HAMLET NA LOVRIJENCU

PRVI POGLED U NAJIŠČEKIVANIJU PREDSTAVU OVOG LJETA Vjeran Shakespeareu, a opet drukčiji...

Marko Ercegović

 

Shakespeareov “Hamlet” u režiji Paola Magellija bit će 27. srpnja na kuli Lovrijenac premijerno izveden u sklopu ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara.

To je već 14. put da se taj komad izvodi na Igrama, a sve te izvedbe, uz iznimku jedne, igrane su baš na tom mjestu. No, Magelliju taj podatak ne stvara pritisak. Lokaciju je odabrao lako: na kraju krajeva, sjeća se 1987. godine, kad je predstavu “Feničanke” postavio u istom tom prostoru. Bila je to predstava koja mu je bila jako važna u životu, a prostor u kojem je radio ostao mu je u glavi kao izvrstan prostor koji svakako treba opet upotrijebiti.

- Najprije sam mislio da “Hamleta” izvedemo na gornjoj terasi, no shvatio sam da onda ovisimo o vremenskim uvjetima i da bismo svi skupa trebali investirati previše rada, a sve na kraju ovisi o slučajnosti. Zato sam odmah odlučio da ćemo predstavu izvesti u tvrđavi, u malo zaklonjenijem prostoru. Tvrđava je na neki način dio koncepta koji je već upotrijebljen, no mislim da smo napravili dobar posao - istaknuo je Magelli.

Marko Ercegović
 

Nove vizure

“Feničanke” je, kaže, radio bez ikakvog iskustva s tim prostorom. No, svidio mu se, pa mu se vraća u “Hamletu”, a istovremeno želi biti dio koncepta koji je već upotrijebljen, da vidi kako će se snaći u tome svemu. Naravno, njegov “Hamlet” je drukčiji. Sam junak je u njegovoj verziji, kaže, ono što za njega danas taj lik jest.

- I sam se pomalo prepoznajem u njemu, moram priznati. On je intelektualac koji je dobro, zapravo jako dobro, analizirao nedostatke države i svijeta, koji je imao potencijal da sve to promijeni, ali na kraju to nije učinio - ističe Magelli, kojem je ovo sedma režija na Dubrovačkim ljetnim igrama. Debitirao je 1974. godine s Machiavellijevom “Mandragolom” beogradskoga Narodnog pozorišta.

I kaže kako se od tada do danas mnogo toga promijenilo. Ponajviše, ističe, ne može ne vidjeti kako su se mijenjali odnosi vlasti prema kulturi, koji uvijek utječu i na festivale. Nije oduševljen, priznaje, ni načinom na koji se turistički Dubrovnik mijenja. No, to je sasvim druga tema, kaže, i vraća se na “Hamleta”.

Marko Ercegović
 

Da je vjeran Shakespeareu, a opet drukčiji, potvrđuje i Frano Mašković, koji ga igra.

- On je takav kakav je, svima je dobro poznat, ali na ovoj sceni on kao da je iz našeg vremena, drukčiji, izašao iz Magellijeve glave. Nismo bježali od lika kakav je pisac stvorio, nipošto, ali smo mu pustili da propita neke probleme i postavi određena pitanja. Mi smo ih postavili sebi, ali i publici, koja će sama morati odgovoriti na njih - kaže Mašković.

Svi koji u tom istom prostoru igrali Hamleta ne stvaraju mu pritisak. Zapravo, kaže, svim glumcima koji su ga igrali skida kapu, jer je taj tekst sam po sebi veliki posao. Sasvim je sigurno da neće biti kao oni, ali upravo u tome vidi ljepotu kazališta: premda su različiti glumci u istom prostoru tumačili jednaki lik, svaki je od njih bio drukčiji, poseban, na svoj način...

- Lovrijenac donosi nove vizure tekstu i omogućuje nam da na novi način uronimo u svoje likove. Riječ je o pozornici koja je savršena za komad koji igramo - ima tu hodnika, terasa, tamnih zakutaka i sve zajedno stvara dojam da je netko drugi stalno tu, da prisluškuje, da smišlja nešto što nije dobro... Divno je u tom magičnom prostoru raditi “Hamleta”, zaista, jer mu dodaje atmosferu kakva je i potrebna - zaključuje Mašković.

Marko Ercegović
 

Kompletan lik

Njegovu partnericu, nesretnu Ofeliju, igra Anđela Ramljak. Njena je junakinja ipak nešto modernija od one koju je oživio Shakespeare, priznaje Anđela i dodaje kako joj se čini da to i mora biti tako, kad je tumači žena koja živi u našem vremenu, koja je modernija, nije toliko naivna, neiskusna, ovisna o svom ocu i bratu...

- Toliko sam u svojoj ulozi zadnjih dana, da je osjećam kao intenzivnu, svakodnevnu i jako dragu. Dosta sam vremena potrošila na promišljanje Ofelije. Svi uvijek stavljaju naglasak na njeno ludilo, a ja sam više istraživala o tome kakva je ona bila prije toga - u odnosu s ocem, bratom, Hamletom, dakle, s muškarcima koji su bili važni u njenom životu i koji su je na neki način razmazili - pojašnjava glumica svoj proces rada. Važno joj je bilo otkriti sve te odnose i pokazati ih publici, jer se Ofelija mijenja kada ostane bez svih tih važnih ljudi. Portretirala ju je i kao svoju: pomalo duhovitu, pa lagano naivnu, ali i buntovnu, hrabru, nježnu, senzibilnu... Ona je kompletan lik - pojašnjava Anđela Ramljak i dodaje kako je uživala interpretirajući je.

- Htjela sam sve to prikazati, ali i publici pokazati njenu luckastu stranu. Provukla sam to njeno ludilo minimalno kroz scene koje prethode njenom raspadu, da je publika može bolje razumjeti, da shvati što joj se dogodilo, koje strašne stvari, i zašto je na njih reagirala baš tako kako je - pojašnjava glumica. U predstavi čiju dramatizaciju i adaptaciju potpisuje Željka Udovičić Pleština, glume i Milan Pleština, Nikša Butijer, Ermin Bravo, Ivan Colarić, Enes Vejzović, Pjer Meničanin, Hrvojka Begović, Nina Violić... U planu je šest izvedbi u srpnju.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo