FRAJERIMA ZABRANJENO

DUGO LJETO ALEKSANDRE DOJČINOVIĆ 'Od Dubrovnika do Pariza, samo mi curke, to ja zovem antistresnim programom'

    AUTOR:
    • Marijana Sever

  • OBJAVLJENO:
  • 29.08.2018. u 22:00

Dubrovnik, 020818.
Aleksandra Dojcinovic uziva na moru u Dubrovniku, u ugodnom drustvu prijateljica. Foto: Bozo Radic / CROPIX
Božo Radić / CROPIX

 

Jednu od naših najuspješnijih i najomiljenijih modnih dizajnerica, Aleksandru Dojčinović, zatekli smo na odmoru u Dubrovniku, gdje je nakratko pobjegla od svakodnevne rutine.

Društvo su joj, među ostalima, bile sestra Snježana i supruga pjevača Joška Čagalja, Ana Čagalj, a Alex svoje ženske odmore zove najučinkovitijim “čišćenjem glave” ili antistres programom. U dobrom društvu svaka od njih zaboravi na sve svoje poslovne i obiteljske izazove te sve postane podređeno zabavi, druženju i pozitivnoj energiji. Aleksandra, kao i uvijek, radi punom parom pa smo se, osim opuštajućih ljetnih tema, dotaknuli malo i poslovnih, jednako uzbudljivih.

Kako to da ste odabrale baš Dubrovnik, pretpostavljam da nije zbog “Igre prijestolja”?

- Ha ha! Posljednje dvije godine odmor provodimo u Dubrovniku, par godina smo bile na Hvaru, često mijenjamo poziciju. No zapravo nije ni bitno gdje smo, bitno je da smo zajedno. U ovom ludom ritmu često se svi pomalo pogubimo i zato mi odmori s bliskim osobama mnogo znače. To mi, cure, zovemo čišćenje glave, antistres program. Odemo na ljetovanja i skijanja zajedno, koliko god si to možemo priuštiti.

Taj kružok, to su prijateljice iz mladosti ili iz modnog svijeta?

- Društvena sam osoba, volim okupljati ljude. Tako da je to jedan mišung ljudi. Na tim izletima često su prisutne moja sestra Snježana, Ana Čagalj, Marija Borić ili dugogodišnja prijateljica Sandra Perković. Evo, ona je, primjerice, propustila Dubrovnik zbog sporta, ali zato nadoknađujemo u Parizu.

 

Kako izgledaju vaši susreti?

- To su druženja koja te napune pozitivnom energijom. Provuče se tu dosta toga, pa i nekih teških životnih situacija neke od nas, iz koje pokušamo izvući ono najbolje. Svaki taj susret obilježi mnogo smijeha i duhovitih situacija, ponekad i nespretnih, luckastih i napetih…

Da? Otkrij nam neku od njih…

- Bude tu svega. Prošle godine jednoj su mojoj prijateljici ukrali torbu u nekom fensi restoranu pa smo lovile lopova. Nažalost, torbu nismo pronašle, ali smo joj za utjehu kupile novu, istu takvu. Nedavno se u restoranu jedna moja prijateljica naslonila na svijeću pa joj je planula kosa, to je bilo dosta dramatično, do situacija kada smo prvi put u životu ušetale u neki restoran, srele prijatelje iz Hrvatske, s kojima smo zaružile do jutra.

Kad je riječ o svakodnevnom ritmu, čime na kraju dana najčešće puniš baterije?

- Iskreno, najljepše se osjećam u svojem uredu. Najsretnija sam kada onamo naspavana i odmorna dođem do 8 ujutro, popijem kavu i krenem u novi radni dan pun izazova. Definitivno sam jutarnji tip i što do podne napravim, napravim.

Hm, kad mi netko kaže da se najbolje opušta u svom uredu u 8 ujutro, moram te pitati: jesi li radoholičarka?

