KNJIGA O KOJOJ SVI PRIČAJU

ZLOČESTI DEČKO AMERIČKE KNJIŽEVNOSTI PROVOCIRA KNJIGOM ESEJA Bret Easton Ellis jako se čudi zašto Donald Trump i dalje ljuti liberale u SAD-u

    AUTOR:
    • Pavica Knezović Belan

  • OBJAVLJENO:
  • 24.04.2019. u 09:37

Bret Easton Ellis, famous American writer, poses for an exclusive close-up held during the 5th edition of festival
Profimedia, TEMP Sipa Press

Bret Easton Ellis je nakon dulje pauze objavio novu knjigu. Autor važnih američkih romana s kraja 1980-ih i početka 1990-ih “Manje od nule” i “Američki psiho”, često obilježavan kao loš dečko suvremene književnosti, prvi put se okušao u žanru publicistike. Njegova knjiga nosi naziv “White” i sva je sazdana, sudeći prema prvim reakcijama i kritikama, od provokacija.

Počevši od naslova koji se referira na činjenicu da je njezin autor “privilegirani bijeli muškarac” koji iz te pozicije i piše. Ima već tome neko vrijeme kako se Ellis svrstao u tabor provokatora u javnosti i medijima prevladavajuće liberalne struje. Smeta ga politička korektnost, živciraju ga, po njegovu sudu, pretjerane reakcije na Trumpa, iritantni su mu milenijalci iako s jednim od njih živi (ne sa sinom, već s dečkom), uživa u vlastitim vulgarnim interpretacijama popularnih tema koje voli nekorektno komentirati na Twitteru... Uglavnom, ponaša se kao razmaženo derište i ne bježi od toga.

Poguban utjecaj

“Godinama već Breta Eastona Ellisa optužuju da je rasist i mizogin i čini se da su te tvrdnje točne. Također je točno da je Ellis sada postao i dosadan”, nemilosrdni su u kritikama “Whitea” američki kritičari. Knjiga zapravo donosi tekstove bastardnih žanrova koje opisuju kao memoarsko polemične. Pa imamo prilike čitati Ellisova prisjećanja na to kako je pisao “Manje od nule” (1985.) i “Američkog psiha” (1991.) te kako je tekao njegov strelovit put ka slavi koju je akcelerirala i činjenica da su prema obje knjige snimljeni filmovi. No razmaženi bogataški klinac (Ellis je rođen 1964. godine u Kaliforniji), kojeg je književna slava zatekla još na koledžu, nije dobro podnosio život celebrityja.

Vrlo brzo je ogrezao u poroke i produkciju loših filmova. Unatoč trudu i relativno redovitoj književnoj produkciji, uključujući i svojevrsni nastavak romana “Less Than Zero” - “Imperial Bedrooms” iz 2010., nikada više zapravo nije postao relevantan. Što je sasvim sigurno imalo poguban utjecaj na njegov ego pa se okrenuo novim medijima - od 2013. ima svoj podcast (radioemisiju na zahtjev) u kojem ugošćuje poznate i slavne te kontroverzne, poput Kanye Westa, pa s njima što iskrenije razgovara. Svojevrsna je i ozloglašena zvijezda Twittera na kojem ga prati više od pola milijuna ljudi. I na kojem voli provocirati. Pa je tako prije nekoliko godina javno poručio da bi volio da mu se donese malo - kokaina.

