The Slow Readers Club, izvrsna mančesterska četvorka, stiže u zagrebačku Tvornicu kulture u subotu 18. svibnja u sklopu velike europske turneje. Premijerni nastup u Hrvatskoj ujedno će im biti i jedini u regiji, a dečki će na njemu izvesti hitove sa sva tri studijska albuma, uključujući i aktualni "Build A Tower", koji je objavljen lani.
Strani mediji zvuk ovog benda nazivaju bezvremenskim i klasičnim, a njihove pjesme već su postale himne koje se ore stadionima. Gitare i riffovi The Slow Readers Cluba kombinirani su s plesnim electro-pop zvukom i pružaju atmosferični dark zvuk, a povodom njihova koncerta u Zagrebu popričali smo s frontmenom benda Aaronom Starkiejem.
Kako se osjećate prije svakog prvog susreta s novom publikom, jeste li nervozni, uzbuđeni, što očekujete od ovog nastupa u Zagrebu?
- Uvijek smo uzbuđeni i imamo pozitivnu tremu kad sviramo na novim mjestima! Bilo bi lijepo vidjeti neke znamenitosti grada Zagreba, naravno, ako uspijemo 'uloviti' nešto slobodnog vremena. Dosad smo na turneji zbilja imali fantastičan prijem publike, reakcije su i više nego pozitivne, pa se nadamo da će tako biti i kod vas.
Mediji su vas prozvali najbolje čuvanom tajnom Manchestera, no vi ste zapravo na sceni već deset godina. Kako je izgledao vaš glazbeni put, kako ste se razvijali i rasli kao bend?
- Bilo je teških trenutaka, ali mi smo uvijek vjerovali u našu glazbu, čak i kad smo svirali u skoro praznim klubovima, nikad nismo odustajali. Velika prekretnica u našoj karijeri bio je poziv benda James koji je htio da im budemo predgrupa na turneji u Velikoj Britaniji. To nam je stvarno pomoglo da dođemo do puno većeg broja ljudi i izgradimo vlastitu bazu obožavatelja.
Što se tiče našeg rasta, mislim da s godinama možete čuti progresiju na svim našim albumima, ponosni smo na sve što smo snimili i postigli na svirkama uživo. Imamo kontinuiran rast, a rasprodana dvorana Apollo u našem rodnom gradu, gdje smo svirali za oko 3500 ljudi, to je bilo zbilja nevjerojatno iskustvo, kako za nas, tako i za naše fanove koji nas vjerno prate od samih početaka.
Koliko su Manchester i njegova vrlo jaka te hvaljena glazbena scena utjecali na vaš rad?
- Mislim da na svaki bend snažno utječe sve što ga okružuje, svi smo mi, do određene mjere, dio 'našeg susjedstva', ali istodobno, svi imamo vrlo različite uzore i odrasli smo slušajući različite bendove, očito neke velike mančesterske bendove... No baš ta raznolikost potiče našu kreativnost i tjera nas da budemo još bolji u svemu što radimo.
Kako izgleda vaš proces stvaranja glazbe? Sudjelujete li svi u njemu?
- Svi ravnopravno sudjelujemo u procesu pisanja, a najviše materijala nastane kad se okupimo u sobi za probe. Dobre ideje 'rađaju' nam se poprilično lako, spontano i bez forsiranja. Ako u samom startu ne 'osjećamo' pjesmu koju u tom trenutku stvaramo, obično vrlo brzo prelazimo na nešto drugo.
Sve do kraja prošle godine svi u bendu radili smo svoje uobičajene dnevne poslove za koje smo se školovali, ali sad smo već nekoliko mjeseci u potpunosti posvećeni glazbi. To nam je omogućilo planiranje ove velike europske turneje, a dobili smo i puno više vremena za pisanje novih pjesama, što je genijalno.
Kritičari hvale vaš mračan zvuk. Koje teme najčešće obrađujete u svojim pjesmama?
- Lirički, mislim da imamo puno toga za reći, vrijednoga, od svakodnevnih egzistencijalnih pitanja, tjeskobe, ljubavi, gubitaka i nostalgije, do političkog previranja i međuljudskih odnosa općenito. Ne vjerujem da bih ikad mogao pisati pjesme bez prenošenja onoga što sam osobno iskusio i doživio. Nije uvijek najbitnije govoriti o stvarima koje se događaju upravo ovdje i upravo sad - puno toga može se izvući i iz vlastite prošlosti.
Strahujete li za budućnost rocka, poput mnogih koji smatraju da će ga "pregaziti" drugi glazbeni žanrovi?
- Mislim da će uvijek biti mjesta za gitarističku glazbu i da će uvijek postojati ljudi koji će je htjeti čuti, bez obzira na generaciju.