- Ha ha! Ključna je stvar da mi moj posao ne stvara zamor, zabavan mi je, puni me energijom. Naravno da je to velika odgovornost jer svaki mjesec moram isplatiti plaće svojim djelatnicima, od tog biznisa svi mi živimo. Ali ne volim gledati negativno na stvari i plakati svaki dan što živimo i radimo u Hrvatskoj.

Smatraš li da je imati biznis ovdje prokletstvo ili prednost?

- Moj izbor bio je ostati u Hrvatskoj. Mnogo mojih prijatelja, uključujući i moju sestru, probali su u inozemstvu raditi i pronaći svoj poslovni put. Iako ljudi mahom misle da su im vani sva vrata otvorena, nije uvijek tako. Mnogi od njih su se vratili. Smatram da bi svi trebali fokusirati na svoju zajednicu i razmišljati o tome što mogu napraviti tu. Stojim iza svojeg rada i trudim se biti konkurentna velikim igračima.

Tvoje haljine sve se češće nose po crvenim tepisima na velikim svjetskim modnim i filmskim priredbama…

- U svojoj haljini uočila sam mladu kubansko-američku pjevačicu Camilu Cabello, koja je na MTV video nagradama u New Yorku prije nekoliko dana proglašena pjevačicom godine. Jako me to razveselilo jer je pratim otpočetka i to mi je bila velika čast. Također, mlada glumica Zoey Deutch, koja je zaštitno lice Prade, u jednoj TV emisiji odjenula je moje kreacije, hlače i top, i to je bila baš njezina odluka, ne, primjerice, nekog njezina stilista.

S glumicom Marijom Borić posjetila je Santorini

 

Kakav je put tvoje haljine od zagrebačkog ateljea od holivudskog crvenog tepiha?

- Zasigurno nije lagan. Sve te zvijezde imaju po nekoliko stilista. Jednog za cocktail partyje, drugog za glamurozne crvene tepihe, trećeg za street style. I moje haljine i kreacije su na štenderima s tisućama drugih dizajnera, zvijezdama su na raspolaganju doslovce svi: od Guccija i Prade pa do haljina Lei Lou. Svakodnevno se borim s najvećim svjetskim brendovima. I te žene nemaju nikakvog interesa odabrati moju haljinu, osim zato što im se baš sviđa. Kad se to dogodi, to je uistinu najbolja nagrada. A u moru svih tih agencija i stilova, ja sam se orijentirala na cocktail partyje i street style jer je to ono što radim najbolje i to je i moj stil. Radim s nekoliko agencija u Londonu, Parizu, Milanu, pa tako i u Americi.

A što se kuha, odnosno što se već skuhalo na modnoj sceni za sljedeću sezonu?

- Koliko sam primijetila, nosit će se širi modeli čizmi, ne onako uski, uz listove kao lanjskih sezona. Prednost će imati puna i manja peta, a obuća nam dolazi u raznim dezenima i bojama, sa šarenim leopard uzorcima. Zima će nam donijeti kapute s predimenzioniranim rukavima, za one koji su dovoljno hrabri da to nose. Također, vraćaju se glomazne torbe, dok su boje ostale iste kao posljednjih nekoliko sezona, iako mi se čini da će s dolaskom novih kolekcija crvena dominirati na modnom polju sljedeće sezone.

Kakvi su izgledi da se hrvatska tekstilna industrija vrati na neke svoje visoke standarde?

- Teško da je nešto takvo moguće. Mi smo nekada imali jaku tekstilnu industriju, radili smo za svjetske brendove, imali smo temelje da radimo vrhunsku odjeću. Međutim, sustav se kompletno urušio, zanemarili smo tu granu. Cijela jedna generacija izvrsnih djelatnika u tekstilu je umirovljena, a nova se nije stvorila. Osobno, imam svoju proizvodnju i na svojem malom primjeru napravit ću maksimalno, ali neću se zanositi time da ću spasiti industriju.

Izdvajamo