Korporativni fašizam

U srži nove Ellisove knjige “White” ipak je politički diskurs, a ono što ga najviše zanima jest zašto su njegovi liberalni prijatelji i dalje tako ljuti zbog Donalda Trumpa. Ellis tako raspravlja kako je liberalni bijes “zagušujući diskurs” te kako su ljudi uplašeni slobodno izražavati svoje mišljenje suočeni s gotovo fašističkom cenzurom ljevičara koji ne mogu podnijeti raspravu s kontraargumentima. Zvuči poznato, zar ne? Vrlo nalik onome što govori i Jordan Peterson, kanadski psiholog, apologet novog konformizma i konzervativizma koji je upravo ovog petka imao organizirani intelektualni okršaj sa Slavojem Žižekom u Torontu. Dosta prostora u knjizi Ellis koristi za obranu vlastitog prava da na Twitteru uspoređuje, recimo, gledanje serije “Glee” (vrlo popularna američka serija u čijem je središtu radnje pjevački zbor jedne srednje škole) s “ulaskom u baru HIV-a” te da poznatu aplikaciju za homoseksualce Grindr učestalo izravno povezuje s AIDS-om. Zbog svega toga ga je GLAAD - američka organizacija koja dodjeljuje nagradu medijima koji se zalažu za prava LBQT zajednice, skinula s popisa gostiju za svoju gala večer, što je Ellis naravno iskoristio da ih optuži za “korporativni fašizam”. Ne zaboravimo pritom da je Bret Easton Ellis - homoseksualac.

Neposredno prije nego što je izišla knjiga New Yorker je objavio intervju s Ellisom koji je novinar obavio telefonski. Razgovor se sveo na natezanje što zapravo književnik misli o Trumpu i zašto smatra da liberali histeriziraju zbog djece koje od roditelja razdvajaju na američko/meksičkoj granici. Autor “Američkog psiha” se tijekom razgovora pokušava izvući iz političkih tema opetovano govoreći da njega politika zapravo ne zanima. I na kraju uspijeva u svome naumu; svi pričaju o nesuvislom intervjuu (kojega se Ellis u međuvremenu odrekao tvrdnjom da je zapravo prevaren), a publicitet i kontroverze počinju se valjati same od sebe.

No u onome što poručuje Ellis nije bog zna kako sofisticiran. Pa tako iznosi svoje mišljenje kako je film “Moonlight” prije dvije godine osvojio Oscara za najbolji film, umjesto očekivanog “La La Landa”, zbog toga što su Akademijini glasači doživjeli glas za “Moonlight” kao glas protiv Trumpa. Isto tako u knjizi objašnjava kako nije glasao na izborima 2016. godine: “Ne samo zbog toga što živim u Kaliforniji nego i zato što sam tijekom kampanje uvidio da nisam ni konzervativac ni liberal, ni republikanac ni demokrat, i da ‘ne pušim’ ništa što ijedna od te dvije stranke pokušava prodati”. Neobična je i Ellisova posvećenost pojedinim temama: tako o živčanom slomu Charlieja Sheena iz 2011. piše na nevjerojatnih 11 stranica, dok živopisnoj anegdoti kako je 1987. godine jednog jesenskog popodneva u kinu Odeon s Jean-Michelom Basquiatom šmrkao kokain posvećuje samo dva odlomka.

Pohlepa i loša glazba

Kada je u 21. godini objavio “Manje od nule”, roman koji se bavio mladim studentima, nešto poput serije Beverly Hills samo što su protagonisti nešto stariji i svi koriste teške droge, književni svijet je zaintrigirao kako temom tako i svojim minimalističkim stilom na tragu Salingera te zavodljivim ravnodušnim tonom. “Američki psiho” je, pak, izrodio jedan od najdojmljivijih likova suvremene američke književnosti, mladog investicijskog bankara s Wall Streeta Patricka Batemana koji, osim što je ogrezao u pohlepu i lošu glazbu (sluša Philla Collinsa), ujedno je i serijski ubojica. I kao svog duhovnog oca percipira Donalda Trumpa. “Američki psiho” je ozbiljna literatura, gusto ispisan roman koji izuzetno uvjerljivo iznosi naraciju jednog psihopata. Stoga nas koji smo voljeli ono što je Ellis u prošlom stoljeću pisao pomalo boli njegova novopronađena trivijalnost. Koja glasi otprilike ovako: “Sranja se događaju i morate se nositi s time. Prestanite cmizdriti, popijte svoje lijekove i odrastite već jednom!”

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo