Kamo na nedjeljni izlet, kuda otići nakratko u prirodu, šezdesetak kratkih šetnji na sve strane zemlje, od Slavonije do Istre i Dalmacije, po raznim dijelovima unutrašnjosti, vodič za put šumom, kamenjarom, uz more, po brdu, do neke nedaleke točke na kojoj su ostaci povijesti, napisali su Lara Černicki i Stašo Forenbaher. Knjiga koju je ovih dana objavio Libricon nosi naslov “Kratke šetnje u prošlost”. Te šetnje obično kreću iz neke urbane sredine i za sat, dva ili tri vode do kakve utvrde, crkve, ostataka nekad za taj kraj bitnih objekta.
Ideju za knjigu dobili su u doba dok je Lara Černicki redovito na zadnjoj stranici Nedjeljnog Jutarnjeg objavljivala rubriku u kojoj je sugerirala kamo nedjeljom otići na izlet.
Planirali su, pripovijedaju, pisati kulturalno-povijesni vodič o krajevima uz hrvatsko-slovensku granicu, s obje njezine strane.
Žilet žice promijenile ideju
“No, to je bilo prije pet godina, u to je vrijeme izgledalo kao da će i Hrvatska uskoro u Schengen, ali onda su se naglo digle žice, i mi smo prekinuli raditi na toj knjizi, a rubrika koju sam tad radila u Jutarnjem dala nam je ideju da se fokusiramo na nešto drugo, na ovu knjigu”, govori Černicki, po struci profesorica ruskog i poljskog, zaljubljenica u prirodu.
“Za jedne šetnje po sjevernom Velebitu, hodajući od ulaza na Babić Sići po poučnoj stazi koja vodi do Zavižana, došli smo do lokaliteta na kojem je pisalo – ciganište, tamo je ispričana zgodna priča o tome kako su ondje nekad živjeli Romi i popravljali alate te da su bili jako važni u životu podvelebitskog stanovništva. Tada nam je spontano palo na pamet da skupimo slične priče po raznim krajevima Hrvatske. Iz toga je nekako, iz te prve ideje, nastala i ova knjiga.”
Kriteriji za odabir šetnji, kazuju, bili su – prilično subjektivni. Uvršteno je šezdesetak šetnji iz raznih krajeva zemlje, dvadeset i pet geografskih mikroregija. Iz svake od njih po nekoliko je opisanih šetnji.
“Birali smo šetnje koje su nama najdraže, koje najbolje znamo, koje nam nešto znače. Da je ovu knjigu radio netko drugi bile bi to, posve sam siguran, druge lokacije. Pritom smo probali obići cijelu zemlju”, ističe Stašo Forenbaher.
Opisuju šetnje od istočne Slavonije do Zagorja, Korduna, Banije, Istre, Primorja, Dalmacije, Like …
Govore o mjestima koja ne privlače turiste, ili o onome što je blizu razvikanog, a neposjećeno. Neka od tih mjesta izvan njihova kraja gotovo su posve nepoznata, neka donekle poznata, nema u knjizi lokacija poput Dubrovnika ili Plitvičkih jezera.
“Htjeli smo govoriti o lokacijama koje zaslužuju da u javnosti budu prepoznatljivije negoli jesu. U unutrašnjosti je, ipak, takvih lokaliteta nešto manje, po sjeveroistočnoj Hrvatskoj, po tim ravničarskim krajevima možete, doduše, šetati kroz polja, pored neke rijeke, ali nekako su se ovi brdski, primorski i dalmatinski krajevi više nametnuli.
U knjizi je dosta lokacija iz Dalmatinske zagore i to prostor koji je općenito manje poznat”, kažu autori.
Ako pak govore o otocima, pripovijedaju o onome što će malo koji posjetitelj Paga, Brača ili Hvara potražiti, gdje će se rijetko tko uputiti.
Jedan od kriterija je bio da je svaki put nešto drugo, drugačiji okoliš, drugačiji povijesni okvir, da se gledaju druge stvari.
Svako poglavlje počinje kratkom, povijesnom pričom, koja se temelji na faktografiji, stvarnim događajima, a potom opisuju šetnju, vode do mjesta koja se u uvodnoj priči spominju.
Pa tako šećući sat vremena moguće da ćete proći i pored srednjovjekovne utvrde, stare crkve, ili pak arheološkog nalazišta, napuštenih rudnika, neobičnih kamenoloma, svjetionika, ovisi u kojem se kraju zateknete i kamo otputite.
Svaka šetnja traje sat, dva ili po nekoliko sati, opisano je kuda se ide, popraćeno i zemljopisnom kartom, na internetskoj stranici izdavača, nakladnika Libricon, je gpx trag koji se za svaku šetnju može skinuti, pohraniti u telefon, slijediti rutu.
Jer, neke od opisanih šetnji dobro su označene, ali ima i onih koje na terenu ne prate markacije niti tabele.
Šetnje prilagođene svima
“Šetnje većinom nisu zahtjevne. Namijenjene su svima, mladima i starima, raznim vrstama hodača. Ima ih kratkih i posve jednostavnih i onih nešto zahtjevnijih, ali niti za jednu od navedenih ne mora se puno penjati, sve su hodačke”, govori Forenbaher, po struci arheolog koji je doktorirao na – antropologiji, a ima i diplomu građevinskog inženjera.
Odavno je predan brdima, i prirodi, nekad se intenzivno bavio alpinizmom i speleologijom. Sve to njegovo formalno obrazovanje i iskustvo penjača i hodača dade se iščitati u ovoj knjizi.
“Jako smo bogati kulturnom ostavštinom. Arheologije i tragova prošlosti po Hrvatskoj ima svugdje, ali ne bih rekao da smo neka iznimka po tom bogatstvu. No, možda smo iznimka po raznolikosti. Jer, kod nas je na vrlo malom prostoru jako puno različitih stvari, raznih vrsta terena. Mađarska je, primjerice, jednako bogata arheološki, ali je cijela ravnica. Da ne spominjemo ostavštinom ekstremno bogatu Grčku ili Italiju. Ali, ono što mnogi imaju, a mi još nemamo, jest svijest o tome da ta ostavština vrijedi. Puno je veći interes svih, od javnosti do vlasti, da se to promovira. Kod nas te svijesti nema. Jedan od razloga je i to što ovakvih knjiga i sličnih stvari koje bi takvu ostavštinu približili ljudima ima premalo”, drži Forenbaher.
Jedna od šetnji vodi oko Čabra, u Gorskom kotaru. Ide od izvora Kupe pa dalje, samom slovenskom granicom.
U Slavoniji pak opisuju šetnje oko Našica...