Uvid u objavljeni program ovogodišnjih Igara pokazuje da predstava “Allons enfants” ipak nije na programu, iako nam je to obećano, no o tome ansambl nije dobio nikakvu službenu obavijest, stoji u otvorenom pismu ansambla “Allons enfants”.
Pismo je upućeno intendantu i vijeću Dubrovačkih ljetnih igara te Ministarstvu kulture. O toj temi razgovaramo s Bobom Jelčićem, koji je s Natašom Rajković koautor predstave.
Što je bilo prije dvije godine?
- Tadašnji intendant Ivica Prlender predložio je da obnovimo suradnju, nakon uspjeha naše “Radionice...” na Igrama 2003. Zatim bez jasnog razloga predstavu nije uvrstio u program. Branio se da je tražio tekst predstave, a da mu ga mi nismo dali. No, poznato je da radimo bez tekstualnog predloška i da tekst nastaje za vrijeme rada na predstavi. Tad se počelo govoriti o političkim implikacijama i razlozima otkazivanja, budući da se dio predstave trebao igrati u Gradskoj vijećnici i tretirati neka od aktualnih događanja na političkoj sceni. Te da to može postati kamen spoticanja. Zanimljivo je reći, vlast koja je tad vladala, vlada i dalje, akteri su isti ili slični u igri. Mislim da bi uzroci svemu ovome mogli biti i u činjenici što Grad daje recimo otprilike 30- 40 posto budžeta za Igre, i vjerojatno traži određenu kontrolu situacije. Ne kažem da je sve što ovdje tvrdim točno, ne znam, no mi smo stavljeni u situaciju da nagađamo. I pitam se zašto i s kojim pravom? Što biste vi pomislili na mom mjestu? Što je najbolje, nas politika uopće nije zanimala kao tema. Ona je, a ne mislim tu samo na Dubrovnik, jedan duboko provincijalizirani prostor, nevjerodostojnih i neukih ljudi.
Mi smo se baš zbog toga unutar ove predstave više bavili nekim obrascima, unutarnjim strukturama koje ih razotkrivaju, nego transparentnim aktivizmom. Time i odluka o skidanju, ako je to razlog, postaje apsurdnija.
Što je bilo lani?
- Na Dolenčićevo inzistiranje predstava se vratila na program, i cijeli repertoar Dubrovačkih ljetnih igara drčno se i uz puno pompe okreće nekonvencionalnijem pristupu.
Što je danas?
- Ove godine je sve to skinuto i program se koncepcijski vraća opet na mjesto gdje je bio i prije Dolenčićeva dolaska. Ako se već krenulo u rekonstrukciju koncepta, bilo bi bolje da je ona do kraja sprovedena. Ovako nitko ne zna što se zapravo desilo, i ispada da svi peru ruke od tog pokušaja.
Ako ovo što se dogodilo nama i ova pitanja koja iz tog postavljamo - jer, ne zaboravite, do dana današnjeg nama još nitko službeno nije javio da nismo u programu - ne posluži kao platforma za preispitivanje organizacije Ljetnih igara, njihovog estetskog, financijskog i uopće generalnog koncepta i opstanka na ovaj prilično skupi način, onda će to biti pucanj u prazno.