Prošlo je više od mjesec dana kako se nalazim u karanteni, a srećom pa imam mogućnost odrađivanja posla od doma, a dodatno vrijeme kratim pisanjem bloga i fotografiranjem po stanu i kvartu. Krajem ožujka smo imali uplaćen put u Španjolsku, bijeg na nekoliko dana u Sevilli, a na kraju je u samo nekoliko dana upravo Španjolska uz Italiju postala jedno od najvećih žarišta korone.
Pa iako sada sve djeluje pesimistično, vječni mali optimist u meni se ne predaje. Zvuči suludo, posebice nakon što nas je još dodatno i potres potpuno izbacio iz karantenske kolotečine, ali što da vam kažem, snaga duha je nekad jača od snage panike i očajavanja. Stoga sam samoj sebi odlučila postaviti sedam ciljeva i stvari koje ću realizirati čim ova pomalo apokaliptična priča prođe. A nadam se da će to zaista biti što prije.
Snažno zagrliti roditelje i prijatelje
Nebesima zahvaljujem na modernoj tehnologiji i brojnim aplikacijama pomoću kojih ipak mogu popiti kavu za vrijeme pauze s ekipom s posla, što se mogu vidjeti s prijateljicom koja je u Rijeci i što se svakodnevno mogu čuti s prijateljima diljem svijeta i saznati iz prve ruke kakva je kod njih situacija. Na moju žalost, roditelji su mi u godinama u kojima nemaju pametne telefone i računala, pa nam je kontakt sveden na telefonske pozive i donošenje namirnica jednom tjedno koje ostavljam na vratima. Srećom, svjesni su ozbiljnosti i zdravlje im je na prvom mjestu, ugovorili su oboje i dodatno zdravstveno osiguranje, ali sve ovo navedeno je samo jedan od razloga zašto s nevjerojatnim nestrpljenjem čekam taj trenutak kada ću ih moć zgnječiti zagrljajem i izljubiti. Nakon što njih posjetim, planiram s ekipom otići na jedno fino hladno pivo pa iako morali sjediti na dva metra daljine jedni od drugih. Dovoljno mi je samo da ih vidim, za stvarno, ne virtualno.
Probušiti nos
Ovo zvuči kao da imam 17 godina i mala sam neiživljena alternativka, ali shvatila sam u ovoj cijeloj situaciji kako si trebamo ugađati i s najblesavijim stvarima. Bušenje nosa zvuči toliko blesavo i površno, ali je nešto čemu se istinski veselim i jedva čekam da se otvori sve i da ušetam u salon i izađem s predivnim srebrnim minijaturnim ringom na septumu. Male stvari, dragi ljudi, male stvari!
Vidjeti Auroru Borealis i posjetiti Machu Picchu
Moj putoholičarski mozak ne staje ni sekunde i zaista se iskreno nadam kako će se granice otvoriti čim prije. Obožavam putovanja, vjerujem da nas putovanja uče onome što knjige ne mogu i smatram da je upoznavanje tuđih kultura iznimno bitno. Popis destinacija koje još želim vidjeti je jako dugačak, ali na vrhu se nalaze jedna europska i jedna južnoamerička destinacija. Prvo odlazak u Norvešku da vidim čarobnu polarnu svjetlost, a zatim u Peru gdje ću se popeti na Machu Picchu i doživjeti taj veleban grad starih Inka. Prirodna čuda, ali i čuda napravljena ljudskim rukama me guraju dalje i u ovim kriznim vremenima, nekako mi daju posebnu dozu sigurnosti i smirenosti.
Usavršiti svoju pripremu kolača i podijeliti ih kolegama na poslu
Nisam pretjerano talentirana u pripremi slastica, ali ovo vrijeme koje provodim u stanu sam odlučila iskoristiti da to promijenim. Svaki tjedan se trudim napraviti bar jedan kolač, a moram se skromno pohvaliti kako su do sada svi ispali i više nego fini. Zato jedva čekam kada će nam javiti da se smijemo vratiti u naše urede (nisam zaista mislila da ću to ikada reći), pa da počastim svoje lude i najdraže kolege slasticama i da urlamo od smijeha prepričavajući samo pozitivne karantenske situacije.
Upisati tečaj španjolskog jezika
Svjesna sam da trenutno ima stotinjak online edukacija koje nam pomažu svladavanju jezika, ali želim se ponovno bar na trenutak vratiti u školske klupe. Španjolski mi je oduvijek bio predivan, pjevan i relativno lagan (blagoslovljene bile meksičke sapunice) i mislim da je izlazak iz karantene idealna prilika da krenem na učenje ovog divnog jezika. Uostalom, stara poslovica kaže da vrijediš onoliko koliko jezika govoriš, pa nije ni to loša motivacija.
I dalje paziti na svoje i zdravlje svojih najbližih
Ako nam je ova cijela situacija nešto pokazala, to je činjenica koliko smo krhki i koliko nitko od nas nije zaštićen od groznih scenarija. Od Covida-19 koji ne pita za godine i spol pa sve do potresa koji je brojne Zagrepčane, a među njima i moje prijatelje ostavio bez krova nad glavom. Srećom, naša oštećenja su minimalna i uspjeli smo ih srediti zahvaljujući osiguranju doma, ali psihološke posljedice osjetim i dalje, najčešće kada prođe običan kamion ispred kuće, a u meni se probudi panika. Ipak, uspijevam i to nekako srediti, a shvatila sam da sam posvetila puno više pažnje svom tijelu i zdravlju nego prije. Prehrana se promijenila i nema više nezdravih snackova, cijeđeni prirodni sokovi su postali dio jutarnje rutine, a vježbanje joge i đir biciklom po kvartu su mi postali aktivnosti bez kojih ne mogu. Ono što definitivno još moram napraviti jest otvoriti policu dopunskog zdravstvenog osiguranja, jer sam do sada uvijek mislila kako mi je to – nepotrebno. Priznajem kako sam se opako prevarila, a prednosti su brojne. Primjerice, Croatia osiguranje polica dopunskog zdravstvenog osiguranja pokriva troškove izdavanja recepta, pregleda specijalista, laboratorijskih pretraga i svih drugih usluga javnog zdravstva, a ako se ugovori online, dobijete 10 posto popusta te besplatno pokriće za dva pakiranja lijeka s B liste u prvoj godini trajanja osiguranja.
Odvesti muža na finu večeru i u kino
Šećer na kraju ide za mog muža. Moja bolja polovica osuđena je na mene i našu mačku tijekom karantene i moram pohvaliti da je nevjerojatno strpljiv, pun razumijevanja za moje strahove i panike, motivira me kada zapnem s inspiracijom za posao i stvarno je pravi junak na kraju dana. Iako se odlično zabavljamo tijekom boravka u stanu, zaslužio je nagradu nakon svega sa sočnim burgerom, ledenom pivom i onda nekim izvrsnim filmom, tipa novim Jamesom Bondom koji ćemo pogledati u kinu! Pravom pravcatom kinu, ne kućnoj verziji.
Sadržaj nastao u suradnji s Croatia osiguranjem
Pratite nas i na društvenim mrežama:
Sve o kampanji #OSTAJEMDOMA doznaj na jutarnji.hr/ostajemdoma