“Margita Stefanović - za nekog Magi, za nekog Maga, za nekog Magična, za nekog Glazba, za nekog Magija, za nekog Muza, Misao, Moć, Misija - najtužnija je beogradska umjetnička sudbina”, piše u knjizi “Magi - Kao da je bila nekad” srpski novinar i rock kritičar Dušan Vesić.
U svojem najnovijem djelu, koje je kod nas objavljeno u izdanju naklade Ljevak, Vesić istodobno faktografski rekonstruira život “princeze jugoslavenskog rocka”, objašnjava društvene okolnosti u kojima je funkcionirala alternativna scena bivše države te prenosi emociju prema glazbi koja je oblikovala cijelu jednu tadašnju generaciju, ali i mnogo njih koje su odrastale poslije novoga vala.
Osim pet poglavlja priče o umjetničkom duhu, obiteljskim traumama, glazbenoj sceni, slavi, ljubavi, borbi s drogama i smrti, Vesić u knjizi donosi i vrijedne dijelove Magine ostavštine - njezina pisma, koja su sve samo ne obična, pa uključuju razne crtkarije i slike; njezina zapisana razmišljanja o smislu; skenirani projekt koji je nazvala “Virtualna crkva”...
Vesić piše i o vlastitom odnosu s Magi, pa se tako prisjetio da ga je glazbenica uvijek nagovarala da o njezinu bendu napiše knjigu ili snimi film. “Napravit ću jednog dana film o tebi. To je prvo što sam pomislio kad sam čuo da je umrla. Tri dana do sprovoda prošla su mi kao u bunilu. Samo sam razmišljao o tome da je jednog dana u stvari značilo kad umreš. Ili je tako ispalo. Jednog dana je došlo prebrzo. Nisam bio spreman na to”, piše Vesić.
Onda je Desa (majka) saznala da Magi svira u rock-grupi i razbjesnila se. Prvo, očekivala je od Magi da hitno diplomira. Desa je teško primala to što su Magine mlađe prijateljice iz okruženja diplomirale, a Magi još nije, ali zato svira u bendu. Dopustila joj je da svira “do kraja godine”, a onda dosta. Rekla je da svi koji sviraju rock postaju narkomani i lopovi, a žene još i prostitutke. Magi je šutjela. Desa se žalila svakome koga je poznavala. Njena majka se u to vrijeme stalno žalila da skupi klavir, koji je za Magi tako teško kupljen, služi kao crtaća ploča za arhitekturu. A kad ga otvori da svira na njemu, onda su to neke druge muzike.” (...)
(…) Međutim, lako se vidi da su kroz bend već na početku prošle ozbiljne količine različitih droga. To je neophodno reći jer su droge nešto oko čega su se lakše okupili nego što bi oko glazbe. Ipak, ne može se tvrditi da je sklonost ka drogama odredila sastav benda. Naprosto se sklopilo onako kako je Bojanu bilo po volji: i glazba i droga. Uz Bojana, Džindžera i Vda, Magi i Milan lako su se vratili drogama. (…)
To je period kad su imali i prve zajedničke magijske rituale. Prema pričama sudionika u tim seansama, bili su telemiti, sljedbenici Aleistera Crowleyja, o kome postoji mišljenje da je tvorac “modernog sotonizma”. Suština njegova učenja glasi: “Čini što ti je volja i neka to bude jedini zakon.” (…) Kada se ulazi u Red Ordo Templi Orientis (OTO), obavlja se ritual inicijacije, tijekom kojeg se izvlači tarot karta. Svaki član Reda ima svoju tarot kartu s kojom se poistovjećuje. Magi je izvukla kartu Smrt, koja simbolizira završetak određene životne faze (ključna značenja su: transformacija, promjena, ponovno rođenje, san, hibernacija, napuštanje starog života i početak novog, odvajanje od nečega ili nekoga, kraj, prekid neke životne situacije).
