IVANA NINČEVIĆ-LESANDRIĆ

VELIKA ISPOVIJEST I PRVE OBITELJSKE FOTOGRAFIJE SABORSKE ZASTUPNICE 'Moja Perina i ja uskoro stižemo na Markov trg'

Split, 091119.
Ivana Nincevic Lesandric saborska zastupnica MOSTAa uziva u prvim mjesecima majcinstva uz svoju kcerkicu Perinu.
Foto: Paun Paunovic / CROPIX
Paun Paunovic / CROPIX

Nakon što je javno progovorila o gubitku djeteta i kiretaži, Ivana je danas, godinu dana poslije, u drugom filmu

Znaš da ja mogu pričati bez prestanka, ali sada mi Bačvica određuje tempo, kaže mi Ivana Ninčević-Lesandrić dok joj bebica po treći put plačem oštro prosvjeduje i traži pažnju.

Gladna je.

- Ako ćemo htjeti malo mira, najbolje je da je “spojim” na sebe. Neprekidno može jesti - kaže Ivana pa se smije, a malenoj je odmah postalo svejedno priča li mama s nekime ili ne.

Perina, ili kako je doma od milja zovu Bačvica, prije nekoliko je dana navršila prvih mjesec dana života i potpuno je promijenila Ivanin svijet.

Snimka na kojoj nezavisna saborska zastupnica Mosta drhtavim glasom u Saboru priča o bolnoj kiretaži i gubitku trudnoće sada se čini kao loš san. No, ni danas, godinu dana poslije, ne žali što je pred cijelom državom ogolila najdublju intimu.

Njena ispovijest dugo je bila pod lupom medija.

- Mogla sam to zadržati za sebe i negdje u tišini preboljeti, ali smatrala sam da nije pošteno prema drugim ženama. Imala sam priliku da me se čuje, a da sam ispravno odlučila, pokazuje i pokret ‘Prekinimo šutnju’ nastao iz toga - napominje Ivana i dodaje kako joj se čini da je ipak došlo do promjena u tretmanu prema ženama.

Samo najbliži

Spontani pobačaj težak je udarac za svaku ženu. Ostavlja strah i nelagodu, ali da će ići do kraja, dok ne čuje prvi plač vlastitog djeteta i bude nečija mama, Ivana nikad nije sumnjala.

Split, 091119.
Ivana Nincevic Lesandric saborska zastupnica MOSTAa uziva u prvim mjesecima majcinstva uz svoju kcerkicu Perinu.
Foto: Paun Paunovic / CROPIX
Paun Paunovic / CROPIX
 

- Ovu trudnoću sam jednostavno odmah osjetila. Mislim da sam jedna od rijetkih žena koja nije napravila test na trudnoću. Mirno sam se naručila na pregled kod ginekologa desetak dana nakon što sam posumnjala. Ne trebam govoriti koliko su me prijateljice i obitelj nagovarali na test. Jednostavno sam znala i nije mi trebao plus da to potvrdi - priča Ivana kojoj je liječnik rekao kako u njoj kuca srce.

Prvih 12 tjedana ovu su sretnu vijest znali samo najbliži.

Ipak je nedavno bila izgubila jednu trudnoću. Sve što su ona i suprug željeli bilo je živo i zdravo dijete. Tako je i došlo do odluke da će spol bebe saznati tek kad se rodi. Za današnje vrijeme pomalo neobična odluka.

- Iskreno, nije me bilo briga je li dječak ili djevojčica. Nema tko me nije to pitao, ali kad prođete to što smo mi, to je to toliko nevažno. Jedino na što utječe jest to što smo devet mjeseci kupovali odjeću neutralnih boja. I, naravno, prije svakog pregleda upozoravali smo liječnika da nam ne kaže spol tako da je uglavnom bila beba malo u muškom, a malo u ženskom rodu - priča Ivana.

Oko imena nije bilo dvojbe. Ako je dečko, bira tata, a ako je cura, bira mama.

- Uglavnom, da je bio dečko, imali bismo Luku. Vrlo jednostavno. Ali, stigla je curica. Sad tu imamo jednu zanimljivu situaciju. Ja sam silno htjela neko tradicionalno dalmatinsko ime. E, kako smo u Dalmaciji, onda biraš ime po materi i babi - smije se Ivana i kreće s nabrajanjem ženskih obiteljskih imena.

Mama joj se zove Egidija, baka Petromila, muževa baka Apolonija, a Ivanine bake Olimpija i Domina.

- Nije lako odabrati, jel’da? Petromila mi je bilo nekako ime za stariju ženu i eto nam Perine - stručno objašnjava Ivana.

A kako su roditelji reagirali na ime?

- Na koga mislite? Mamu Egidiju ili tatu Harryja? - smije se i nastavlja da su baš zbog njihovih specifičnih imena ona i brat dobili obična: Ivana i Krešimir.

