Zbog uloge u predstavi “Folk Acts” glumica Nataša Dangubić obišla je sve narodnjačke klubove u Zagrebu, a kod publike omiljeni komad u kojem nastupa s kavanskom pjevačicom Višnjom Vitas odnedavno je dio noćne scene kazališta Kerempuh. U predstavi koja tematizira turbofolk glumica otvoreno progovara o raznim životnim iskustvima, a “Folk Acts” joj je dosad donio i dvije nagrade. To je predstava u kojoj šesti put surađuje s njoj omiljenim redateljem Sašom Božićem.
- Strašno volim tu predstavu. Jako je zanimljiva jer je neobičan eksperiment u kojem se sreću dvije izvođačice iz potpuno različitih svjetova, različitih životnih i scenskih iskustava, da bi stvorile jedan novi zajednički svijet. Nalaze teme koje ih zanimaju, svoje dodirne i nedodirne točke. Duhovito je i vrlo zanimljivo. Nisam nikad u životu bila u narodnjačkom klubu dok nisam počela raditi na predstavi. Naravno, onda sam otišla i obišla gotovo sve folk klubove u Zagrebu. Bilo je jako zanimljivo iskustvo ući u svijet u kojem nikad prije nisam bila. Moje poznavanje te glazbe bilo je vrlo usko, ali sad je puno šire. Nisam bliža folku, ali zavoljela sam svoju partnericu iz predstave Višnju Vitas i sviđa mi se kako ona to radi - priznaje Nataša.
Svijet režije
Ipak, pjevanje nije njezin talent, dok se u plesu puno bolje snalazi.
- Da imam imalo sluha, razmislila bih o tome da promijenim karijeru. Mogu otpjevati nešto, ali to je na vrlo tankim nogama. Plesom sam se čak i bavila. Posljednjih godina surađujem sa Sašom Božićem koji je sklon plesnom teatru i koji zahtijeva fizički angažman i drugačije promišljanje o tijelu, pa više koristim te elemente u predstavama. A krenula sam i na satove plesa u 4sobe s kolegicama glumicama, što je pokrenula moja prijateljica Daria Lorenci Flatz - priča glumica.
Saši Božiću je na predstavi “Nora” u zagrebačkom HNK Nataša bila i asistentica režije. No, režiranja bi se samostalno teško prihvatila.
- Saša je iznimno zanimljiv redatelj i usuđujem se reći da s njim najviše volim surađivati zato što me odveo negdje gdje nisam bila. Otvorio mi je svijet koji mi se sviđa i u kojemu želim sudjelovati te napravio pomak u smislu istraživanja nečega što me zanima i što volim raditi. Radimo sasvim različite stvari, ali zajedno kreiramo i dopunjujemo se. Bilo je zanimljivo iskustvo asistirati u režiji. Sklonija sam projektima koji od mene zahtijevaju taj angažman, da ta granica nije glumac-redatelj-dramaturg, nego da ta podjela zahtijeva i moje autorstvo nad tim što radim. Ipak, teško bih se samostalno upustila u režiju - kaže Nataša.
Vječna tremašica
O svojim nesigurnostima, ali i vječnoj tremi koja je drži prije svake predstave vrlo otvoreno priča u “Folk Acts”.
- Trema me proganja već 20 godina. Naravno, postoje predstave za koje imam veću tremu, one koje zahtijevaju moje autorstvo nad ulogom i u kojima se osjećam odgovornije za uspjeh cijelog projekta, nego one u kojima je moja odgovornost manja. Makar, predstava ovisi o svakom izvođaču. Postoji osobni ulog koji može biti veći ili manji i o tome ovisi i količina treme. Prije predstave napravim neke vježbe da prodišem jer bi me inače obuzela. Nikad mi se nije dogodilo da zablokiram, ali dogodilo se da se ne sjećam predstave koju sam odigrala, da sam u tolikom balonu od početka do kraja. Potpuna amnezija - iskrena je uspješna glumica.
Od samih početaka dio je ansambla Teatra &TD, iako je posljednjih godina njeno matično kazalište ZKM.
