik i jak
Pips, Chips & Videoclips
I sve je super
I sve je za pet
Kad si muško i voliš nogomet
Ušlagiran i agresivan
Ja sam dušo predivan
‘82 bio sam veći
Na stadion sam išao da se liječim
Jer ovaj grad ima komplekse
Dok jedemo govna
Drugi jedu kekse
A kad tata stavi bijeli šal
Mi smo prva fronta
Mi smo nacional
Mi smo grubi faul