Nije ni prvi, a ni zadnji put da onaj ili ona s najvećim brojem nominacija ne ode kući i s najviše Grammy nagrada, odnosno statua zlatnih gramofona. Iako je vodila s osam nominacija, atipična detroitska 31-godišnja R&B pjevačica i autorica Lizzo morala se zadovoljiti vrijednim, ali ipak manje bitnim Grammy nagradama za solo pop-izvedbu (s pjesmom “Truth Hurts”), tradicionalnu R&B izvedbu (s pjesmom “Jerome”) i suvremeni urban album (“Cuz I Love You”). Glavna zvijezda večeri time je postala 18-godišnja Billie Eilish, koja je iz šest nominacija ugrabila Grammyje u sve četiri opće i najprestižnije kategorije. Kao novi izvođač, zatim kao vlasnica singla godine (“Bad Guy”), pjesme godine (“Bad Guy”) i albuma godine (“When We All Fall Asleep, Where Do We Go”?), a takvo nešto nije se dogodilo još od 1980. godine, kad je to pošlo za rukom već zaboravljenom i zapravo nevažnom Christopheru Crossu, predstavniku glazbenog stila kojeg su u međuvremenu duhovito nazvali “yacht rock”. Već sad sam siguran da Billie Eilish neće tako skoro postati tako nebitna.
U tom smislu, ma koliko Lizzo bila “pomaknuta” u odnosu na trenutačnu konkurenciju u R&B i hip-hop glazbi, jer posrijedi je doista vulkan od pjevačice, fascinanta zabavljačica, kreativna autorica, pa i svojevrsna pop-diva, smatram da su glasači Grammyja glavne nagrade opravdano dodijelili 18-godišnjoj Billie Eilish. Naime, ništa u svijetu pop-glazbe prošle godine nije bilo važnije od albuma “When We Fall Alseep, Where Do We Go?” mlade Billie Eilish.
Ne samo zbog toga što je u prvom tjednu objavljivanja sa spomenutim albumom dospjela na vrh najtiražnijih izdanja Amerike, Australije, Velike Britanije i niza drugih zemalja, a potom postala i jedna od najstrimanijih izvođača na svijetu.
Ili zbog toga što je postala prva koja je rođena u ovom stoljeću, a da je dospjela na vrh američke liste albuma te u povijesti najmlađa osvajačica prvog mjesta britanske top-liste albuma. Kao ni zbog toga što je u jednom trenu imala 14 pjesama na američkoj top-listi 100 najtr(a)ženijih i najemitiranijih pjesama. Te brojke, dakako, govore o zavidnoj popularnosti koju globalno uživa Billie Eilish.
Glavni razlog zbog kojeg je bitno što su glavne nagrade Grammy dospjele u njezino naručje jest što Billie pjesmama i stihovima, glazbom kakvu stvara uz pomoć 22-godišnjeg brata Finneasa O’Connella i scenskom pojavom razbija lošu praksu i suvremenu paradigmu bezlične i bljutave pop-glazbe kakva prevladava top-listama u posljednjih desetak, pa i više godina.
Billie je u tom pogledu za današnji pop isto što je Nirvana ranih 90-ih predstavljala za tadašnji rock. Ostavlja dojam autsajderice i neprilagođene djevojke, poprilično nalik dojmu kakav je u rocku ostavljao Kurt Cobain, a to tvrdi i Dave Grohl, koji je jednom zgodom s kćerkom Violet izveo jednu od pjesama Billie, a ona mu odgovorila live izvedbom Nirvanine “Smells Like Teen Spirit”. Ipak, postala je pop-zvijezda, a da pritom razara ovodobni “star sistem”.
Lizzo
Njezine elektronizirane pjesme nastale su i pod utjecajima R&B glazbe, ali su mračne i osobne, minimalistične i abrazivne te subverzivne i samosvojnije od kurentnih dance, R&B i pop pjesama. “Ovo je za sve klince koji danas svoju glazbu stvaraju u svojim spavaćim sobama”, rekla je primajući jednu od statua zlatnih gramofona i to je ta subverzija, ali možda i nova zakonitost popa koju je Billie iznjedrila. Rijetko se autor ovog komentara slaže s glasačima Grammyja, ali čak je i on uvrstio Billiein album u pet najboljih prošle godine.
Naravno, prvi glasovi o rasnoj diskrimaniciji Grammyjevih glasača već su se javili, pa je Diddy izjavio kako “gremijevci nikada nisu respektirali hip-hop”, no ako je pojedinih sezona i bilo tako, ove godine ipak valja konstatirati da takvim primjedbama nema mjesta jer Billie Eilish je među nominiranima doista bila najbolja u glavnim kategorijama američke diskografske nagrade i opravdano ih osvojila, a pride i Grammy za vokalni pop-album, dok je onaj za tradicionalni pop-album osvojio “Look Now” Elvisa Costella & The Impostersa.