UMJETNIČKA VODITELJICA ULYSSESA

LENKA UDOVIČKI REŽIRA EURIPIDOVE 'BAKHE' 'Na probe nove predstave dolazio nam je psihijatar'

    AUTOR:
    • Davor Špišić

  • OBJAVLJENO:
  • 25.07.2018. u 09:24

Brijuni, 240718.
Lenka Udovicki, redateljica
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Sebelic / HANZA MEDIA

Lenka Udovički

Poznata redateljica govori o izazovima postavljanja na scenu još jedne antičke svevremenske drame koja će premijeru imati 28. srpnja na Tvrđavi Minor na Brijunima

Kazalište Ulysses osamnaestu je godinu bujna etička i estetska činjenica koja je Brijune upisala kao bazu intrigantnog teatra.

Rođendansko slavlje ove će sezone začiniti 28. srpnja na Tvrđavi Minor premijerom Euripidovih “Bakhi” u režiji umjetničke voditeljice Ulyssesa Lenke Udovički.

Vaše teatarsko dijete upravo je postalo punoljetno. Kakvi su osjećaji?

- Osjećaji su prije svega puni iznenađenja da je već prošlo osamnaest godina. Onda ponos kad se sjetim svih predstava koje smo radili, gostujućih predstava koje smo doveli, svih prijatelja i umjetnika iz čitavog svijeta koje smo ovdje okupljali... Ostaju radost i ponos što smo opstali i što i dalje postojimo.

Ima li nešto čime niste bili zadovoljni u ovoj formativnoj fazi Ulyssesa? Jeste li nešto kao roditelji propustili?

- Ima ona uzrečica koja kaže ‘It takes a village to raise a child’ - ‘Potrebno je selo da bi se podiglo dijete’, ha, ha... Možda smo zaslužili malo više podrške. Jer, Kazalište Ulysses za svih je ovih godina itekako potvrdilo svoju vrijednost. Mislim da ovdje zaista možemo napraviti jedan europski kazališni centar, da funkcioniramo cijele godine i do kraja iskoristimo potencijal ove prekrasne tvrđave.

Maliciozno su vas na početku tretirali kao turistički komercijalni spektakl, ali Ulysses od starta radi odgovorno kazalište koje progovara o bitnim pitanjima društva.

- Da, mislim da smo izdržali s visokokvalitetnim repertoarom, postavljajući neka bitna i duboka pitanja. Strašan je taj pritisak za banalnom i jeftinom komercijalizacijom, sva kazališta ga trpe, a mi smo se tome nekako uspjeli othrvati. Osim toga, i dalje njegujemo kamp glazbene terapije, dovodimo mlade ljude, provodimo edukaciju, funkcioniramo na više razina.

Euripidu se, nakon ‘Medeje’, ponovno vraćate. U čemu je njegova nepresušna modernost?

- On je zaista bio radikalan pisac u svom vremenu i takav je ostao i dandanas, što je fascinantno! ‘Bakhe’ su gotovo postmodernistički komad, to je njegovo posljednje djelo i u njemu je bio možda i najradikalniji. Ono što me i u ‘Medeji’ privuklo Euripidu jest da je postavljao pitanja kuda ide grčko društvo, koje je i naša kolijevka. I bavio se položajem žena u Grčkoj koja je bila napredna i zapravo je izmislila demokraciju, ali je to bilo društvo ustrojeno prema muškarcima. Žena je bila potlačena, sklonjena iz javnog života, postala je svojina muškarca. Principima muške snage i moći muškarci su vodili polise, manifestirajući tu moć i na druge, barbarske krajeve. Taj sukob muškog i ženskog principa je srž kojom se ‘Medeja’ bavi, a sudar apolonijskog i dionizijskog je ono čime se Euripid bavi u ‘Bakhama’. Pentejevski svijet, u kojem danas izrazito živimo, usmjeren je ka ekstremnoj kontroli putem vlasti, vojske, osvajanja teritorija, moći... Sve to odgovara kapitalizmu koji promovira da svi moramo savršeno funkcionirati, proizvoditi, trošiti, a nekakav prostor za naše emocije, kao dijela naše prirode, u kojima se penjemo i padamo, u kojima osjećamo, sve je suženiji. Mi živimo u svijetu koji opet naginje konzervativizmu, potiskujemo sve što je drukčije, nametnute su proklamirane ideje o tome što je muškarac, što je žena, što je familija, što su intimni odnosi... Euripid je sjajno pisao o tome da kad potiskujemo stvari koje su u nama, kada činimo nasilje nad sobom ili drugima, to se uvijek vraća na destruktivan, tragičan način.

