Tezej razgovara s amazonskom kraljicom. Prizna da se ženi za četiri dana. Logično, svaki antički Tezej uvijek će naletjeti na amazonsku kraljicu Titaniju. U Dubravi.
Da bi amazonska kraljica bila prava cura iz džungle, ova će loviti - medvjeda. Prirodno, sve kraljice love medvjeda. Tezej je fin dečko, to se najbolje kuži jer igra tenis. On je u nekom ratu pa snubi Titaniju mačem. U predstavi se pojavi i tkalac, a tu je i neki sastavljač ormara. Prema dramskom predlošku bi bio, na engleskom, joiner, ali kako na sceni nema ormara koji bi joiner sastavljao, najvjerojatnije će biti jointer. Joint?
Skraćeni show
Tako nekako izgleda dio predstave “San ljetne noći” koju će izvesti učenici Actors studija Zagreb, kazališta za učenje stranih jezika, u povodu dvadeset godina postojanja. Učenici je uvjetan izraz, riječ je o studentima na raznim zagrebačkim fakultetima, ali i učenicima koji su u kazalištu proveli desetak i više godina, a koji će se u nedjelju u 19.30 popeti na pozornicu Dječjeg kazališta Dubrava, u Cerskoj. I ovaj “San ljetne noći” ima veze sa Shakespeareom, samo što se autoru dogodilo da mu je tekst adaptiran za potrebe ovog uprizorenja. Asja Zulić, profesorica engleskog i francuskog, obradila je tekst kako bi njezinim učenicima bio zanimljiviji, ubacila je neke zaplete o kojima Shakespeare nije ni sanjao i postavila predstavu koja, umjesto originalnih šest sati, traje nešto više od sat vremena.
- U Shakespeareovo doba ljudi su mogli gledati predstavu šest sati, danas bi umrli - kroz smijeh govori Asja Zulić.
- Sve što je bilo višak, što nam ne odgovara za našu predstavu, to ne postoji. Radnja se odvija kod nas, iako nema lokaciju, i dugo smo se zafrkavali na račun toga pripremajući predstavu, no i mjesto i vrijeme su nebitni jer se govori o ljubavi, a ljubav je svevremenska - tumači prof. Zulić rad na predstavi. Preraditi Shakespearea vrlo je zahtjevan posao jer je Shakespeare vrlo ozbiljan autor. Riječi koje je koristio su umnogome teže i specifičnije od većine britanskih autora. To što, primjerice, za pojedinu predstavu kao što je The Scottish play tekst od stotinjak stranica skrati na trideset, koliko učenici glumci mogu usvojiti, ne znači da je originalni tekst izgubio na svojem sadržaja.
Glumci su studenti s raznih zagrebačkih fakulteta u dobi do 23 godine, s prosjekom od oko stotinu uloga, koliko su u prosječnih desetak godina, a toliko se zadrže u školi, postavili na sceni. Svake školske godine svaka grupa pripremi nekoliko predstava, a kako nema dovoljno glumaca za sve likove, učenici moraju pripremiti i po nekoliko različitih uloga u jednoj predstavi.
Kazalište se u učenju jezika posluži trikom. Roditelji upisuju djecu kako bi naučila strani jezik, a učenici uče uloge iz kazališnih komada vjerujući da je to glavni cilj. Ustvari, uče strani jezik. Ispada da to rade na najbolji način jer, pokazalo se, nakon tri, četiri godine mogu ravnopravno konverzirati na engleskom ili francuskom.
- Jednom nam je profesorica Maja Rijavec, osnivačica kazališta, objasnila zašto učimo sve drugačije od klasičnih škola - govori Fran Markić, koji u istoj predstavi glumi dva kralja, Tezeja i Oberona, a i Quencea, šefa glumačke družine koja priprema predstavu za Tezeja i njegovu izabranicu kraljicu Hipolitu. Hipolita je zemaljska kraljica, vojvotkinja, ali je u vilinskom svijetu Titaniju. Glumi je Iva Kardum.
