La Folee, miks glazbenika i prijatelja koji se vrti oko Ivanke Mazurkijević, svoju ska/punk/rock avanturu počeo je davnih ‘90-ih u tad vrlo uzbudljivom Berlinu. Bend eksplozivne energije, koji u četvrtak, 4. travnja, nastupa u zagrebačkom klubu Dva Osam, album prvijenac "The Way Up" objavio je 2021., a drugi se očekuje uskoro.
Osim Ivanke, La Folee čine i Sanja Fišter (profesionalna udaraljkašica koja predaje timpane i udaraljke na berlinskoj glazbenoj akademiji Hanns Eissler u Berlinu - na istoj je studirala i legendarna njemačka glazbenica Nina Hagen), njezin suprug Mario Fišter (bas gitara, autor i producent), otac i sin, Ivan i Tin Gabrić (jedan na gitari, drugi na klavijaturama). S obzirom na to da su kao bend vrlo otvoreni prema gostima, dosad su surađivali sa saksofonistom Benom "Kingom" Perkoffom, trombonisticom Tanjom Becker i Dudom Magerskim.
- Svi ti pojedinci puno su nam značili kroz snimanje i autorski proces. Ima nas puno, prekrasni ljudi radili su s nama. Tu je i Amir Husak, genijalac s kojim smo ovo ljeto svirali umjesto Junior Gabrića koji je morao učiti. Dakle, imamo i mlade među nama. A ima i puno pozitivnog ludila u ovih 30 godina, kao i ljubavi prema različitim glazbenim stilovima (inače, La Folee bi u slobodnom francuskom prijevodu značilo ‘ludost‘). Genijalno je što smo ‘zaleđeni‘ od 1992. i što smo preživjeli na najbolji mogući način. Morate doći i pogledati ovu ‘povijesnu priču‘ kroz još uvijek recentne tekstove - kaže nam Ivanka uoči zagrebačkog koncerta na kojem će nastupiti i varaždinski jungle punk bend Kranks.
Berlin ‘90-ih, u kojem se La Folee i "rodio", oduvijek je bio meka za umjetnike i tiha patnja onima koji ga se nikad nisu uspjeli dočepati.
- Grad je danas puno drugačiji. Bila sam jedna od sretnijih koja je doživjela promjene nakon pada Zida i živjela u tom Berlinu Wima Wendersa. Fascinacija u svim pravcima. Multi-kulti, ničija zemlja, skvotovi, umjetnici iz cijelog svijeta... Zanimljiva prošlost, a svijetla budućnost, tad se barem tako činilo - priča nam Mazurkijević.
Rave, techno, punk, rock... Nema toga što ‘90-ih nije vladalo berlinskom scenom. Seks, droga i rock‘n‘roll u pravom smislu tih riječi. Pitamo Ivanku kako su izgledale njihove svirke i izlasci općenito, jesu li se družili s velikim facama u Berlinu?
- Prala sam posuđe u meksičkom restoranu u koji su dolazili Blixa Bargeld i Nick Cave! Doduše, manje su jeli, a više se zabavljali! Uglavnom smo se družili s umjetnicima i slikarima, dolazili su svi ex-Yu bendovi pa se išlo i na njihove svirke. Noćni život bio je strašno uzbudljiv. Neki klubovi otvarali su se oko 3, a neki su tek počinjali raditi u 6 ujutro. Događalo se da se sa sunčanim naočalama u 3 popodne izlazi iz lokacije broj 4. Užasno puno se plesalo. Mnogi su bili na tim, za to vrijeme novim sintetskim drogama, no ja sam oduvijek bila plesačica na vinu! Na sreću - prisjeća se Ivanka, koju svi znaju po njezinom originalnom imidžu, no nas zanima čime se njezin La Folee isticao u Berlinu koji je tad bio prepun živopisnih likova.