Nagonski dionizijski princip kod nas na Balkanu često bukne u krvavu suprotnost?

- Da, bukne jer je potisnut, izmanipuliran i nepriznat. Učinjeno je nad njim nasilje i kad se vrati, to onda bukne zaista ekstremno i nasilno.

Okupili ste moćan tim glumica koje igraju sve uloge. Pretpostavljam da girl power varijanta nije samo dosjetka?

- Nije samo dosjetka, naravno. U staroj Grčkoj sve su uloge igrali muškarci a, evo, dvije i pol tisuće godina kasnije mi radimo predstavu sa ženama. Ali, znate,kad govorim o ženskim i muškim principima, ja ne govorim isključivo o muškarcima i ženama kao takvima. I Grci su imali skalu od jedan do devet, na početku i kraju te skale su bile ekstremno ženske ili ekstremno muške osobnosti, ali svaki čovjek je na toj skali kao mješavina jednog i drugog, negdje između. Zato mi je bilo izazovno raditi isključivo sa ženskom podjelom jer mislim da će to propitivanje identiteta još više doći do izražaja.

U antičku jezgru komada ulazite iz psihoterapijskog backgrounda. Zašto?

- Zato što mi se pri čitanju komada učinilo da je i Euripid slično postupio. S time što smo mi dodali još neke tekstove i scene. Čini mi se da je taj psihoanalitički frojdovski, i ne samo frojdovski, pristup veoma zanimljiv i puno se toga otvara. Jer, svi ti antički junaci i bogovi nisu bili stvorenja izvan nas, nego su Grci kroz njih zapravo pisali o različitim strastima, sudarima, fenomenima koji su u nama kao pojedincima. Surađivala sam na ovom projektu sa psihijatrom i psihoanalitičarom Stankom Matačićem koji nam je dolazio na probe i s kojim smo radili i uspostavili kao neku psihoterapeutsku grupu i bavili se psihoanalizom. Mislim da će to na zanimljiv način obogatiti našu predstavu i otvoriti novi kanal prema Euripidu. Jer, jako je težak, hermetičan komad, ide kao neka spirala koja se ubrzava ka tom mističnom tragičnom, skrivenom centru...

Dramaturginja Željka Udovičić Pleština: “Komad u kojem i muške i ženske uloge igraju žene”

U utorak su na Brijunima najnoviju predstavu kazališta Ulysses predstavili Lenka Udovički, uz dramaturginju Željku Udovičić Pleštinu, koreografa Stašu Zurovca, kostimografkinju i scenografkinju Bjanku Adžić Ursulov, psihoanalitičara Stanislava Matačića, dizajnera zvuka Davora Rocca, ravnatelja Nacionalnog parka Brijuni Marna Milotića te Radu Šerbedžiju i 12 glumica koji će u subotu pokazati što je to ovo popularno kazalište pripremalo zadnja dva i pol mjeseca.

Glumačku postavu čine Kristina Bistrović-Darvaš, Ivana Krizmanić, Dubravka Miletić, Lucija Šerbedžija, Senka Bulić, Lucija Barišić, Hrvojka Begović, Jelena Graovac, Milica Manojlović, Dora Polić Vitez, Barbara Prpić te Urša Raukar. Radnja se odvija na grupnoj psihoterapiji, na koju dolazi 12 žena. Svaka sa svojim problemima traži utočište od patrijarhalnog i kapitalističkog svijeta u kojem je nedopustivo pokazati bilo kakvu slabost ili izgubiti kontrolu. Na putu oslobođenja, one ulaze u mitski svijet Euripidovih “Bakhi”, oživljavajući potisnute potrebe te zamagljujući granice između grada i divljine, čovjeka i zvijeri, Grka i barbara, neba i zemlje. Dakle, u predstavi nisu samo scene iz Euripidova komada.

- U ovoj predstavi i muške i ženske uloge igraju žene. U Euripidovo vrijeme sve su uloge igrali muškarci, iako je baš Euripid bio taj koji je uveo ženu kao lik i njezinu psihološku analizu. Lenka Udovički uvijek dotakne neku temu koja nama, kazališnim radnicima, otvori vrata kreativnosti i istraživanja - rekla je dramaturginja Željka Udovičić Pleština. (piše Barbara Ban)

 


Promo

Izdvajamo