Smisao rituala bio je u upijanju energije iz svemira, potrebne kako bi se pojedinac usmjerio ka osobnom napredovanju, a kasnije i za dobrobit zajednice. Oni koji su upražnjavali ove rituale odbacuju uvriježena mišljenja da magijski rituali nužno prate princip zla. Neki rituali obavljaju se na određene datume (prvih dana godišnjih doba, na dan kada je objavljena Crowleyjeva Knjiga zakona, u danima punog mjeseca), a neki od rituala počivaju na seksu (unutar zajednice, s nepoznatim osobama, s osobama istog spola).
Magi se uvalila u to lako, kao što je u sve ulazila lako, kao većina drugih članova EKV-a, kao brojni među najvažnijim rock umjetnicima u povijesti, kao većina gradske ekipe, kao mnogi koji su željeli saznati o sebi više, kao mnogi koji su ušli u to jer su optuživani da su loši. Magina generacija je upijala priče o tome kako su Led Zeppelin “prodali dušu vragu” i platili skupu cijenu i htjela je vidjeti što zaista stoji iza toga. Krajem 70-ih i početkom 80-ih Crowleyjeva Knjiga zakona bila je među nekim domaćim rock muzičarima čitanija od dnevnih novina.
To je odvelo jedan dio jugoslavenske rock scene u mnoge mistične, ali i mračne rituale, seanse i eksperimente. Magi kao Magi, u što god da bi se uvalila, išla je do kraja, pa će vrlo brzo po Beogradu krenuti priče o njenoj promiskuitetnosti. Anegdota iz knjige Monaha Arsenija, prema kojoj Magi na slavi kod prijateljice čini “nedostojno djelo” s popularnim glumcem tog vremena, potječe iz tih faza njenog života kad se za nju dvosmisleno govorilo po gradu da je Black Magic Woman.
Bila je podvojena ličnost: živjela je u različitim dimenzijama
(...) Dok je Magi obilazila Indijance, Vejvoda je sjedio kod kuće i nervirao se. Dobio je nekoliko pisama, ali to je bilo tako različito od onoga kad je dobivao tri pisma dnevno. Sasvim izluđen, svakodnevno je odlazio k Desi. Činilo mu se da je tako na neki način bliži Magi. Međutim, glavno iznenađenje tek ga je čekalo. Kad se vratila, zajedno s Uglješom, Magi mu je priopćila da će nadalje biti i s Uglješom i s njim. “Mozak koji je funkcionirao drugačije” lako je s bezuvjetne ljubavi prešao na podijeljenu. Ujutro je dolazila k Srđanu, popodne k Uglješi. Na kraju, Srđan je pobijedio. Ili je tako izgledalo jer je Uglješa otišao u vojsku.
Magi je i dalje dolazila u Srđanov stan u Prote Mateje, često i u vrijeme kad bi on bio na poslu. Imala je ključ, ulazila bi, ostavljala mu ljubavnu poruku natipkanu na njegovoj pisaćoj mašini i odlazila. Kako on nije znao kuhati, ručao bi u restoranu Lovac. To je njoj bio poznat teren jer je tu bila Slavina “kafanska baza”, tu je pio i igrao karte s frendovima. Negdje u drugoj polovici 1983. godine došla je tamo i stavila ruke na stol, a na rukama su se mogli uočiti tragovi uboda. Kad je jednom neoprezno rekla Srđanu da uzme nešto iz njene torbice, on je pronašao šprice. Nije htjela ništa priznati. To su bile prve od kasnije poznatih situacija tipa - “vjeruješ li meni ili svojim očima?”.
Tad je već bila dvostruka ličnost, Vejvoda je to zvao “svijetlom i tamnom stranom Mjeseca”. Živjela je paralelno u različitim dimenzijama i nije dozvoljavala da se one međusobno dodiruju. To je izgledalo tako što je s Vejvodom provela nekoliko godina, a nikad mu nije rekla ni za epilepsiju, ni za heroin, ni za teške odnose s majkom koji su joj obilježili život. Kako da čovjek nauči živjeti sam sa sobom takav kakav je ako ne razgovara o sebi?