- Ja sam oduvijek bila retro, kao da sam izašla iz nekog filma iz ‘40-ih, ‘50-ih, ‘60-ih, to sam stalno kombinirala. Tašnice iz 20-ih s B52 logikom miješanja svih tih idioma prošlosti. Voljela sam i starinsku glazbu. Zaboravljene zvijezde i to. Mario i Sanja više su bili neki tvrđi zvuk, punk, duhoviti retro, ska. Uglavnom, mi volimo dosta undergrounda, no to je upakirano prilično pristojno i normalno. Šareno, to da - kaže nam pjevačica.
Njezin prijatelj i kolega iz benda, Mario Fišter, svojedobno je na jednom blogu opisao urnebesnu crticu iz njihovog života u ‘90-ima u istočnom Berlinu. Bilo je to vrijeme bez telefona i mobitela (ljudi su na vratima stanova imali zahaklane blokiće i olovke kako bi si mogli ostavljati poruke), grijanja na ugljen... Uglavnom, Ivanka i Mario odlučili su otići na večeru, no prije toga u stanu su naložili peć te na nju stavili gaće i čarape, da se brže osuše... Kako je to tad bivalo u "ludom" Berlinu, u međuvremenu su promijenili plan i skrenuli na koncert u klub, a to je trebalo javiti Sanji (Fišter), koja još nije bila došla kući s akademije.
Dvojac s početka ove priče vraća se u stan napisati joj poruku, no u hodniku ih dočeka debela, dimna, smrdljiva kulisa. Požar! Kreće panično luftanje, treba spasiti situaciju prije nego što susjedi shvate što se događa. Tu je, naravno, uskočila Ivanka. Iako je bilo hladno, dugo je i ležerno sjedila na prozoru i pušila cigarete, čiji je dim uspješno zakamuflirao pravo stanje stvari.
- Ima ludih anegdota koliko hoćete! Evo jedna slatka priča iz Tachilesa, jednog od zadnjih skvotova umjetničke kolonije. Imali su ogromnu željeznu ptičulju na zidu, koja je svaki sat nenadano ispuštala strašno jak zvuk i plamen vatre. Naravno, turisti su ondje dolazili na kavu i nitko im ništa o tome nije govorio. Svaki sat čuli su se vriskovi, lomljenje čaša, prolijevanje kava i psovanje. A često prepričavam i zgodu kad sam se u disku, koji je ustvari bio crkva, skotrljala niz stepenice! No crkva me očito sačuvala, otišla sam kući, kao da je sve okej. Ujutro me nešto zatezalo i činilo mi se da mi je noga natečena. Pitam Marija, živjeli smo tad u komuni, što on misli, a on se okrene i kaže: ‘I ova druga ti je debela!‘. I svejedno mi je ostao u bendu - smije se Ivanka.
Uz La Folee, tu su i Stampedo, Mr.Lee & IvaneSky, Kišni razdraganci, stvaranje glazbe za kazalište... Pitamo je kako sve stiže te odakle crpi energiju i inspiraciju za toliko različite i originalne projekte.
- Često su to multitasking trenuci. Nije uvijek lako sve to dogovoriti te uskladiti i s djecom i lokacijama koje su uglavnom sve samo ne Rijeka. Energija je tu jer volimo raditi to što radimo. To nije posao, to je sreća. Genijalni suradnici puno znače. Sad smo iz Kamernog Teatra 55 iz Sarajeva ponovno došli oduševljeni nakon rada s fenomenalnom ekipom - rekla nam je pjevačica.
S obzirom na to da će nas La Folee uskoro počastiti drugim albumom, a članovi benda raštrkani su po "bijelom svijetu", logično je da je snimanje istog prilično izazovno.
- Čudo je da nam se svima da to slušati, raditi i svirati. Naša glazba nije ostarjela, tekstovi su 90 posto isto ono što i danas mislim. A Mario Fišter stvarno je bio vrijedan i poseban pokretač koji nije dozvolio da ovo ostane samo na uspomeni - zaključuje Ivanka.
