Goran Tribuson:
'Konačno se dogodilo da je teško naći čovjeka koji nije čuo za dobitnika Nobela'
Goran Tribuson
Goran Tribuson
“Sad se konačno dogodilo da je teško naći čovjeka koji nije čuo za ovogodišnjeg dobitnika Nobela. Nekad mi je bilo jako stalo, makar Nobelovu nagradu ne držim nekom osobito velikom vrijednošću, ali ipak, stalo mi je bilo da tu nagradu dobije netko od moja dva omiljena pisca, dakle ili Jorge Luis Borges ili Graham Green. Danas mi je baš jako drago da je treći od mojih velikana konačno dobio Nobela. On je autor čiju literaturu, čije pjesme slušaju milijuni ljudi. To je neka vrsta zaokreta, dosad nikad takav umjetnik nije dobio Nobela. Springsteen je nedavno napisao pristojnu autobiografiju, ali kad se to usporedi s Dylanovom autobiografijom “Kronike”, odmah se vidi tko je tu nobelovac. Razlika je u ozbiljnosti i u literarnosti, u širini svih mogućih asocijacija i primisli u koje zalazi Dylan, za razliku od Springsteena koji je prilično dopadljiv, ali u njegovoj knjizi ima i dosta kiča i patetike i jeftine sentimentalnosti.
Tomislav Brlek:
'Ezra Pound, kojem je Ginsberg puštao Dylanove ploče, tvrdio je već davno kako je velika poezija neodvojiva od glazbe'
Ovogodišnja je Nobelova nagrada za književnost potvrda da je Allen Ginsberg bio u pravu kad je ustvrdio kako je Dylan svojim djelom dao potvrdan odgovor na pitanje koje je sam sebi njime postavio, naime: “može li se na džuboksu stvoriti velika umjetnost - if great art can be done on a jukebox.” Ezra Pound, kojem je Ginsberg puštao Dylanove ploče, tvrdio je već davno ranije kako je velika poezija neodvojiva od glazbe, te da je krajnji cilj njegovih modernističkih prozodijskih inovacija i kritičko-didaktičkih napora obnova izgubljenog “umijeća pisanja za pjevanje.” Slično je mišljenje izrekao i Hans-Magnus Enzesberger - između mnogo toga ostaloga, prevoditelj Dylana - povodom lamentacija o malom interesu za poeziju, ističući kako i sami pjesnici uglavnom odveć usko određuju pjesničku vještinu: “Svako dijete zna dvjesto pop pjesama napamet - a to nije proza.” Dylan je, dakako, važan autor i u prozi, kako svojim nadrealističkim fragmentarnim romanom ”Tarantula”, tako i svojom intelektualnom autobiografijom, ”Chronicles”, iz koje se ne može gotovo ništa pouzdano saznati o njegovu životu, ali zato može mnogo toga o njegovu odnosu spram književnosti.
Gordana Farkaš Sfeci:
'Neugodno sam iznenađena'
Neugodno sam iznenađena. Kad je u pitanju Dylan, bilo bi primjerenije da je to Nobelova nagrada za mir. Odluke o Nobelovoj nagradi za književnost su i onako svako toliko prilično čudnovate, i tu se ništa ne može. Mislim da je ova odluka loša i za biznis u književnosti, jer ljudi će kupovati njegove “Kronike” ili zbirke poezije, ali to je već i onako prepoznato na globalnoj razini. On jest pjesnik, veliki pjesnik, ali meni to nije za Nobelovu nagradu. Draže mi je kad su laureati dosegli ozbiljne razine u više različitih književnih formi, Nobel za književnost se do sad obično davao za nešto opširnije od onoga čim se on bavio u životu. Da postoji Nobel za kantautorstvo, u redu, takvo što je zaslužio, ali Dylanu dodijeliti Nobelovu nagradu za književnost čini mi se pretjerivanjem. On se prvenstveno smatra glazbenikom i tu je dosegnuo vrh, ali nije književnik. Umjetnik jest, ali ovo nije općenita Nobelova nagrada za umjetnost.
Neven Antičević:
'Zanimljiv je njegov način slaganja stihova, poštuje unutarnju rimu samoglasnika'
On ima iza sebe dovoljan opus da ga se kvalificira za Nobela, američki izdavač objavljuje Dylanovu liriku i redovito uvrštava nove tekstove. To je knjiga od nekakvih 1000 i nešto strana, to je više poezije no što su neki drugi nobelovci koji su dobili nagradu za poeziju napisali u životu. Zanimljiv je njegov način slaganja stihova, poštuje unutarnju rimu samoglasnika u stihu. Kad gledate njegov stih, vidi se da se određeni skupovi vokala ponavljaju kroz cijelu strofu, na točno određenim mjestima, koja on naglašava i s tim dobija ritam.
Zoran Ferić:
'Da nema neki jači poetski opus od Dylanovog... pa sigurno ima'
Zoran Ferić
Bilo bi, s jedne strane, glupo da kao njegov fan kažem da sam razočaran, ali s druge strane, Nobelova nagrada za književnost mi znači nešto drugo, neku veliku prozu, jak prozni ili poetski opus. A da nema neki jači poetski opus od Dylanovog... pa sigurno ima. Pitanje je kakvu su to poruku htjeli poslati ovim izborom. Do sada nitko od rokera nije dobio Nobela, ovo je presedan.
A sad će opet biti i tih raznih “teorija zavjere”, tipa svakom dadu samo da ne dadu Philipu Rothu.
Josip Novaković:
'Pomislio sam da je šala, nadam se da sljedeće godine neće Messi dobiti Nobelovu nagradu'
Josip Novaković
U prvi mah sam bio iznenađen i pomislio “Pa ovo je šala.” A potom mi se učinilo odličnim da ti stari Šveđani u posljednje vrijeme razmišljaju “out of the box” - prošle godine intervjuistički žurnalizam koncentriran na Černobil (je li to književnost?), a ove najutjecajniji rock liričar. Dobra rock lirika jest poetika, i to u najboljem smislu, jer je izgovorena, otpjevana u ritmu. Poeziji općenito Švedska akademija daje daleko manje pažnje. Nadam se da sljedeće godine neće Messi dobiti Nobelovu za “poetične poteze loptom”, jer može se i pretjerati. Bob Dylan je već primio dovoljno pažnje i priznanja, i ipak je šteta što se uvijek zaobilazi Philipa Rotha, Dona deLilla... Politički bi bilo bolje da je neki nepoznati pjesnik iz arapskog svijeta, posebno iz Sirije, primio nagradu.
Dakle, mišljenje mi je podvojeno. Ima smisla i zabavno je da Bob Dylan dobije nagradu. Možda je odlučeno da Nobelova nagrada bude jedna vrsta pop razonode. No onda je pitanje zašto nije nagrađen Leonard Cohen jer on piše i romane, i druge žanrove, a lirika mu je izvanredna. Jasno, Dylan je utjecajniji, a ako se o tome radi, mogao je dobiti nagradu za mir, zašto da ne?