PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ

NEIL YOUNG 'Rajski zapisi' iz arhive tvrdoglavog hipika

Andy Roo / Wikimedia Commons

Ljetos je Neil Young objavio “zagubljeni akustični album” iz 1976. godine, “Hitchhiker”, a nedavno je i posve novi album “The Visitor”, uz prateći sastav The Promise Of The Real pod vodstvom Williejevog sina Lukasa Nelsona koji se socio-političkim i antitrumpovskim diskursom naslanja na prethodne albume “The Monsanto Years” i “Peace Trail”.

Stari hipik je opet u pravu, a “The Visitor” suvisliji od po mom sudu pogrešnih procjena određenih kritičara, no glavni povod ovom osvrtu je njegova arhiva. Naime, Young je na svojoj web stranici neilyoungarchives.com objavio sve što je snimio pod svojim imenom, osim snimaka benda The Buffalo Springfield i još pokojeg “zagubljenog” albuma pa snimke, uz “tone” dodatnih tekstovnih i vizualnih materijala, kronološki katalogizirao i prezentirao tako da imate osjećaj da ste u njegovom “podrumu”.

Arhiva je besplatna za korištenje, vjerojatno do 30. lipnja 2018. godine, pa krenite “brstiti”. Naročito ako vas zanima kako zvuče Youngove snimke u 192kHz/24-bit rezoluciji na kojoj je trebao “raditi” i njegov “izum”, audio-plejer Pono koji nije zaživio i jer je publika u međuvremenu prigrlila mp3 streaming.

No tvrdoglavi Young ne odustaje pa barem njegove snimke, od singla “Aurora” sastava The Squires iz 1963. godine do nedavno objavljenog albuma “The Visitor”, možete slušati u rezoluciji koju Young smatra jedinom primjerenom za digitalizirane zvučne zapise. Uz preduvjet da vaša internet veza u streamingu može provariti “master kvalitetu” zapisa te da je vaš kompjuter spojen na jako dobro pojačalo i adekvatne zvučnike.

Izdvajamo