Neno, pusti, nemoj im ulećat”, čula sam kako prijatelj kori prijatelja koji je započeo neki razgovor ugodni sa mnom i prijateljicom na stepenicama prepunog splitskog kafića. Potom se Neno diskretno udaljio, a da ni ona niti ja nećemo znati zašto. Možda je mislio da sam ja njezina stroga majka? Izgledom je Neno, premda nije nosio nekoć popularnu “fudbalerku”, davao na galeba. Arhetip mediteranskog udvarača, koji je na vrhuncu bio osamdesetih godina, kada je nasrtao na ljupke i manje ljupke “furešte” te uz seks na jednu ili na nekoliko noći nudio i neke složenije aranžmane, poput veza u kojima ih on posjećuje po dalekim sjevernim gradićima, a ona bježi od muža i pokušava se udati za njega. No, nije galeb ženik niti se želi skrasiti, on jednostavno želi imati što više žena u mjesec dana, a ponekad je i oportunist, pa naleti li na neku bolje stojeću, uz nju gleda doći do novca i putovanja. Nije to ništa tipično za nas: Milan Kundera piše o tome kako se jedne davne godine kladio s prijateljima oko toga koji će od njih leći s više žena u mjesec dana i da su dogurali do dva-tri uspješna osvajanja dnevno, s time da nema sumnje da su Kunderine priče s kojima je “ulijetao” svojim žrtvama bile nešto složenije od onih uobičajenih - galebljih. “Vidiš ti našeg vječnog galeba”, obrati mi se kupačica i mahne glavom prema skladno građenom muškarcu neodređene dobi jer izgleda isto zadnjih dvadeset godina, u gaćama cvjetnog uzorka, koji je upravo elegantno skočio sa stijene.
Problem je mjesnog galeba u tome da on ne “galebari”, nije se proslavio svojim zavođenjima, nego samo tim skokovima u more. U ljubavi nema sreće, žena ga je davno ostavila zbog nekog zavodnika koji živi dva zavoja dalje od nas. Drukčija je priča takozvani Seksualni Manijak, stariji lik koji drsko odmjerava sve žensko što se pojavi na plaži, od 7 do 77 godina, ležeći na “muliću” u gaćama i prugastoj majici. Manijak, koji doduše, nije nikada nikoga napao, je čovjek koji živi od dobre njemačke mirovine i toliko mu je dosadno da se vječno izležava - svi ga mrze i nepovjerljivi su prema njemu, jer nikada se nije ženio, a bulji u svaku. Meni se čini da je jednostavno znatiželjan, ali nemoguće ga je obraniti, čim je stekao taj nesretni nadimak. Ponekad u novinama osvane intervju s nekim starim, ofucanim galebom koji je prije trideset ili više godina žario plažama, a sada su mu ostale samo uspomene i poneka izblijedjela fotka, ali ti intervjui više štete nego koriste reputaciji. Koga zanima umirovljeni galeb? Danas je ta populacija prilično ugrožena, jer mladi muškarci uronjeni su do grla u turizam, voze brodove koji se zovu Ocean Dream ili Sea Shell iz jednog užarenog gradića do drugog i gledaju da bude sedam vrsti voća za doručak u svakoj kabini ili se bave iznajmljivanjem kuća ili su vlasnici kafića i restorana, po mogućnosti i kafića i restorana, pa još i lokalne konobe u koju svraćaju stari Francuzi, Amerikanci, Nizozemci, kojima nije problem platiti petsto eura za delicije poput pršuta, sira i kozletine.
Ili treba mladim Australcima i Englezima pomoći da se lakše napiju u brodskom baru, mućkati po jedan koktel na minutu, nakon čega vam zbilja nije do zavođenja, nego samo do krhkog sna u tijesnoj kabini, prije nego što vas u zoru probudi zvuk motora. Ili ste za dobru plaću brodski kuhar, što znači da nakon jutarnjeg odlaska u spizu ne izlazite iz zaljuljane kuhinje, jer gosti su na punom pansionu: kakav seks, kakvi galebovi! Treba obući stare kuće u kamen i drvo, postaviti jacuzzije, ugraditi bazene u negdašnjem tinelu, gdje je na vlažnom zidu sveti Juraj ubijao zmaja, a sa stropa u ogrlicama visjeli češnjaci i suhe smokve: u žaru služenja gostu filozofija galebova tone u zaborav, nikome nije do zavođenja, svima je do eura i zime na Tajlandu. Stoga, sretnete li nekog, dobro ga pogledajte, jer anakron je poput hula-hopa, znojnika za ruku, Nene Kerner i svih ostalih parafernalija iz osamdesetih.