Nova metoda
- Djeca s pet ili šest godina točno kažu: Idem u dućan. Ne kažu da idu u dućane, ne pogriješe iako ne znaju gramatička pravila svog materinjeg, hrvatskog jezika. To uče kasnije u školi. Zato i mi radimo na taj način, prvo ćete naučiti razgovarati, a tek potom ćete shvatiti i gramatiku - sjeća se Fran kako im je prof. Rijavec objasnila metodu rada. Da, na prvom roditeljskom Miss Zulić i prof. Rijavec, kako ih svi zovu, objasne i roditeljima da će pisanje i sjedenje u klupama biti posljednja stvar koju će ponuditi djeci.
- Djeca prvo čuju riječi, potom ih ponove, nauče izgovarati i baratati njima, a nakon toga ih zapisuju i usvajaju gramatiku - ključna je poruka koju kažu roditeljima na početku školske godine, a na kraju godine roditeljima vrate djecu koja znaju sve, i razgovarati s respektabilnim vokabularom i gramatički slagati rečenice.
- Kazalište je samo ogrtač - kaže profesorica Asja Zulić. Opisuje kako su postavili drugi cilj pred djecu da bi dobili željeni ishod. - U svemu mora postojati neki cilj, u školi je to ocjena. Ovdje ih na neki način prevarimo da sve moraju naučiti za predstavu, a ustvari uče jezik. Počnemo tako da svi uče sve uloge. Na kraju, pred samu predstavu sve moraju ponoviti dvadeset, trideset puta, a to je nešto što bi se teško dobilo u klasičnijem pristupu - govori o načinu na koji dobivaju motivirane učenike. Doda li se svemu kako učenici u školi glume pa, dakle, razbijaju strah od javnih nastupa, stječu samopouzdanje koje baziraju na znanju i vještini govora stranog jezika, tada priča o zabavnoj školi pokazuje kako je riječ o mudroj i dokazano dobroj metodi.
Kao takvo, kazalište je, ako ne jedino, ali zasigurno prvo u Zagrebu, a dobitnik je i posebnog priznanja za inovativne tehnike u poučavanju stranih jezika koje je dodijelila Agencija za mobilnost i programe EU. Naravno, kada postave predstave koje se zovu “The Dragon School”, “Goldilocks and the Three bears”, “Cinderella”, “The Wild West is the best”, “Randomly through history”, što je igra s povijesnim ličnostima te predstave u kojima se obrađuju Shakespeareova djela kao što su “Romeo & Juliet”, “Doing Shakespeare”, “Hamlet”, već spomenuti “The Scottish play” i brojne druge. Naravno da se u njihovim predstavama čuje The Clash, Boney M. Elvis i svi o kojima Shakespeare nema pojma.
Izaći na scenu
Profesorica Rijavec prije dvadesetak godina kao profesorica u osnovnoj školi radila je po eksperimentalnom programu, a vodila je i dramsku grupu pa je jednog dana odlučila osnovati svoje kazalište za učenje jezika.
- Izaći na scenu je velika drama, pogotovo što sve radiš na engleskom - kaže Laura Čaušević, koja u predstavi glumi Helenu zaljubljenu u Demetra, vilu Graškicu, ali i jednog od glumaca iz trupe koja priprema predstavu za Tezejevo vjenčanje, Franju Frulu. Bitno joj je da je okružena prijateljima, svi pomažu jedni drugima. Kaže da predstavama dižu engleski na mnogo viši nivo, uče jezik i englesku kulturu na način koji ne bi dobili drugdje, a pritom sve prolaze vrlo opušteno i u friendly atmosferi.
Nezaboravno joj je bilo iskustvo kada su nastupili u HNK prilikom posjete princa Charlesa i vojvotkinje Camille Parker i tada izveli “Doing Shakespeare”, kolaž od Shakespeareovih djela. - Taj osjećaj, kada ti plješće cijeli HNK, a u gledalištu sjedi princ Charles sa suprugom, je fantastičan, nezaboravno - sjeća se Laura susreta s pravim princom.
A sada je vilinski život, zajedno s frendovima, kraljevima i paževima, glumcima i medvjedima Emom, Franom, Ivom, Davorom, Franom, Petrom i drugima vodi u Dubravu.