- I sljedeći projekt radim u &TD-u, i to opet sa Sašom Božićem. To je prostor u kojem sam počela, u kojem sam jako dugo bila i bilo je vrijeme da odem i prepustim ga mlađima. &TD je kazalište koje je za ljude koji počinju, to je jedini prostor u Zagrebu koji omogućava jako mladim ljudima, koji se nikad nisu okušali u tom poslu, i redateljima i glumcima i dramaturzima, da tamo krenu. Kazališta traže nekakav životopis, a mora postojati mjesto gdje možeš napisati nešto u njega. To je &TD i ja sam vječno zahvalna tom kazalištu jer sam se tamo mogla baviti svojim poslom i nitko mi u tome nije smetao. To je prostor neograničene slobode. Uglavnom, Saša i ja kuhamo projekt koji se zove “Future” i sastoji se od dva dijela. U njemu smo Petra Hraščanec, Franjo Dijak, Damir Klemenić i ja. No, tek krećemo u istraživanje i ne mogu ga još najaviti jer će se od početne ideje do same realizacije svašta mijenjati - ispričala je glumica.
Na fotografiji: Nataša Dangubić
Nije stroga
Ove sezone imala je premijeru komada “Zdrav i čist dom” koji je režirao Kristijan Ugrina, a time je ispunila i želju svoje desetogodišnje kćeri Lole da zaigra u dječjoj predstavi. U prosincu je izašla s predstavom “Ono što nedostaje” Selme Spahić, prema tekstu Tomislava Zajca u ZKM-u, a trenutačno radi na još nekoliko novih projekata. U međuvremenu na Akademiji dramskih umjetnosti radi kao asistent na glumi.
- Mislim da nisam stroga kao asistent, makar bi to trebalo pitati studente. Ali, tražim da se poštuju pravila i u tome očekujem puno od njih. Ne dijelim glumce na buduće zvijezde ili one koji to nisu, nego na one za koje vidim da su tu s pravim razlogom i da će se nastaviti tim poslom baviti te one koji nisu. Ali, ni ja nisam znala, kad sam upisivala glumu, zašto to radim, ali to je svijet koji te može pridobiti i jako vjerujem da je na nama, ljudima koji im nešto predajemo, da to i napravimo - smatra Nataša.
Kazalište joj je oduvijek prvi izbor, ali njezinu je karijeru obilježila i uloga u popularnoj seriji “Bitange i princeze”.
Ljudi su kriterij
- Nude mi se televizijski projekti, ali neću pričati o onome što sam odbila. Kada bi se pojavio neki jako dobar sitcom ili neka dobra serija, štoviše. Nisam zatvorena za to. U “Bitangama” sam uživala. Bili smo dobar tim, i to je bio odličan projekt. Kada bi se ponovno ukazala takva prilika, vrlo sam otvorena za suradnju. No, u film me već dugo nitko nije zvao - napominje.
Kad bira uloge, najvažniji kriterij su joj - ljudi.
- Za kazalište me nikad nije privukao tekst, nego ljudi s kojima radim, ljudi za koje mislim da im imam što dati i koji meni mogu nešto dati. S kojima je zanimljivo raditi i s kojima mogu pričati. Moj kriterij je isključivo ljudski. Ne želim unaprijed, ali imala sam sreću da kontinuirano radim 20 godina i nikad nisam imala rupu gdje sjedim i mislim što bih sa sobom. Da se to dogodi, drugačije bih razmišljala - kaže glumica.
Njezina Lola kao kći glumice i redatelja, Natašina bivšeg supruga Bobe Jelčića, i sama pokazuje velik interes za glumu.
- Lola često i s Bobom i sa mnom ide na probe, dođe na klasu jer Bobo predaje na Akademiji. Mislim da kad osjetiš tu atmosferu, ona te ili privuče ili odbije, ali Lola zasad nije taj slučaj. Na klasi je vidjela da taj rad nije nešto jako jednostavno i da se do uloga dolazi kroz puno muke. Doživjela je proces, a ne ono što se vidi na premijeri ili predstavi. Vidjela je da to zna biti vrlo osjetljivo, komplicirano. No, čini se da je nije odbilo. Ipak, ona je premlada da bi se moglo govoriti što će biti u životu. Lola je jako kreativna curica, jako dobro piše, no ne želim joj predviđati budućnost, kao ni bih li ja voljela da se bavi glumom. Govorim joj neka u životu radi ono što voli jer na poslu će provoditi minimalno trećinu života, što god da to je. Svejedno mi je hoće li biti doktorica, glumica, frizerka... Ako će uživati u tome što radi, ima moj potpuni blagoslov - ističe Nataša.