HISTRIONI NA OPATOVINI

NAKON 24 GODINE OPET NA SCENI Ambiciozan pokušaj pretvaranja 'Gričke vještice' u predstavu

Zagreb, 300618.
Histrioni Opatovina.
Proba predstave Gricka vjestica u kazalistu Histroni.
Na fotografiji: Mada Persic.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / CROPIX

Nakon pune 24 godine Zagrepčani opet mogu pogledati “Gričku vješticu” u izvedbi glumačke družine Histrioni koja će je cijelo ljeto izvoditi na sceni Opatovina. Ambiciozan je to pothvat kako za redatelja Dražena Ferenčinu tako i za same Histrione. Najteže je, svakako, odlučiti koje točno događaje staviti na scenu, odnosno kako okljaštriti sadržaj, a da on ipak funkcionira. Izbacivanje niza likova, svođenje cijelog romana na njih samo desetak, bilo je nužno, no svejedno neće usrećiti nijednog pravog obožavatelja priče.

Ljubavna priča Nere i Siniše u ovoj je predstavi stavljena u drugi plan. Puno su duži prizori u kojima vidimo kakvi su zapravo ljudi koji provode ispitivanje i mučenje vještica, kao i oni koji se predstavljaju kao bogobojazni i pošteni, a zapravo su obični prevaranti.

Ti likovi su osvježeni, aktualizirani i kao takvi lakše dopiru do publike. Valja odmah reći da ti likovi nisu vjerno preneseni iz knjige, ali daju začin predstavi i svakako ne smetaju.

Ulogu kontese Nere Keglević glumi Mada Peršić, a Sinišu Vojkovića igra Janko Popović Volarić. Peršić kontesu na početku igra kao pomalo naivnu djevojku, no poslije postaje čvršća, posebno nakon što je odvedu u vještičji toranj.

Premda nije lako glumiti na otvorenom prostoru, gdje treba biti dovoljno glasan da replike čuje svatko u publici, i svakako to nije lako činiti gotovo tri sata, taj početak zaista nije oduševio. Siniša je blijed - nije to onaj literarni junak koji svoju voljenu otima pred lomačom i ne možemo ga zamisliti kao čovjeka koji piše sva ona strastvena ljubavna pisma, koji je spreman žrtvovati život za ženu koju voli. On je pomalo kočoperan, ali to je sve: nema strasti, krvi koja udara u glavu, junaštva...

No, zato su zabljesnuli drugi likovi, od kojih to publika nije očekivala.

Sjajna je bila Slavica Knežević koja je tumačila caricu Mariju Tereziju, a smijeh su izmamili i Jasna Palić Picukarić kao Urša te Ronald Žlabur kao Mikica Smernjak. Svaki od tih likova bio je poseban na svoj način: Smernjak pokazuje pokvarenost pravosuđa koje je zainteresirano samo za dobit, Urša koristi praznovjerje puka, ali i gospode kako bi dobro živjela, dok Marija Terezija, premda vrlo mudra žena, pokazuje kako u mnogim situacijama previše vjeruje jezuitima.

Kao lik se pojavljuje i njezin sin, budući car Josip II. (Ivan Vukelić), koji iznosi svoj pogled na svijet, no uglavnom publiku nasmijava njegova carica majka koja ga ušutkava.

Scenografija je maksimalno iskoristila prostor u kojem se nalazi i dobro služi radnji, a kostimi su veoma lijepi. Scene se brzo smjenjuju tako da nisu dosadne, no gotovo tri sata jest previše. Ipak, s obzirom na to da je riječ o pokušaju da se na scenu prenese jedno veoma veliko djelo, razumljiva je odluka da toliko dugo traje.


Promo

Izdvajamo