Sama trudnoća bila joj je predivna, kaže. Ako izuzme prvo tromjesečje u kojem je imala mučnine. Vedrina i optimizam njezin su zaštitni znak pa panike nije bilo. Redovne kontrole i ništa više od toga.

Prvi i jedini šok bio je u 35. tjednu trudnoće.

Paun Paunovic / CROPIX
 

- Bila sam na selu i u jednom trenu iz mene je izašla neka voda. Naravno, mama je digla paniku - rađaš, trči na Hitnu. Ja si mislim, ako i je plodna voda, neću roditi za deset minuta. I onda se sjetim. Ako postoji test na trudnoću, valjda postoji i na plodnu vodu. Sve sam poslala da idu po ljekarnama i stvarno postoji takav proizvod. Uglavnom, nije bila plodna voda, a ja sam rodila sedam tjedana poslije - priča.

Hvali supruga

Porod je nekako očekivala početkom termina, oko 38. tjedna. No, Perina se tvrdoglavo držala mame. Prošlo je još nekoliko tjedana. Stigao je i 41. tjedan.

- To već postane naporno. Pregledi su bili svaki dan, a amnioskopija svaki drugi dan. Trebam li napomenuti da sam dobila 30 kilograma i prešla ‘stotku’ na vagi? Nisam bila baš Kate Middleton trudnica - kaže i ponosno ističe kako je samim porodom izgubila 15 kilograma.

Ne možeš ništa planirati, pa tako ni način poroda. Velika joj je želja bila izbjeći carski rez, ali kako je došlo do komplikacija, povisio joj se tlak, nije se otvarala, Perina se i dalje nije htjela spustiti, i završila je na stolu.

Sada joj je to potpuno nevažno, a tročlana obitelj u splitskom domu uživa već mjesec dana.

Ivana sa 36 godina spada u kasne prvorotkinje. U posljednjih 15 godina gotovo sve njezine prijateljice su rodile tako da ima puno “tuđih” iskustava.

- Što nije to prednost? Sve što su one krivo radile, ja radim suprotno. Nema pretjeranog nosanja, spava u svojoj sobi od prvog dana. Ne hoda se oko nje kao ‘po jajima’. Mi smo Dalmatinci, kod nas se viče dok se priča. Ne smeta to njoj, kad joj se spava - spava, a kad ne - ne, i to je sva mudrost - kaže i hvali supruga Ivana (36) za kojega kaže da se možda čak bolje snašao u ulozi roditelja nego ona.

Sad odjednom, kaže, imaš to malo biće koje ovisi o tebi. Nema više drugih prioriteta, poput posla.

Osjećaji

Dan joj se svodi, kao i drugim majkama dojenčadi, na brigu oko djeteta, ali počela je prakticirati izlaske od pola sata ili sat jer ne želi da dijete bude preko mjere vezano za nju. Želi da njezina djevojčica bude samostalna i borac. Na kraju krajeva, i mama joj je takva.

- Ja po prirodi teško izražavam osjećaje. Više to nekako ostaje u meni, ali ona me promijenila. Sada sam sva zaljubljena, gugućem, i raznježim se na svaku sitnicu - kaže i uz smiješak dodaje kako se nada da su to samo hormoni i da valjda sad u ovim godinama neće postati cmoljava žena.

Bez obzira na obaveze, ona i Perina jutra znaju provesti gledajući sjednice Sabora.

- A ne mogu si pomoći, nas dvije malo pogledamo što se događa. Ne može svijet prolaziti mimo nas. Moramo biti upućene - kaže i dodaje kako se veseli blagdanima.

Obiteljski je tip i voli okupljanja.

- Baš zbog toga imam golemi stol. Obožavam Božić, Uskrs i sve prilike za okupljanje oko stola. Uvijek se skupljamo kod nas. Bez obzira na cijelu obitelj, moram priznati da tek sada imam osjećaj da je to prava obitelj - otkriva.

No, prije blagdana Ivana se vraća na Markov trg. Naime, nalazi se u specifičnoj situaciji jer nema pravo na porodiljni dopust. Odnosno, kako nije u radnom odnosu nego je dužnosnica, nema takvih zakonskih propisa.

Dosad je slala ispričnice, ali sad se vraća na posao. Nije joj ugodno, kaže, sjediti doma i primati plaću, a da to nije regulirano nekim dokumentom.

No, nije joj problem. Ivana, mama Egidija i beba Perina povremeno će na nekoliko dana odlaziti u Zagreb.

- Pripremila sam se na vrijeme. Uzeli smo stan odmah pokraj Sabora, i to u prizemlju, tako da u svakom trenutku mogu otići nahraniti dijete. Mama će je pričuvati dok me nema. Ponekad će, kada to bude mogao zbog posla, i suprug ići s nama - kaže Ivana. Naravno, to nikad neće biti na uštrb djeteta. Ona će uvijek biti broj 1 i hoće li se zaputiti u Zagreb, ovisit će o Perini.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo