Jednom davno, dok je još postojao zločesti Algoritam, pojavio se mladić imena Kristian. Tako bi otprilike počela bajka Kristiana Novaka, bajka o uspjehu spisatelja koji je u međuvremenu postao referentna točka hrvatskim književnim autorima i fenomen hrvatskog izdavaštva. Kao i svaka fantastična napetica, i ova ima uspone i padove, i svoje pozitivce i negativce.
Stara je priča da je propali Algoritam ostao dužan izdavačima, prevoditeljima te svima koji za knjigu žive, i to je tragičan dio ovog narativa, kao i detalj da navedeni nakladnik baš nije mario ni za Novaka, premda se njegov drugi roman “Črna mati zemla” iznimno dobro prodavao, a 2013. senzacionalno je osvojio Nagradu T-portala za roman godine.
Otad se odvio niz događaja u autorovu umjetničkom životu: prešao je kod kvalitetnog zagrebačkog nakladnika OceanMore (i dalje surađujući s urednikom Krunom Lokotarom), za Interliber 2016. objavio je roman “Ciganin, ali najljepši” koji je bio toliko tražen da na štandu OceanMora nije ostao niti jedan primjerak, a 1. travnja 2017. praizvedena je predstava “Črna mati zemla” u zagrebačkom ZKM-u i postala hit.
Kad je 7. srpnja 2017., prilikom preuzimanja druge nagrade T-portala za roman godine, Novak rekao kako svakom prisutnom želi da doživi godinu kakvu je on doživio, nije bilo sumnje da je potpuno iskren. Ovaj put nagradu je dobio za “Ciganina”, treći roman, i tako postao jedini dvostruki dobitnik nagrade T-portala.
Nije teško povjerovati da je Novak proživio sjajnu godinu uz činjenice koje ovog autora čine suvremenim izdavačkim fenomenom. O “Ciganinu” je u kratkom roku objavljeno više od dvadeset književnih recenzija, unisono pohvalnih, gdje primjerice Davor Špišić tvrdi da je Novak “Ciganinom proizveo jedan od nekolicine vrhova književnosti ikad ispisane na našem jeziku”, Mira Muhoberac piše da se radi “remek-djelu suvremene hrvatske književnosti”, a Miljenko Jergović u Jutarnjem listu zapisuje: “Vrhunci Novakove proze, trenuci kada čitatelj uzdahne i pomisli gotovo je, ne može više i jače od ovoga, događaju se u kontinuitetu, negdje već od dvadesete stranice, ne vodeći nas nikamo dalje, kao što nas ni sâm život nikamo ne vodi i kao što, recimo, Faulknerovi romani nemaju nikakvog uvira ni kraja”.
Recenzije su bile tek početak, osvojio je još dvije književne nagrade: Nagradu K. Š. Gjalski i Nagradu Fran Galović. Novak trenutačno radi na filmskoj ekranizaciji ČMZ-a, a krajem prosinca predstava “Ciganin, ali najljepši” bit će izvedena u zagrebačkom HNK.
Čini se kako je ovo zaista izvrsna godina za Kristiana Novaka, docenta s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci, koji na posve neshvatljiv način animira medije i publiku. Jesmo li spomenuli da je Novak također bio standardni reprezentativac RH u karateu i osvajač niza medalja na europskim i svjetskim prvenstvima? Također, Novak je, srećom, djetinjstvo proveo u Sv. Martinu na Muri. Inače se međimurski začin uopće ne bi osjetio u njegovim romanima, a upravo im to daje autentičnu jezičnu nijansu.
Kad govorimo o tržišnom uspjehu, “Ciganin, ali najljepši” je bestseler nedavno tiskan u trećem izdanju. Prodao se u gotovo šest tisuća primjeraka, a čak se pojavila piratska verzija knjige na njemačkom Amazonu, i na nizu drugih velikih internetskih servisa i knjižara.
I, bez obzira na to što autor o tome misli, zapravo je izvrsno da postoje toliko obožavani hrvatski književnici da se nekim mutnim ljudima isplati prodavati jadne piratske kopije “Ciganina” na internetu, kopije zbog kojih i autor i nakladnik već lagano gube živce. Navedeno samo potvrđuje da je Novak postao iznimno bitan za hrvatsku kulturu.
Kao u svakoj dobroj priči, ne znamo je li ovdje bajci kraj ili je to tek početak. Za Kristiana Novaka sve ostaje otvoreno.